Hrvatski radnici ipak bolji od poljskih

• Kako stojte vaši poslovi u Njemačkoj? Ondje ste godinama organizator poslova za brojne hrvatske tvrtke. – Kada govorimo o Njemačkoj, Ingra je prisutna 40-ak godina u sklopu detašmana na temelju međudržavnog sporazuma kojim se obavljaju određena graditeljska i montažerska djelatnost. Trenutačno, hrvatski detašmani iznosi oko 4,5 tisuća dozvola. Više od 30 hrvatskih tvrtki radi danas preko Ingre u Njemačkoj, riječ je o trećini kontingenta s oko 1.500 dozvola, a ukupni godišnji prihod je oko 40 milijuna eura godišnje.

• Koje su karakteristične tvrtke koje ondje uspjevaju tamo ostvariti prihode? – Rekao bih da ima dosta značajnih tvrtki. Najjači je Tehnomont iz Pule za sektor brodogradnje. Zatim su tu montažne tvrtke ZIT, Unima, Viadukt, Montinvest itd… Rekao bih da ima oko desetak vrlo uspješnih tvrtki u tom sustavu.

• Je li vam problem zadržati poslove s obzirom na konkurenciju iz Poljske i drugih zemalja? – Kad se ulaskom u Europsku Uniju otvorilo tržište rada poljskim i mađarskim tvrtkama, značajno je opao broj hrvatskih radnika, a i njemački investitori okrenuli su se jeftinijoj radnoj snazi. Međutim, vrlo brzo situacija se ponovno vrtila u normalu, i investitori su se vrtili tvrtkama koje su tamo prisutne već niz godina. Kvalitetu naših radnika na zavarivanju i sličnim poslovima očito nije bilo lako nadomjestiti tim novopridošlim radnicima.

• Odakle vam sredstva za tu investiciju? – Incijalna sredstva su naša vlastita, imamo i određenu financijsku pomoć banaka. U današnje vrijeme nije teško dobiti novac za jedan dobar projekt. Mnogo je teže dobiti svu potrebnu papirnoglogiju, za to treba mnogo strpljenja i mišljenje da je to jedan od glavnih razloga zašto takvih projekata nema više.

• Takva situacija s papirnoglogijom dobra je za tvrtke poput vaše, jer da je bolje stanje neki drugi veliki igrači iz inozemstva bi već ušli kao konkurencija u gradnji lanca marina. – Moguće je da je tako. Ali ne bih rekao da je samo to prepreka. Još mnogo drugih stvari treba riješiti, organizirati i objediniti. Filozofija Ingre bazira se na partnerskim odnosima, nastojimo uvijek objediniti više različitih subjekata.

• Prema dijelu stručnjaka, javno-privatna partnerstva nisu primjerena turističkim djelatnostima, već se trebaju koristiti za gradnju škola, zdravstvenih ustanova ili zatvora. – U Hrvatskoj još imamo premalo iskustva za zaključak o tome što je primjereno javno-privatno partnerstvo. Treba pružiti mogućnost da se vidi mogu li ti modeli funkcionirati i što nam oni mogu donijeti. Naše iskustvo dosad je pokazalo prednosti takvog partnerstva.

• Objasnite što se točno zbiva s projektom Posedarje? – Tamo ste najavili gradnju velikoga turističkog kompleksa, ali su se stvari zakomplicirale. Dovodi se u pitanje je li to uopće javno-privatno partnerstvo. – Projekt Posedarje ide svojim tijekom, a teme-

• lj se na javno-privatnom partnerstvu koje smo potpisali s Općinom Posedarje. Osnovni plan previda da se sama realizacija tog ugovora počne odvijati kad se za to steknu određeni preduvjeti, u prvom redu kad se usvoje županijski i prostorni plan. U međuvremenu, mi pripremamo odgovarajuće projektne dokumentacije, dozvole, radimo razrade onog što je moguće. Međutim, sam ugovor treba stupiti na snagu usvajanjem tih predizvica, ali još nije u fazi ozbiljne realizacije u smislu građenja. Prema našim planovima do toga će doći tek 2007./2008. godine, kada će se započeti sa samom fizičkom gradnjom, a kompletan završetak radova predviđen je do 2010. godine. To je ipak značajan kompleks, s vrhunskim hotelskim sadržajima, poput wellnessa, bazena, sportskih terena, marine itd.

• Tko su potencijalni partneri? Koliko vam novca treba? – Većina partnera već postoji, a to su svi koji su sudjelovali u zajedničkoj ponudi čiji je Ingra nositelj, od Instituta za turizam, Građevinskog fakulteta, projektanata objekata i marina, tvrtki za upravljanje turističkim objektima, a svoj interes iskazali su i neki od vodećih turističko-hotelskih brandova.

• Kako vidite Ingra za pet godina? – Ingra je dosta živ organizam. U ovih 50-ak godina uvijek smo radili nešto novo. Krenuli smo od hidroelektrana kojih smo napravili 70-ak, preko mostova, tunela, autocesta do bolnica, a to sve dokazuje da se Ingra nikad nije držala samo jednog tipa djelatnosti. Prije je naš posao više vukla energetika, danas je na njenom mjestu graditeljstvo, sutra će tu biti i turizam. Ingra je otvorena za parnerstva, za ulazak u nove projekte, od stanogradnje i urbanih vila do turističkih objekata poput onih u Dubrovniku. Hrvatska pruža izuzetne mogućnosti za razvoj i ulaganje te za stjecanje novih vrijednosti. Ingra u budućnosti i dalje ostaje u gradnji investicijskih objekata, poslu kojim se izvorno bavi i nema namjera od njega odustati, a u tijeku je desetak projekta vezanih uz tu djelatnost. Smatram da će Ingra u Hrvatskoj biti sve prisutnija jer nam je želja prenijeti i iskoristiti skupljena znanja iz inozemstva.

U inozemstvu smo, naravno, morali izmijeniti dojam da smo zemlja u ratu. No, već neko vrijeme na svojim tradicionalnim inozemnim tržištima nailazimo na vrlo pozitivne reakcije, te oplemenjujemo reference koje smo godinama stjecali, dok smo neke uspješno prenijeli u zemlju. U ovoj fazi moglo bi se reći da okrećemo novu stranicu u korist inozemnih poslova čemu pridonosi i hrvatski graditeljski zamah.

• U čijem je vlasništvu Ingra danas? – Ingra danas ima više od 230 dioničara, uglavnom zaposlenih i bivših zaposlenika. U postupku privatizacije svaki od zaposlenih radnika imao je mogućnost kupiti 116 dionica, a ostatak se prema ključu dijelio osnivačima Poslovne zajednice Ingre. Na osnovi tog modela nastala je današnja struktura. Vlasnici su najprije bile pravne i fizičke osobe. Danas je pravnih osoba ostalo 30-ak većih i manjih, uglavnom iz oblasti graditeljstva i montaže, kao što su Tehnika, Hidroelektra, Elektroprojekt, Enikon, Monmontaža itd. Taj se model pokazao kao dobar, bez izraženog većinskog vlasnika, a opet je u stopostotnome hrvatskom vlasništvu.

• Je li Ingra na prodaju? – Ingra normalno kotira na burzi. Danas je sve stvar trenutka. Ako netko ponudi cijenu na koju će svaki dioničar pristati, može se govoriti o tome da je Ingra na prodaju, međutim, mislim da većina dioničara dugoročno ne misli o tome.

• Kad je riječ o gradnji, najavljaju se nova pravila igre u graditeljstvu? Hoće li licenciranje dovesti do reda na tržištu? – Negdje sam pročitao da se gotovo 9 tisuća tvrtki bavi graditeljstvom u Hrvatskoj. S obzirom na kriterije to je i malen i velik broj. Treba vidjeti što će donijeti novi pravilnik, iako smatram da nadležni, poput Ministarstva i inspekcija, već imaju dovoljno mehanizama za odstranjivanje onih koji ne poštuju red u ovom poslu, poput rada na crno, nekvalitetne gradnje i sl. S te strane ne treba očekivati neke revolucionarne promjene. S druge strane, taj pravilnik omogućava da se bilo koja tvrtka s 40-ak ljudi udrži s još pet drugih te da izvodi i komplicirane projekte. Licenciranje nije nepoznata stvar. U inozemstvu je dosta prisutna funkcija ‘general contractor’, koji kod nas, kao ‘developer’ ne postoji.

• Gradnja autoceste u Hrvatskoj stvorila je ponudu. Ta ponuda potiče potražnju na domaćem tržištu i zapravo tjeru zemlju u još veći dug, primjerice bušenjem Sijemena i sl… – Ti projekti u okolici Grada Zagreba apsolutno su poželjni, Grad se mora dalje širiti.

• Nije li umjesto u građevinu bolje ulagati u izvozne industrije? – Nije pitanje ili – ili, već bi to trebalo biti i – i. Mislim da nije problem u novcu, za takve projekte ga danas u Hrvatskoj ima dovoljno. Prije je problem u programima i projektima koji bi donijeli profitabilnost i kojima možete osigurati plasman, izvoz, a s druge strane za te bi projekte trebala postojati jača podrška države.

• Ingra pokušava ući u proizvodnju. Pokušali ste s tvornicom stakla u Lipiku, i pokušaj baš nije uspio. Koje su nove mete? – Kao interesantnu granu proizvodnje naveo bih proizvodnju biodizela. Za to je Ingra jako zainteresirana. Ponavljam, jako je važna podrška države u smislu uzgoja sirovine, a u tom pogledu Hrvatska ima tek neznatan dio površine iskorišten u poljoprivrednoj proizvodnji.