Richard Branson: Poduzetni buntovnik s razlogom

Ukupan profit od dijela poslovanja sa zrakoplovima i željeznicom, koji se procjenjuje na približno 3 milijarde dolara, Branson će tijekom idućih deset godina ulagati u suzbijanje globalnog zagrijavanja.

Taj će novac prije svega biti uložen u razvoj korištenja obnovljivih izvora energije unutar kompanije te na ulaganja u istraživanje biogoriva, razvoj, proizvodnju i distribuciju, kao i projekte usmjerene na smanjenje emisija štetnih plinova koji pridonose globalnom zagrijavanju.

Branson, 56-godišnji predsjednik Uprave grupacije Virgin, jednako poznat po svojim smionim ekshibicijama kao i poslovnim uspjesima, posjeduje 200-tinjak kompanija diljem svijeta, od zrakoplova i vlakova, do glazbe i mobilne telefonije.

Već u ranom djetinjstvu Richard Branson pokazivao je poduzetničku crtu. Kada mu je otac kupio električni vlak s tračnicama, Branson ga je ‘uštimao’ da ide brže, a onda za dvije čokoladice svojim prijateljima naplaćivao igraje s njegovim superbrzim vlakom. Otac je već tada rekao da će mu sin daleko dogurati. Međutim, učitelji se nisu složili s takvom ocjenom. Branson je bio ispodprosječan učenik, dijelom zbog problema s kratkovidnošću i disleksijom, a dijelom zbog toga što mu je škola bila dosadna. Ravnatelj njegova internata predviđao mu je karijeru uspješnog kriminalca ili uspješnog poduzetnika, jer je Branson već kao tinejdžer zarađivao prodajom božićnih drvaca i uzgojem ptica.

Sa 16 godina napustio je internat, a 1966. pokrenuo je omladinski časopis Student. Kao urednik, Branson je intervjuirao zvijezde poput Johna Lennona, Micka Jaggera i Vanessa Redgrave. Tih godina je započeo i sa Student-om, a do 1977. godine Virgin Records je živio na Oldfieldovim lovorikama. Međutim, financijska pozicija počela se popravljati kad je za njih potpisao nepoznati punk bend Sex Pistols. Njihova kontroverzna pjesma God Save the Queen, u kojoj se vladavina kraljice uspoređivala s fašističkim režimom koji je od Britanaca napravio budale, u prvom tjednu prodala se u fantastičnih 100.000 primjeraka.

Osamdesete godine prošlog stoljeća bile su razdoblje procvata britanske pop scene. Jedan od ključnih bendova bio je i Culture Club, s karizmatičnim Boyem Georgom. Godine 1982. njihovi albumi dosezali su milijunima prodaju samo u Velikoj Britaniji, a njihov uspjeh je Virginu omogućio i sklapanje ugovora s Philom Collinom, grupom Human League, Simple Minds, legendarnim Rolling Stonesima, Peterom Gabrielom i Janet Jackson. U samo četiri godine Virgin Records učetverostručio je svoje prihode.

Međutim, Bransonova nemirna poduzetnička priroda nije stala samo na diskografskoj kući u Velikoj Britaniji. Već polovinom 80-ih osnovao je Virgin American diskografsku kuću i investirao novac i u druge pothvate, kao što su Virgin Vision (za film i video), Virgin Games (kompjutorske igre), Virgin Rags (odjeća) i Vanson Property (građevinska kompanija) te u niz londonski noćnih klubova. Ta početna ulaganja odraz su Bransonove poduzetničke crte.

Godine 1984. Branson je prišao američki odvjetnik Randolph Fields s idejom o investiranju u novu prekooceansku aviokompaniju. Na užas svojih poslovnih partnera, koji su ovu ideju smatrali totalnom ludošću, Branson je pristao na izazov. Fieldsovu originalnu ideju o stvaranju kompanije s isključivo poslovnom klasom sjedala, Branson je odlučio izmijeniti i stvoriti niskobudžetnu aviokompaniju, nalik na popularni People Express.

Projekt te aviokompanije jedan je od najznačajnijih Bransonovih projekata, kojemu je ostao vjeran cijeloga poduzetničkog života. U početku je bilo burnih svada kako s partnerima, tako i s bankarima koji nisu vidjeli financijsku računicu u takvom riziku. Međutim, 22. lipnja 1984. godine Virgin Atlantic poletio je na svoj prvi let između londonskog aerodroma Gatwick i američkog Newarka. Avion je bio kupljen na leasing i s obzirom na to da su putnici mahom bili prijatelji, zvijezde i novinari, to se pokazalo izvanrednim marketinškim početkom aviokompanije koja danas broji vrhunsku flotu aviona i leti na sve četiri strane svijeta.

Branson je uložio velik napor u svoju novu kompaniju. Poput davno preminulog Aristotelesa Onassisa i njegove aviokompanije Olympic, Branson je putovao pružen u stjardu, razgovarajući s putnicima tijekom leta. Spavao je i jeo s posadom, ispisujući u svoj crni notes sve njihove primjedbe i savjete o tome kako po boljšati avio uslugu. Kako bi i dalje promovirao svoju aviokompaniju, Branson je svojim supermočnim brodom Virgin Atlantic Challenger počeo obarati svjetske rekorde. S prvim je brodom doživio nesreću ali je zato s drugim u nizu, Virgin Atlantic Challengerom II, oborio prekooceanski rekord.

Takve opasne avanture donijele su Bransonu velik publicitet i imidž neustrašivog poduzetnika. No, 1985. godine Branson je napravio jednu od svojih fatalnih pogrešaka – izgubio je poduzetničku neovisnost. Naime, krenuo je u emisijsku dionica kako bi postigao veću financijsku stabilnost. Ono što je dobio bio je osjećaj velike sputanosti i nesigurnosti, jer je sada svaku odluku morao ratificirati i potvrditi na sastanku s članovima Uprave.

Taj veliki individualac, koji je uvijek tvrdio da mu je instinkt najbolji vodič u novim investicijama, sada se brinuo što će mu reći drugi koji su uz njega upravljali Virginom. U velikoj financijskoj krizi 1987. godine, koja je pogodila sve svjetske burze, odlučio je otkupiti svoje dionice, uz pomoć dva investitora, trgovačkog moguća W.H. Smitha i japanske medijske kompanije.

Za Bransonom je 21. stoljeće, stoljeće investicija u ekološki održivi razvoj. Tako je u svom projektu Virgin Voyager vlakovi, počeo koristiti i novu seriju biomašina pokretanih energijom izmeta. To odlično biogorivo ubrzo je postalo predmetom šala kako u Virginu, tako i u dijelu medija. ‘The more you crap the faster we go’ (u slobodnu prijevodu: ‘Što više govana, to brža vožnja’). Ali, Branson dobro zna da će resursi u budućnosti biti ograničeni, poput nafte i plina, prirodnih goriva, pa će ovakva goriva, ali i ostali oblici prirodne energije, biti pokretači novoga ekonomskog ciklusa.

Uz projekte bioenergije, Branson je aktivan i u astronautici, sa svojim projektom letova u svemir za komercijalne svrhe, tzv. Virgin Galactic projektom. Branson prima online prijave za let u svemir koje želi učiniti dostupnima ‘malom čovjeku’.

Uzak na nova tržišta Bransona privukao instinktivno. Nikad se nije previše obazirao na financijske analize (iako je 90-ih godina krenuo i tim stazama!). Svojim je poduzetničkim pristupom prije svega želio uzdrmati postojeće korporativne gigante (primjerice, slučaj osnivanja Virgin cole). Novostvorene kompanije zasivale su se na neformalnoj poduzetničkoj i inovativnoj kulturi. Njegova korporativna filozofija glasila je: ne ulazimo na nova tržišta isključivo zbog profita ako u njima ne možemo pronaći barem 4 od 5 ključna elementa: kvalitetu, inovativnost, novac, zabavu i osjećaj izazova.

Cilj je proizvoditi kvalitetne proizvode i usluge po prihvatljivim cijenama, nešto što veliki giganti vrlo često zanemaruju. Branson svakom novom pothvatu pomaže u počecima, bira menadžment i nakon toga pomaže samo ako su stvari krenule ‘u krivo’. Njegovi direktori u neformalnoj komunikaciji rješavaju većinu pitanja, a njegov pomalo buntovni ali i ležerni pristup poslovanju priskrbio mu je veliko poštovanje zaposlenika.

Tijekom jednoga financijskih razdoblja, uspio je nagovoriti dio svojih zaposlenika da uzmu neplaćeni godišnji odmor kako ih ne bi morao otpustiti. Bio je poznat i po spremnosti da prizna talent pojedinca na bilo kojem hijerarhijskom nivou. Tako je 1996. godine promovirao stjuardesu Virgin Atlantic u direktoricu nove vjerojatnih milijardu dolara.

Novac je uložio u Virgin Atlantic Airways, podižući razinu avionske usluge luksuznim sjedalima, salonima za masažu i manikuru, prijevoz limuzinom do hotela i sl. Međutim, pritisk British Airwaysa nije prestajao i Branson je odlučio započeti bitku na sudu. Optužio ih je za neetičnost i nelojalnu tržišnu borbu, što je potkraj 1992. godine završilo jednom od najvećih odšteta ikad isplaćenih u britanskoj povijesti – 610.000 funti u korist Bransona.

Pojednačen je u korist Bransona i Bransonov aviokompaniju. Do kraja 20. stoljeća, Virgin je postao jedna od najprofitabilnijih kompanija Virgin grupe i treći po veličini europski avio-prijevoznik. Pobjeda je donijela Bransonu izuzetno velik publicitet. Samo dvije godine prije toga novine su se pitale je li odzvono Bransonovoj sretnoj zvijezdi, proglašavajući ga prestarim za nove pothvate.

Te 1993. Branson je postao idol, osobito mlade generacije. Njegov buntovni stil i borba protiv korporativnih golijata nadahnuli su i buntovne engleske tinejdžere. Tih 90-ih Branson je proširio svoju aviodjelatnost na Daleki istok, sklopivši partnerstvo s Malaysia Airlinesom. Također, ušao je u partnersku suradnju s kopirnim gigantom, tvrtkom Kinko’s, kako bi uspostavio lokalne podružnice u Britaniji i Francuskoj.

Stvorio je i novu muzičku etiketu V2, a njegov Virgin Music Group, gdje je Branson bio neizvršni direktor, producirala je komemorativni album Diana – sjećanje na princezu od Walesa, koja je prikupila nevjerojatnih 100 milijuna dolara u dobrotvorne svrhe. Kraj 90-ih donio je još jednu financijsku krizu grupi Virgin. Većina tvrtki, osim aviokompanije poslovala je ili loše ili s gubicima.

Branson je dio tvrtki ugasio (npr. Virgin Vodka) ili prodao drugim tvrtkama (Virgin Cinema, sklop britanskih kinodvorana prodao je Francuzima za 200 milijuna dolara). Čak je 1999. godine prodao 49 posto dionica Virgin Atlantic avio-kompaniji Singapore Airlines za 960 milijuna dolara. Novac je trebao za posrnule kompanije u grupaciji. Zaposlio je i novog direktora strategije, Gordona McCalluma koji je trebao zauzdati i disciplinirati podružnice Virgin, pripremajući ih za 21. stoljeće i potrebe potrošača.

Međutim, njegov osobni publicitet, usprkos svim usponima i padovima nije jenjavao. Godine 1999. kraljica ga je proglašila vitezom, odajući priznanje poduzetničkom duhu Sir Richarda. Usprkos svim usponima i padovima, Branson s istim žarom kroči i u 21. stoljeće. Iako se tvrdi da je u svojim poslovnim padovima izgubio nevjerojatnih 2,6 milijardi dolara vlastitoga bogatstva, Branson nastavlja svoju ‘igru’ zvanu investiranje. Pokrenuo je lanac fitness klubova Virgin active i online muzičku kompaniju Virgin Digital.

Fox je 2004. snimio reality show u kojemu su Branson i nekolicina njegovih kolega milijunaša, vodili milijune gledatelja na svoje avanture širom svijeta.