‘Kralj ćevapa’ otvara najveći tajlandski restoran u Hrvatskoj

‘Kralj ćevapa’ otvara najveći tajlandski restoran u Hrvatskoj

Nakon neuspješne epizode sa zastupstvom Donne Karan, zbog čega je morao prodati lanac ćevabđinica, Ivan Rubelj u Bangkoku dogovara detalje o otvaranju restorana u Dubravi.

Piše: Antonija Knežević \[email protected]

Ako se u Zagrebu za nekog poduzetnika može reći da je kontroverzan, a da se pritom ne misli na njegov život na rubu zakona, već prije svega na nekonvencionalnost i neformalnost, onda je taj naziv svakako među prvima zaslužio Ivan Rubelj.

Nekadašnji ‘kralj ćevapa’ svakim svojim potezom, bilo poslovnim ili privatnim, već 25 godina privlači pozornost javnosti, a jednako bi trebalo biti i s najnovijim Rubeljevim projektom otvaranja najvećeg tajlandskog restorana u Hrvatskoj.

Na mjestu koje je obilježilo nje-gov dosadašnji poslovni put, u zagrebačkoj Dubravi, ovih dana dovršava se opremanje 600 kvadrata gastronomskih oaze za sve ljubitelje dalekoistočnih delicija, a po-sljednje detalje prije otvorenja Rubelj dogovara u Bangkoku.

U kompleksu koji je godinama bio simbol njegove ‘butikaške’ karijere, koja je počela zastupstvom za Big Star, a lani završila gubljenjem licence za prodaju odjeće Sir Oliver, Rubelj će se uskoro vratiti poslu koji ga je i proslavio – ugostiteljstvu.

Američki san iz Dubrave

Sve ono što je taj poduzetnik radio u međuvremenu bez pretjerivanja moglo bi biti upotrijebljeno kao predložak za ekranizaciju priče o uspjehu mladića s ulice. Svoj američki san on je tražio i pronašao u Dubravi. A kako to u zagrebačkim predgrađima obično biva, u njemu je bilo svega. Od amaterskog boks-a, strasti prema kocki, mnogo hrabrosti i milijuna koji su iz svega toga potekli.

Ivan Rubelj (56) je početkom 80-ih na glavnoj ulici koja je iz središta Zagreba vodila prema istoku otvorio malu pečenjaru Rubi Grill. Drvena špuljanka, koja će zauvijek ostati upamćena po natpisu Banjalučki ćevapi uglavnom u neonsku kutiju crvenog Marlboro, uskoro je postala mjesto za koje je znao cijeli grad. Koliko je streljivito rastao taj posao najbolje je oslikavao Rubeljov vojni park, koji je iz mjeseca u mjesec nadopunjavaju automobilima silno netipičnim za tadašnje socijalističko društvo. Uz to vrijeme veže se i anegdota o Marlborovim odvjetnicima koji su od Rubelja željeli izvući tada astro-nomskih stotinjak tisuća maraka zbog nedopuštenoga korištenja njihovoga zaštitnog znaka. Jesu li u tome uspjeli, nije poznato, ali ‘ćevapi u Marlboru’ još su se godinama kočeprili na pečenjari.

Početak 90-ih, kad je Zagreb doslovno vapio za svime što dolazi sa Zapada, Rubelj je iskoristio za uzi-manje zastupstva poznatog branda odjeće Big Star.

Redovi za Rubeljeve traperice

Svjetloce tog vremena vjerojatno će se sjetiti da gotovo i nije bilo obitelji koja nije, izvlačeći marke skrivene u čarapama, barem dio ostavila kod Rubelja. Kao što su pred Konjičinskom ulicom stvarali redovi ljudi koji su kod obitelji Guci kupovali svoje prve videorekordere pristigle iz Njemačke, tisuće su kod Rubelja u redovima čekali na svoje prve ‘prave’ traperice. Priče o tome da su na kraju svakog dana Rubeljevi djelatnici zarađeni novac odnosili u vrećama nisu bile nimalo napuhane. Desetke milijuna maraka koje je zaradio Rubelj je počeo ulagati u butike po cijelom gradu. U jednom trenutku samo u novootvorenom Importa ne centru imao je pet prodajnih…

Page 2

Ponovo izvorni Rubeljevi ćevapi

Iako je riječ o jelu koje obično smatramo priprostim, ćevapi kod Rubelja neizostavna su stavka u gastronomskoj enciklopediji Zagreba, ali malo je onih koji znaju da ono što nam se posljednjih godina prodaje pod tim imenom nije isto jelo koje je gastronomski proslavilo prezime Rubelj. Naime, nakon što je Ivan Rubelj bratu prodao ćevabdžinicu, stara receptura djelomično je izmijenjena u svrhu komercijalizacije posla. Ćevapi Rubelj u više od dvadeset godina postojanja postali su brand, a u posljednje vrijeme unutar te obitelji dogodili su se manji potresi u vezi s pravima na njega. Naime, Rubeljev sin Ante odlučio je u Dugom Selu otvoriti novi restoran čije ime govori samo za sebe – Stari Rubelj 1982. Receptura će u njemu biti ista kao nekada, porcije će biti veće, a vlasnik najavljuje da će u uređenju prostora biti mjesta i za neke elemente legendarne pečenjare koji su sačuvani nakon rušenja. Sudeći prema poslovičnoj snalažljivosti članova obitelji, niko ne bi trebalo iznenađiti ako uz pomoć neizostavne nostalgije Stari Rubelj ubrzo povrati izgubljeni naslov ‘kralja ćevapa’.

Biznis nekretninama na Floridi

Rušenje legendarne pečenjare i gradnja novog restorana 1997. godine označili su prekretnicu u Rubeljevu životu. Kako će i sam kasnije reći, u tom najnezgodnijem trenutku, Rubelj je butikašku slavu odlučio ovjekovječiti uzimanjem zastupstva za slavnu marku Donna Karan New York. No, ispod površine glamuroznog otvorenja novog butika u Vlaškoj stajao je zahtjev koji je odaslan iz Amerike i koji će zauvijek promijeniti Rubelja. Navodno je Donna Karan zahtijevala da njezin zastupnik ne može u isto vrijeme biti i vlasnik neke tamo ćevabdžinice i Rubelj je prvi put dotjeran pred zid – bio je prisiljen prodati posao s ćevapima.

Posao s ćevapima Ivan Rubelj prodao je bratu Anti za 200.000 maraka, zajedno s vrhunskim receptom

Neslužbeni podatak kaže da je bratu Anti cijeli taj posao ustupio za sitan novac, oko 200 tisuća DEM, a u transferu je prodan i vrhunski recept za spravljanje ćevapa.

Koliko je to bilo pogrešno, ne treba posebno navoditi, jer se ubrzo pokazalo da Donna Karan Zagrepčanima baš i ne ‘šmeka’. Butik cijeli istočni dio Zagreba, u kojem živi oko 200 tisuća ljudi, nema ni jedan restoran više razine, odlučio je otvoriti ekskluzivni tajlanski restoran. Posljednjih dana šleperi u Dubravu dovoze namještaj kupljen na Dalekom istoku i sudeći prema temu radova, svečano otvorenje moglo bi se dogoditi prično brzo.