Ulažnica za članstvo u EU kao ekstraprofit
Na pitanje nije li svejedno ima li Hrvatska udjel od 0,14 posto ili koji promil više, opet se došlo do Europske unije: članice EU-a doživljavaju Hrvatsku kao svoj budući sastavni dio pa će i taj naš naizgled mali dio biti bitan kad se bude dogovarala konačna formula prema kojoj će se određivati udjel Europske unije u odnosu na SAD-u ili na azijske zemlje. Ulažnica za članstvo u EU, koliko god bila na dugom štapu, ovdje, u Singapuru, određeni je ekstraprofit koji ulješava hrvatsku stvarnost i perspektive. Koliko god bili kritični prema ekonomskim politikama u Hrvatskoj, valja priznati da u ovom trenutku makroekonomskog slika djeluje relativno stabilno. Jednostavnije, guverner Željko Rohatinski je sa strane monetarne politike uspio, barem privremeno, usporiti vanjsko zaduživanje zemlje, a ministar financija Šuker sreo je pokazatelj budžetskoga deficita na pristojnih približno 3 posto. Ako su obojica, dakle, napravila ‘domaću zadaću’, postavlja se pitanje kad će onda, uz takvu, navednu dobru makroekonomsku klimu, Hrvatska ubrzati svoj rast kako ne bi bio ispod svjetskog prosjeka i ispod onoga koji postižu mnoge tranzicijske zemlje. Svjetski će rast ove godine, prema procjeni MMF-a, biti 5,1 posto, dok će hrvatski teško dosjeti iznad 4,5 posto. Nažalost, važnije ubrzanje rasta neće se dogoditi samo od sebe. Možda je trenutak da Hrvatska dobije ‘ministarstvo za strukturne reforme’. ‘Nužnost strukturnih reformi’ i ovdje je najčešća i najponavljivija fraza analitičara koji prate Hrvatsku. Rečeno IT jezikom, Hrvatska je uspjela ‘pokrpati’ hardver, a sada bi trebala stvoriti ekonomski softver koji bi biznisu omogućio da pogurne rast u ‘petu brzinu’.
