Katkad pada kiša, katkad sija sunce, a tako je i s prodajom kišobrana – kaže 32-godišnji Krešimir Cerovečki, sasvim zadovoljan poslovanjem obiteljskog obrta koji obitelj Cerovečki još od 1912. prenosi s naraštaja na naraštaj. Posla ima dovoljno – u posljednje vrijeme sve je više privatnih tvrtki koje kišobrane Cerovečki, ručne izrade, kupuju kao dar svojim poslovnim partnerima.
- Da bi se zanat održao, treba biti uporan i dosljedan. Uvijek će biti onih koji će reći da su naši kišobrani skupi, ali bit će i onih koji će znati cijeniti naš rad, jer bit je kapitalizma i demokracije vlastiti izbor i ponuda u kojoj će svatko naći nešto za sebe – objašnjava najmlađi član obitelji Cerovečki i dodaje da je ‘najveća navela jeftine robe na naše tržište već prošla jer se jeftini kišobrani u nas prodaju još od početka devetdesetih’.
Kišobrani Cerovečki posljednji su preostali zagrebački obrt za ručnu izradu i popravak kišobrana. Izrađuju tradicionalni zagrebački suvenir, šestinski kišobran, ali i modne kišobrane te damske suncobrane. Osim što su prestižan dar za poslovne partnere, kišobrani Cerovečki često ‘glume’ u kazališnim predstavama ili TV serijama.
- Zadržat ćemo tradicionalnu tehnologiju izrade pa, bude li zdravlja, nema razloga da i ja, poput mojih djedova i oca, ne dočekam mirovinu u tom zanatu – odlučan je Krešimir Cerovečki.
Europa je zasićena industrijskim proizvodima i primjetna je sve veća potražnja za ručnim radom, a to je ono što mi imamo i što treba sačuvati, tvrde u Hrvatskoj obrtničkoj komori, koja je još prošle godine predložila izmjene Zakona o obrtu kojim bi se uvele kategorije tradicijskog i umjetničkog obrta, što bi bio preduvjet za odgovarajuće olakšice na državnoj i lokalnoj razini. Kao što bi zagrebačke suvenirnice bile mnogo siromašnije bez šestinskekišobrane obitelji Cerovečki, tako bi i hrvatska turistička ponuda bez starih zanata ostala konfekcijalna i neprepoznatljiva.
Shvatili su to u Samoboru, gradu obrtnika i starih zanata, kad su odlučili sačuvati 170 godina staru tradiciju samoborskoga kristala, unatoč tome što je nekadašnju tvornicu kristala kupio Ghetaldus, koji se ne namjerava nastaviti baviti proizvodnjom kristala. Samoborski kristal nastavit će se lijevat, puhati i brusiti u obiteljskoj radionicici Kristal Tuk. Za tu su ljevaonicu kristala Samoborci već namijenili zemljište pokraj Šmidhena, a hala u kojoj će se kristal ručno obrađivati na tradicionalan način uključit će se u turističku ponudu Samobora.