Dok slanje tekstovnih poruka mobitelima bilježi pravu eksploziju, mogućnost slanja slika i fotografija ne koristi se ni približno. Medijska maštovitost zaista nema granica, ne samo u prenesenom nego i u doslovnom smislu. Naročito ima li se na umu multi-funkcionalnost sveprisutnoga mobitela.
Tkogod je protekloga ljeta otišao na kakvu značajniju sportsku priredbu, glazbeni ili filmski festival, kakvih nije manjako ni u Hrvatskoj, od Pule i Motovuna do Dubrovnika, mogao je promatrati gledatelje s uzdignutim mobitelima-kamerama kako pokušavaju snimiti neki prizor. Nažalost mobitelske industrije, malo tko od tih zanesenjaka koristi mobitelske aparate da bi poslao snimke prijateljima putem ‘multimedijanske priopćujuće usluge’ (engleska kratica MMS, prema multimedia massaging service). Operateri mobitelskih mreža uspostavili su pomodne nove podatkovne mreže i ‘uvalili’ kameromobitele u ruke svojih korisnika, nadajući se da će se popularnost tekstovnih poruka proširiti i na novi, unosni format. Ali, kao što tvrdi Stephanie Pittet, zaposlenica u savjetničkoj tvrtki Gartner, MMS se (za razliku od SMS-a) zasad pokazao kao golemo razočaranje. Iako se svakoga dana diljem svijeta šalju milijarde tekstovnih poruka, broj poslanih slika toliko je neznatan da mnoge tvrtke taj podatak skrivaju. Zašto se slanje slika, barem zasad, pokazalo kao promašaj?
Kad se prva MMS usluga pojavila u Europi 2002. godine, reklame su prikazivale taj postupak kao brz i lagan, ali tehnologija još nije bila spremna za najavljuvanu učinkovitost. Malo je bilo mobitela koji su mogli slati slike, a fotografije emitirane iz jednoga mobitela nisu se uvijek mogle vidjeti na drugom. Usto su konkurentske operateri vrlo sporo valjano povezivali svoje mreže kako bi njihovi mušterije mogli razmjenjivati slike jednako lako kao tekstove.