Hrvatsku je javnost prošlog tjedna šokirala vijest da je skupina učenika jedne srednje tehničke škole zamalo objesila (o vješalicu za kapute) svoga školskog kolegu. Činjenica da su ostali učenici gledali, odobravali i snimali cijeli događaj sljedeća je stvar koja izaziva trnje jeze. Objesiti kolegu na vješalicu za kapute možda im se učinilo dobrim štosom. Nisu razmišljali o posljedicama. Profesorica iz te iste srednje škole za medije je izjavila kako mladi nasilnici do tada nisu pokazivali devijantno ili nasilničko ponašanje. Ne čudim se tome. Zar nisu i mnogi krvnici iz nedavnog rata bili naši mirni i dobri susjedi, naši prijatelji iz djetinjstva? Zar nisu uglađeni menadžeri i kolegice s besprijekornim manirama često ‘krovoci’ koji se psihički iživljavaju na kolegama na poslu?
Izjava poput: ‘Klinici su se uvijek tušili i što je tu čudno!? relativiziraju slučaj, ali jesu li samo mediji krivi zato što pišu o stvarima koje su se ‘oduvijek događale’ ili je u pitanju činjenica da danas drugim očima gledamo na pojave koje smo u djetinjstvu nazivali ‘nestašlukom’, a kada ti isti klinici odrastu, slično ponašanje zovemo maltretiranjem na radnome mjestu (mobbing). No u groznom opisanom događaju ima i nešto izuzetno pozitivno: reakcija profesora, roditelja žrtve i društva bila je pravodobna i adekvatna. No, tko je zapravo odgovoran za ponašanje djece? Roditelji, škola, mediji, društvo u cijelosti? Prvenstvena odgovornost ipak je na onima koji su svojom odlukom donijeli na svijet dijete za čije postupke pred društvom odgovaraju do njihove punoljetnosti.
Danas bi trebalo biti lakše nego ikad odgajati djecu. Literatura, internet, psiholozi, pedagozi, tečajevi i škole… A kako zapravo odgajamo svoju djecu? Za što ih osposobljavamo? Uspješno obavljen proces odrastanja – od pelena do zrelosti – nemoguće je bez dobrog odgoja. Uspijemo li kao roditelji u tom procesu, rezultat je sretan pojedinac, obitelj, društvo. Što se događa kad zakažemo u odgoju? Posljedice su mnogobrojne, a rezultat je nepotpuno ljudsko biće – osjećaj zakinutosti koji lako preraste u neuspjeh ili neprihvatljivo ponašanje. Propustimo li pružiti ljubav i sigurnost, mogli bismo podjednako odgojiti žrtvu ili mučitelja. Tijekom razdoblja odrastanja, ali i kasnije. Zanemarenost, nepoštovanje, manjak vremena i ljubavi onemogućit će dijete da izraste u cjelovitu osobu i da izrazi svoje potencijale na kreativan način.