Nekadašnji mali obiteljski obrt izrasta 1821. godine u prvu hrvatsku tvornicu salame, sušena mesa i masti, koja je tada zapošljavala 50 radnika i mesarskih majstora.
Početkom 20. stoljeća grade se novi, industrijski pogoni, uvodi se veterinarsko-sanitarna služba s laboratorijima, a obori za tov primaju na godinu i do 10.000 komada svinja. Između dva svjetska rata Gavrilovićevi su proizvodi prisutni na svim značajnijim tržištima Europe. Izvozi se u Francusku, Švicarsku, Austriju, Čehoslovačku, Italiju. Kao i svugdje u svijetu, završetak drugoga svjetskog rata donosi velike promjene. Tvrnica 1945. godine, kao i sve ostale privatne tvornice, prelazi u državno vlasništvo. Ali za razliku od drugih, umjesto da dobije novo ime prema nekom narodnom heroju, zadržava originalno ime Gavrilović, što samo potvrđuje činjenicu da je već tada to bio prepoznatljiv i snažan brand. Sve do kraja osamdesetih Gavrilović je najznačajnija i najuspješnija mesna industrija u tadašnjoj Jugoslaviji.
Tijekom Domovinskog rata Gavrilović je dijelio sudbinu ratom pogodene Petrinje. Tvrnica je bila nedostupna i radnicima i novom vlasniku Gjuri Gavriloviću, koji ju je 1991. kupio iz stečaja. No, entuzijazma nije nedostajalo i samo pet dana nakon Oluje počinje proces obnavljanja proizvodnje.
Danas, deset godina kasnije, Mesna industrija Gavrilović d.o.o. opremljena je najsvremenijim industrijskim strojevima i skoro se svakodnevno uvode nove tehnologije. U razdoblju od 1997. do danas investirano je više od 45 milijuna eura vlastitih sredstava u razvoj proizvodnog pogona i po pratnih objekata. Proizvodni procesi tako udovoljavaju svim najstrožim europskim i američkim standardima kvalitete gotovih proizvoda i svježeg mesa.
Dnevno se provode sve mjere samokontrole kako bi se smanjili potencijalni rizici u svim fazama proizvodnje – HACCP sustav kontrole provodi se u Gavriloviću još od 1997. godine. Cjeloviti nadzor ulaznih sirovina i proizvodnog procesa jamče najviši stupanj sigurnosti i kvalitete Gavrilovićevih delikatesa. A praćenje svjetskih trendova i tržišta te ulaganje u edukaciju kadrova samo dodatno potvrđuju želju za stalnim razvojem i plasmanom na svjetskim tržištima.