Preotimanje nekvalificiranih radnika: PLAĆA I DO 7.000 KUNA

Jedan od razloga naglog nedostatka nekvalificiranih radnika jest i sve restriktivnija politika izdavanja radnih dozvola strancima, posebno u građevinarstvu. U posljednje tri godine broj radnih dozvola za građevinare pao je s 1.000 na 336.

Ekonomija znanja i nove tehnologije mnogim hrvatskim menadžerima predstavljaju manji problem od naoko jednostavnog zadatka pronalaženja radnika bez ikakva stručnog obrazovanja. Naime, fizički izdržljivi nekvalificirani muški radnici postali su u posljednje vrijeme hit na domaćem tržištu rada. Za njima je potražnja tolika da jako zaposleni sektori poput građevinarstva ‘otimaju’ NKV radnike iz ostalih sektora. Glavni način ‘otmice’ su natprosječne plaće, koje za iskusne radnike na građevini uz prekovremene i sve dodatke dosežu 7.000 kuna.

Naravno, za tu plaću moraju obavljati poslove za koje mnogi nisu fizički ili psihički spremni.

Često nam se jave klinici od 18, 19 godina i odustanu nakon dan, dva, a najuporniji dođu do prve mjesečne plaće i onda odu. S druge strane, s burze nam na oglase šalju radnike starije od 50 godina koji nas mole da ih ne primimo jer im još malo nedostaje do penzije – kaže direktor jednog srednjeg građevinskog poduzeća. Slične probleme imaju u lukama gdje od svih novozaposlenih NKV radnika nakon nekoliko tjedana ostane njih 20-ak posto.

Pojачanu potražnju za nekvalificiranim radnicima zabilježila je i službena statistika. Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, u prvih šest mjeseci zaposlenici bez škole ili s osnovnom školom činili su gotovo 19 posto svih novozaposlenih (19.860 radnika). U istom razdoblju rast broja ukupnog novozaposlenih u odnosu na isto razdoblje 2005. bio je 2,6 posto, dok je zapošljavanje NKV radnika raslo prema stopi od 9,6 posto.

Nedostatak NKV radnika produbio je dugogodišnju krizu na tržištu rada zbog manjka određenih vrsta stručnih radnika, poput raznih metalnih struka u brodogradnji, tesara i zidara u brodogradnji te kuhara i ostalih ugostiteljskih zanimanja u turizmu.

Potražnja sezonske radne snage u ovogodišnjoj turističkoj sezoni rezultirala je činjenicom da hrvatskom turizmu nedostaje kvalificirane radne snage. Tražili su se konobari, kuhari, slastičari, recepcionari, diplomirani turistički komunikolozi, stručnjaci za međunarodni turizam, voditelji odjela za zabavu gostiju, ali i pomoćno osoblje u restoranima i hotelima, čistačice, vrtlari, sobarice… Kuhari su među najdeficitarnijim zanimanjima u turizmu i ugostiteljstvu, a strani menadžeri, uvodeći u jelovnike jela zemalja iz kojih dolaze, odlučuju se za uvoz kuhara – kaže Eduard Andrić, vršitelj dužnosti predsjednika Sindikata turizma i usluga Hrvatske.

Jedan od razloga naglog nedostatka nekvalificiranih radnika je sve restriktivnija politika izdavanja radnih dozvola strancima, posebno u građevinarstvu. Vlada, na prijedlog nekoliko ministarstava te mišljenja Gospodarsko-socijalnog vijeća i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, svake godine do 31. listopada određuje broj radnih dozvola za sljedeću godinu. Određuju se i djelatnosti i zanimanja u kojima je dopušteno zapošljavati strance, broj radnih dozvola za svaku djelatnost i teritorijalna raspodjela radnih dozvola. Završetkom autocesta Zagreb-Split i odlaskom Bechtelovih ekipa koju su pretežno činili radnici iz BiH, Turske… vlada je očito zaključila da nema više potrebe za tolikim brojem stranih radnika u građevinarstvu. Zbog toga posljednje tri godine Vlada neprekidno smanjuje godišnju kvotu radnih dozvola, a unutar nje posebno dio za građevinu čiji je udjel u broju radnih dozvola s 40, pao na 32 posto. U međuvremenu se, međutim, nastavila gradnja autocesta, a počeo je boom u stanogradnji. Službeno ove godine u Hrvatskoj smije raditi samo 1.837 stranih državljanina. Od toga je u 800 slučajeva riječ o produljenju dozvola iz prethodne godine, a od ostatka je 336 radnih dozvola predviđeno za strane građevinske radnike.

Jedina kategorija koja bilježi porast broja radnih dozvola za strance jest turizam, ali 516 radnih dozvola teško može biti dovoljno za pokrivanje potreba koje prema procjenama.

Model poslovno-tehničke suradnje sa stranim tvrtkama jedan je od popularnijih načina dovođenja jeftinijih stranih radnika. Tvrtka sklopi poslovni ugovor s, primjerice, kompanijom iz BiH čiji radnici za hrvatsku tvrtku obavljaju određene poslove. Hrvatska tvrtka bosanskohercegovačkom partneru plaća uslugu, a radnike plaća matična kompanija u BiH. U cestogradnji se takav model često provodi kroz izbor podizvodača iz država s jeftinijom radnom snagom.

Unatoč naporima kadrovnih direktora, kompanije često ne uspijevaju pronaći odgovarajuće radnike, pa ne čudi što se mnoge odlučuju na ilegalno zapošljavanje stranaca. Glavni državni inspektor mr. Kruno Kovačević iznosi podatke da su u 2005. od otkrivenih 5.419 radnika na crno, 1.373 radnika bili stranci. U razdoblju siječanj-lipanj 2006. godine inspektor rada za radne odnose obavili su 6.386 nadzora te utvrdili da 1.391 radnik radi ‘na crno’, od kojih su 640 bili stranci.

Iako ne vodimo posebnu evidenciju o državljanstvu radnika stranaca, za koje je tijekom nadzora utvrđeno da su u Hrvatskoj radi li protivno odredbama Zakona o strancima, prema našoj je ocjeni najviše stranaca zatećenih na radu bez radne dozvole, državljanina Bosne i Hercegovine – objašnjava mr. Kovačević.

Eduard Andrić podsjeća na nekoliko ovogodišnjih primjera ilegalnih stranih radnika u turizmu. Vlasnik hotela Baška voda Nikolaj Čumak odlučio se na uvoz radne snage iz Ukrajine prijavljivajući ih kao goste; sezonci stanuju i hrane se u hotelu, a zapravo rade kao pomoćna radna snaga. Nakon inspekcijskog nadzora i sankcioniranja navedenog prekršaja, u Makarskoj je osnovana tvrtka koja je na osnovi poslovno-tehničke suradnje, radnike – strance bez radne dozvole zaposlila u istom hotelu na zanatskim poslovima. Inspektorskim nadzorom Omladinskog hostela Radgona u Lovrečici, koji posluje u sklopu tvrtke Petros, ovog su ljeta utvrđene nepravilnosti i doneseno je rješenje o zatvaranju hostela. Devedeset gostiju prekinulo je godišnji odmor i vratilo se u Sloveniju. Direktor tvrtke Petrus Peter Fridau, kao i neprijavljena kuharica iz BiH, nisu imali radnu ni poslovnu dozvolu.

Tvrtke koje ne uspiju osigurati dovoljan broj radnika prisiljene su čak odbijati poslove ili opteretiti postojeće radnike radnim vikendima i prekovremenim radom.

Dok država znatno ograničava broj stranih radnika u Hrvatskoj na oko 1.000, broj hrvatskih državljana koji svake godine odlaze na rad u inozemstvo gotovo je pet puta veći, pri čemu su to većinom radnici s osnovnom školom i školom za KV ili VKV radnike. Situacija će se još pogoršati ukidanjem ekskluziveta koji državni HZZ sada ima u posredovanju pri zapošljavanju hrvatskih građana u inozemstvu. Od 1991. do kraja 2004. godine ukupno je u inozemstvu preko HZZ-a zaposleno 86.000 radnika, od čega 71.000 sezonskih. Ta statistika, naravno, ne uključuje neprijavljene odlaske radnika preko granice.