Posebno bi trebalo obratiti pozornost na instrumente osiguranja, jer često banke koje imaju primamljive kamate zahtijevaju velika osiguranja, a to i te kako utječe na mogućnost dobivanja kredita.
Prema posljednjim podacima HNB-a, građani su bankama dužni oko 87 milijardi kuna kredita. Golem je to novac, za koji se banke i te kako dobro osiguravaju. Iako su u kreditiranju prilično široke ruke, većina će tražitelja kredita reći da će ga dobiti tek kada dokažu da ga zapravo ne trebaju.
Prije potpisivanja ugovora o kreditu, banke su dužne potrošaču predočiti sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana. Tražitelje kredita moraju upoznati s važećim nominalnim i efektivnim kamatnim stopama i zateznim kamatama, predočiti način obračuna kamata, upoznati klijenta s uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovite i zatezne kamate tijekom otplate kredita, predočiti sve naknade odnosno provizije koje banka zaračunava korisniku kredita, dati iznos otplate glavnice i kamata, rokove otplate, broj i visinu otplatih obroka, te predočiti uvjete štednje ili novčanoga pologa kod banke ako je to uvjet za odobravanje kredita.
Bezbroj papira, dokumenata, dokaza o ovome ili onome… a kad napokon osvane dan potpisivanja ugovora, većina ga i ne pročita. Savjetnica za financijske i bankarske usluge u društvu za zaštitu potrošača Potrošač, Marija Duljković, upravo je za takve klijente pripremila poseban vodič – Financijske usluge i bankarstvo u sustavu zaštite potrošača. Ona kaže da su banke prije potpisivanja ugovora o kreditu dužne potrošaču predočiti sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana. Prije konačnog ‘i’ na ugovoru, banke moraju tražitelje kredita upoznati s važećim nominalnim i efektivnim kamatnim stopama i zateznim kamatama, načinom obračuna kamata, te metodama obračuna koje je propisala Hrvatska narodna banka.
Duljković upozorava da ne treba krenuti na prvu loptu – prije sklapanja ugovora potrošači bi trebali usporediti kreditne uvjete i ponude više banaka, primjerice prema visini efektivnih kamatnih stopa (EKS), a pri tome treba utvrditi jesu li u EKS uključene sve naknade i postoje li možda posebni modeli vraćanja kredita koji utječu na njihovu usporedivost.
Trebalo bi, kaže, nabaviti i otplati plan kredita i pogledati ukupan zbroj kamata i otplatnih kvota, provjeriti bar približno visinu troškova javnog bilježnika i uknjižbe založnog prava na nekretnine, te prema kojem tečaju banka isplaćuje kunsku protuvrijednost, uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovite i zatezne kamate tijekom otplate kredita. Također su dužne, tvrdi Duljković, predočiti sve naknade odnosno provizije koje banka zaračunava korisniku kredita, iznos otplate glavnice i kamata, rokove otplate, broj i visinu otplatih obroka, uvjete štednje ili novčanog pologa kod banke ako je to uvjet za odobravanje kredita, mogućnosti i uvjete prijeboja kredita i štednog pologa te instrumente osiguranja otplate kredita.
Posebno je važna odredba o obvezi banke da iskaže efektivnu kamatnu stopu i otplati plan u pisanom obliku prije odobrenja kredita. Naime, efektivna kamata pokazuje ukupne troškove kredita, a zbog jedinstvene ako je ugovorena valutna klauzula.
Posebno bi trebalo obratiti pozornost na instrumente osiguranja jer često se, kaže Duljković, događa da banke koje imaju primamljive kamate zahtijevaju velika osiguranja, a to i te kako utječe na mogućnost dobivanja kredita. Da pri isplati kredita ne bi bilo zabune, treba provjeriti i visinu isplate u gotovini, posebno kod stambenih kredita, a ne treba zanemariti ni omjer vrijednosti kredita i hipoteke. Katkad se dogodi da naizgled privlačne ponude na kraju budu najnepovoljnije, posebno pri sklapanju polica životnog osiguranja, koje uvelike poskupljaju konačnu cijenu kredita. Nisu zanemarive ni interkalarne kamate, koje banke gotovo bez iznimke naplaćuju, a ne šteti provjeriti ni koji su uvjeti za prijevremenu otplatu kredita ili smanjenje glavnice.
Odluku o kreditu, da bi se izbjegli nesporazumi i reklamacije, treba donijeti tek nakon temeljite usporedbe nekoliko ponuda. Banka je dužna jedanput na godinu obavijestiti potrošača, odnosno učiniti mu dostupnim podatke o stanju njegova kredita. Zakonskim odredbama nigdje nije izričito utvrđeno da su banke dužne obavještavati klijente o promjenama po utuženim računima kreditnih partija.