Konkurentnost azijskih zemalja neće se smanjiti, nego će se još povećati. Zapad, a pogotovo zemlje poput Hrvatske, morali bi pozorno proučavati strategiju i taktiku azijskih zemalja.
Na upravo završenome godišnjem zasjedanju MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu direktor MMF-a Rodrigo de Rato je, među ostalim, poručio:
- ‘Pohvalno je što izvor rasta vaših zemalja nije više samo izvoz nego i rast domaće potrošnje.
Na žalost mnogih u Hrvatskoj, prvi čovjek MMF-a pritom nije mislio na Hrvatsku, u kojoj je izvoz ionako zapostavljen, a domaća potrošnja, koju se ‘podgrijava’ kreditnim zaduživanjem, ionako raste gotovo bez nadzora. Poruku je uputio azijskim zemljama.
Razlog De Ratoove želje za većom domaćom potrošnjom jasan je. Azijske su zemlje agresivnim izvozom stvorile velike trgovinske deficite razvijenim zapadnim zemljama. Konkurentnost većinom grade na svojoj jeftinoj radnoj snazi. Kad bi ta radna snaga počela zaradivati više i trošiti zarade, za Zapad bi to bila dvostruka korist: nekonkurentnost radne snage sa Zapada smanjila bi se, a bar bi dio povećane azijske domaće potražnje zadovoljile tvornice iz SAD-a i Europe.
Na žalost Zapada, uključujući i rubne zemlje poput Hrvatske, konkurentnost azijskih zemalja neće se smanjivati, nego, kao što se može zaključiti iz kontakata u ovih nekoliko dana tijekom zasjedanja MMF-a u Singapuru, i povećati. Zapad bi, a pogotovo zemlje poput Hrvatske, morao pozorno proučavati strategiju i taktiku azijskih zemalja. Globalizacija i svjetska suradnja na načelnoj su razini lijepa stvar, ali gruba su realnost sudari blokova (SAD, EU, azijske zemlje).
Ovo će stoljeće doista biti stoljeće Azije. Azijska se regija potpuno oporavila od financijske (ali i proizvodne) krize s kraja 90-ih, vraćaju se visoke stope rasta, a poučeni krizom, ondje sada gomilaju i devizne rezerve kao obranu od mogućih novih napada na njihove valute. Sve je snažniji i pritisk da se kao odgovor na euro uvede zajednička azijska valuta.
Aziju, pri čemu se preciznije misli na Istočnu, se više ne smije promatrati kao skup zemalja. To se područje ubrzano integrira, kao nikada prije. Robom, novcem i, što je posebno važno – znanjem, trguje se u cijeloj regiji, stvaraju se snažne proizvodne mreže. Grijše oni koji misle da Istočna Azija i dalje proizvodi igračke i tekstil. Na to otpada samo 15 posto izvoza. Izrađuju se mnogo kompliciranih proizvodi. I razmjena među regionalnim odjelima kompanija sve je veća. Primjerice, japanske multinacionalke danas šalju 80 posto svoje proizvodnje iz azijskih zemalja u druge azijske zemlje na više faze obrade.
