Najpoznatiji ručni satovi, poput Pateka Philippea, Girard-Perregauxa, Audemarsa Piguetu i Vacherona Constantina, na prvi pogled ne odaju svoju cijenu, kao ni prestižni status.
Piše: Marta Andjelić
Industrija ručnih satova, čija je tradicija duga 250 godina, danas prolazi kroz burnu fazu inovativnosti. Budući da se tehnologija razvija, i materijali od kojih se satovi izrađuju sve su egzotičniji, od početnih ugljičnih vlakana do današnje hitech keramike. No, unatoč tomu što svjetski trendovi u svemu teže inovaciji, mnogi modeli nisu se mnogo promijenili otkad su se počeli proizvoditi. Upravo takvi modeli plijene najveću pozornost na današnjem tržištu. Klasičnog izgleda, novi modeli odišu ljepotom kvalitete. Pravi trendseteri ne žele da njihov sat blješti, da je optočen dragocjenim kamenčićima ili nečim sličnim. Štoviše, niko se ne smije vidjeti da je sat skup, to se jednostavno mora znati. Cijeni se tradicija, kvaliteta izrade i najbolji materijali doji odišu diskretnim sjajem bogatstva i ukusa. Primjerice, prije više od pedeset godina Vacheron Constantin izbacio je model Ultra Slim, čija se najnovija verzija izgledom gotovo ni po čemu ne razlikuje od prvog modela.
Nekad avangarda, danas klasika
S druge strane, neki su satovi postali klasični suprotstavljajući se ortodoksnosti svojeg vremena. To su modeli koji su bili tako avangardni da su tada značili veliki korak naprijed u dizajnu. Postali su prepoznatljivi te tako stvarali brand. Prijer takva sata Cartierov je Tank, koji je ‘debitirao’ nakon Prvoga svjetskog rata, a danas je uz Rolexov Oyster jedan od najprepoznatljivijih klasičnih modela. Danas se na crvenom tepihu ručnih satova najčešće mogu naći Jeager DeCoultre, Vacheron Constantin, Patek Philippe, Rolex, Cartier, Zenith, Movado, Tag Heuer… To su, osim što su najcjenjeniji, i najprecizniji satovi čija točnost varira od nekoliko sekunda do…
