Četvrti Zagreb Film Festival

Četvrti Zagreb Film Festival predstavlja više od 80 dugometražnih i kratkih igranih filmova te dokumentaraca koji se ovog tjedna prikazuju u Studentskom centru (kino SC i &TD) te u kinu Europa, posljednjih tjedana medijski najzastupljenijem kinu, na žalost, ne zbog kvalitetnog programa, već zbog nepoznate sudbine. Akcija ‘Daj mi kino!’, koju su pokrenuli Hrvatski filmski savez i Zagreb Film Festival da bio kino Europa ostalo kino, traje do kraja festivala, a dosad je peticijom skupljeno oko 6.000 potpisa. Taj najjači zagrebački filmski festival, jedan od najvećih u Hrvatskoj, u glavnom natjecateljskom programu publici pruža priliku da se upozna s debitantskim ostvarenjima europskih odnosno svjetskih autora.

Iako je festival tako koncepcijski ograničen na prvi ili drugi film pojedinog redatelja, u kvalitativnom smislu on funkcionira više nego dobro. Iako je riječ o debitantima, što, doduše pogrešno, izaziva neke negativne primisli, riječ je o profesionalima koji su se uglavnom okušavali u drugim filmskim formama, a tek kad su sazreli, odlučili su da je vrijeme, primjerice, za dugometražni igrani film.

Ovogodišnji festival otvorio je dugometražni film Gospodica u režiji Andree Štak, pobjednik festivala u Locarnu i Sarajevu (ne u debitantskoj konkurenciji), a prethodio mu je pobjednik kanskog festivala, kratkometražni Sniffer norveškog autora Bobbieja Pearsa. Natjecateljski program ove je godine ponovo vrlo nije ‘legao’, baš kao ni kasniji Zooropa. Stoga je ovo izdanje prije svega namijenjeno onima koji U2 nisu prestajali voljeti kad bi bend prionuo novom zvuku i drugačijem izricaju. Riječ je o gigantskom koncertu, glazbeno vizualnom spektaklu na kojemu su se izredale 23 pjesme, među kojima su i brojni stari hitovi. Koncert se održao u apsolutno užarenom, televizijsko košmarnom atmosferi (videozidovi), a u izvedbenom smislu bend je bio na visini zadatka, čemu svjedoči i publika u stanju ekstaze.

Film Taxidermia redatelja Györgyja Pálfiija svrstava se među najzanimljivije filmove europske kinematografije, pa će žiri imati pune ruke posla komu do dijeliti Zlatna kolica. U kategorijama se natječe deset dugometražnih igranih, deset kratkih igranih te 14 dokumentarnih filmova.

Ovaj put iznimno su zanimljivi i popratni programi. Uza stare Kockice namijenjene domaćim redateljima (također natjecateljski program) i osam odlučnih i traženih naslova u Martinej uvedena su i tri nova programa. ‘Moj prvi film’ donosi prve filmove poznatih i cijenjenih redatelja, a uz njega će Propeler film (producent festivala) predstaviti i istojenu knjigu Stephena Lowensteina.

Potaknuti uspjehom filma Što je muškarac bez brkova Hrvoja Hribara, koji je na prošlom ZFF-u odnio nagradu publike, postavljen je i program Klub 100 u kojem se prikazuje pet europskih ostvarenja koja su u matičnim zemljama postigla sličan ili veći uspjeh. Bunker, pak, donosi filmove zabranjene u bivšim socijalističkim zemljama, Mađarskoj te danas nepostojecim zemljama SSSR-u, Jugoslaviji, Čehoslovačkoj i Istočnoj Njemačkoj.

Koncert sa svjetske turneje ZOO TV zabilježen potrajao 1993. na Sydney Football Stadiumu, izazvao je prije 12 godina na VHS-u, ali sad se pojavio i kao DVD izdanje. Prema mišljenju fanova, to je najbolje videoizdanje U2-a, iako se s time ne bi složili baš svi, osobito ne oni koji su ih zavoljeli i cijenili od početka karijere sve do albuma Rattle and Hum. Album Achtung Baby mnogima nije ‘legao’, baš kao ni kasniji Zooropa. Stoga je ovo izdanje prije svega namijenjeno onima koji U2 nisu prestajali voljeti kad bi bend prionuo novom zvuku i drugačijem izricaju. Riječ je o gigantskom koncertu, glazbeno vizualnom spektaklu na kojemu su se izredale 23 pjesme, među kojima su i brojni stari hitovi. Koncert se održao u apsolutno užarenom, televizijsko košmarnom atmosferi (videozidovi), a u izvedbenom smislu bend je bio na visini zadatka, čemu svjedoči i publika u stanju ekstaze.