Ivan Tolić: Od strojovođe i sindikalca do magistra i direktora ZET-a

Novi predsjednik Uprave ZET-a uporan je čovjek. Očekuje ga zahtjevan zadatak da uz dobro organizirane sindikate restrukturira tvrtku, smanji troškove i izdvoji sve djelatnosti koje nisu ZET-ov core biznis.

Vlak koji je prije 25 godina, završivši srednju školu za strojovodu, počeo voziti Ivan Tolić (44) ovog se tjedna parkirao na tramvajskim tračnicama zagrebačke Remize – sjedišta Zagrebačkog električnog tramvaja. Vozač se u odijelu i kravati, noseći sjećanje na dane kad je ispred strojovoda bio jedan od sindikalnih lidera, uspeo na drugi kat i sjeo u fotelju predsjednika Uprave ZET-a, svoju novu službenu stolicu.

Ivan Tolić čovjek je koji je prešao težak životni put i izgradio karijeru na hrvatskim tračnicama, na koje ga je iz Foče u Bosni i Hercegovini, gdje je rođen godine 1962., dovela jednostavno rečeno – zločesta igra sudbine. Tolić je s 12 godina, kad je izgubio majku, došao u Zagreb živjeti kod ujaka. Srednju tehničku školu Nikole Tesle, gdje se obrazovao za strojovodu, upisao je ne zbog ljubavi prema tom poslu ili želje da se njime bavi, već zato što je škola nudila besplatne udžbenike i stipendiju. A jedino si je takvo obrazovanje mogao priuštiti. Kako bi što prije počeo zaradivati za život nakon srednje škole, 1981. godine počeo je voziti vlakove. Prva postaja mladog strojovode, čija je ambicija bila veća od ponuđenih mogućnosti, bio je sindikat. Tu je i počeo njegov uspon.

Bio je jedan od lidera najvećeg prosvjeda strojovoda 1989. godine, kad se počela raspadati Jugoslavija. Profesionalno je do tada napredovao na mjestu instruktora za vučna vozila. Istodobno, gotovo je dobio otkaz u HŽ-u jer mu liječnik nije htio potvrditi bolovanje ne vjerujući da je 26-godišnji mladić bio na operaciji kralježnice zbog problema s diskom. Taj zdravstveni problem mladog Tolića danas je već obiteljska legenda. Ne samo da je gotovo dobio otkaz nego mu je operirana kriva strana kralježnice, pa je operacija morala biti ponovljena na prvoj strani u roku od deset dana. Operacije i zdravstveni problemi nisu ga spriječili da se 1991. godine kao dobrovoljac priključi 148. brigadi i sudjeluje u Domovinskom ratu.

Četvrtast godina poslije poznatog prosvjeda strojovoda iz ’89., a nakon još mnogo sindikalnih bitki, otkrivanja malverzacije i rušenja uprava Hrvatskih željeznica, prešao je na drugu stranu ‘rijeke’, sa sindikalne na poziciju predsjednika Uprave TŽV-a Gredelj. U toj je tvrtki učinio mnogo, a posebno ga se hvali za poslove koje je osigurao Gredelju i iskorak te tvrtke na međunarodno tržište. Tolić kaže da je ostao borac za radnička prava i da će u ZET-u, u kojem ga prema vlastitom svjedočanstvu očekuju ‘krv, znoj i suze’, dati sve od sebe da pomogne radnicima i zajedno s njima proveđe restrukturiranje. Dobroćudan gospodin, pronicljiva pogleda i sklon šali, koji kaže da se na njegovom licu ne može razaznati kakve ga misli more, za Lider je uz osmijeh priznavao da je zlopaštilo. Ali, napomenuo je, zlopaštilo koje nije osvetoljubivo. I dok se mnogi među njegovim prijateljima i poznanicima nikako nisu mogli složiti da je Tolić zlopaštilo, opisujući ga sasvim nekim drugim epitetima, neki njegovi davni sindikalni subroci kažu da je, osim ‘što pamti 40 godina unatrag’, i te kako osvetoljubiv i da nije dobro zamjeriti mu se.

Ipak, ukupan dojam i onih koji ga hvale zbog njegova angažmana ‘uvijek usmjerenoga prema zaštiti radničkih prava i pomoći najugroženijima’ i onih koji ga kude poradi ‘ambicioznog progonjenja vlastitih ciljeva’ jest ipak pozitivan. Ivan Tolić je, slažu se svi, profesionalac koji je uvijek bio pošten i korektan u svemu što je radio. Nepodopština je, kažu, bilo, ali dodaju ‘tko radi, taj i grijesi’. I kada je bio jedan od lidera sindikata strojovoda, kaže nam jedan njegov prijatelj, uvijek je govorio da želi više od sindikata i da će otići kad mu se pruži prilika. Ipak, i s takvim stavom beskompromisno se zalagao za ‘sindikalnu stvar’.

Prva prilika za odlazak u menadžment, kako doznajemo, pružila mu se već 2000. godine kad je trebao za mandata Marijana Drempe- tića na čelu Uprave HŽ-a postati četvrti član Uprave. No, to se izjavilo i Tolić je morao čekati još tri godine da napusti sindikalnu scenu i preuzme kormilo Gredeleva. Iste te milenijske godine, kao sindikalni vođa bio je žrtva napada za koji i danas drži da je bio pokušaj atentata. Pretučen je u predvorju zgrade u kojoj živi, a počinitelj nikada nisu pronađeni. Menadžerske vještine Toliću nisu strane, pa je tako danas dobar prijatelj s nekadašnjim kolegama sindikalista, s kojima je proslavio i svoj rođendan 5. listopada, istovremeno slaveći prelazak u ZET. Neki među njima zamjeraju mu što je zadržao izvrsne odnose s ljudima protiv kojih se borio kao sindikalni lider. S poslovne strane, za takav diplomatski odnos sa svima može ga se samo pohvaliti.

Iako se o Tolićevom prelasku u ZET govori već mjesecima, ne bi se moglo tvrditi da je riječ o dogovoru njega i gradonačelnika Milana Bandića i da je nova Tolićeva fotelja u biti zahvalna za posao kojim je Grad od Gredeleva kupio zemljište za 640 milijuna kuna. Tolić je, naime, s Bandićem ipak sklopio izvrstan posao za Gredelj, a onda je otišao u Bandićev tim.

Tijekom sindikalne karijere Tolić nije zanemario obrazovanje, pa je tako diplomirao na Fakultetu prometnih znanosti, a ove godine strojovoda je stekao i titulu magistra znanosti na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i to na temu Strateška analiza tržišta industrije željezničkih vozila.

Njegovo ulaganje u obrazovanje mnogi hvale te ističu da mu je upravo ono kao sindikalnom vođi proširilo vidike i omogućilo mu da ostvari svoje ambicije. Upornost i sam Tolić navodi kao svoju vrlinu, a iz Gredeleva nakon njegovog odlaska dolaze glasovi koji kažu da je menadžment domaćeg proizvođača vlakova i tramvaja oslabljen i da je iz Gredeleva otišao čovjek koji je za tvrtku mnogo učinio i kojemu su radnici vjerovali. Pomlađio je strukturu zaposlenih i svakome tko je pokazao ambiciju za napredovanjem ili prekvalifikacijom, pružio je šansu za to. Na čelu Gredeleva bio je direktor s ‘dodanom vrijednošću’, odnosno izvrstan poznavatelj sindikalnog djelovanja. S jedne strane, sindikati su u Gredelevu uvijek bili raspoloženi, njihovo mišljenje uvijek uvaženo, ali ni jedna sindikalna spletka ili zamka, a kamoli napad, nisu mogli proći, jer Tolić je uvijek znao kako sindikalni čelnici misle prije nego što bi oni počeli misliti. Poslovnim rječnikom rečeno, pokazao se kao socijalno osjetljiv menadžer koji ipak provodi volju vlasnika kompanije i zastupa poslovne interese.

Iako je bio jedan od njih, današnji sindikalisti ocjenjuju da je kao predsjednik Uprave Gredeleva ipak mogao biti agresivniji u nastupima prema Vladi i Upravi HŽ-a. Kažu da je bio previše miran. Očito je izvrsno shvatio promjenu svoje pozicije, a budući da sindikalisti ipak nemaju većih zamjerki, bit će da je Bandić u ZET, u kojem će se u danima koji dolaze sve više spominjati riječ outsourcing, doveo upravo odgovarajuću osobu. Ivana Tolića sindikati više ne doživljavaju kao jednoga od svojih. Poručuju mu da ga u ZET-u očekuje izvrsno organiziran sindikat i da mu neće biti lako iako poznaje sve mehanizme sindikalnog djelovanja. Da je novi predsjednik Uprave ZET-a tvrdoglav, nitko ne spori. On očekuje lojalnost svih zaposlenika prema tvrtki i kooperativnost u provođenju odluka te njihov doprinos u restrukturiranju, koje će obuhvatiti smanjivanje troškova i izdvajanje svih djelatnosti iz ZET-a koje nisu kompanijin core biznis i koje u sklopu zagrebačkog Holdinga mogu na tržištu ponuditi svoje usluge. Spomenuti su tek neki pogoni kao prve mete izdvajanja, a to je onaj za opremanje i održavanje objekata te servis vatrogasnih uređaja. Politiku, pa i biznis zagrebačkog Holdinga vodi Milan Bandić, a Tolić će, kažu poznavatelji prilika u zagrebačkom mega-poduzeću, na čelnoj poziciji ZET-a biti onoliko uspješan koliko bude uspješno osluškivao i izvršavao želje gradonačelnika Bandića.