Home / Lifestyle i trend / Svijet iluzija za djecu i odrasle

Svijet iluzija za djecu i odrasle

Kako lutkarstvo može uvući gledatelja u paralelni svijet lutaka, pokazuje predstava ‘Antologija’ španjolske Družine Jordi Bertran iz Barcelone.

Poput svojevrsnog uvoda u novu kazališnu sezonu, u Zagrebu je početkom rujna počeo Međunarodni festival kazališta lutaka PIF, koji u svojem 39. izdanju dječjoj i odrasloj publici donosi 19 predstava iz deset uglavnom europskih zemalja. Svečano otvoren 1. rujna domaćom produkcijom – Mozartovom ‘Carobnom frulom’ Zagrebačkoga kazališta lutaka, ovogodišnji je PIF počeo svoje putovanje kroz svijet kazališnih ideja čiji su glavni nosioci lutke, oživljene različitim tehnikama. U prva četiri dana festivala na pozornicama ZKL-a, ZKM-a i Komedije izvedeno je čak jedanaest predstava uglavnom namijenjenih dječjoj publici. Taj prvi kazališni niz već jasno pokazuje neiscrpan potencijal lutke, ali istodobno i razlike u kvaliteti promišljanja lutarskoga kazališta.

U pojedinim ostvarenjima tako nedostaje dovoljno vještine u lutarskoj animaciji, u drugima se, pak, pojavljuju određeni dramaturško-redateljski problemi koji posljedično otvaraju i neka pitanja vezana uz koncept festivala. Ipak, da je lutkarstvo umjetnost koja u spremnom spoju vještine i ideje zadržuje svojom sposobnošću da gledaoca uvuče u paralelni svijet lutaka, dokazuje prije svega predstava ‘Antologija’ španjolske Družine Jordi Bertran iz Barcelone. Ta se predstava ostvaruje u sedam ‘glazbeno-kazališnih monologa za lutke’ čiji su nosioci različiti likovi, neki od njih, poput Dalija i Louisa Armstronga, svima dobro poznati, obdareni različitim vještinama, od sviranja, pjevanja, skladanja onomatopejske poezije do alkemijskih i cirkuskih manipulacija.

Njihovi su pojedinačni nastupi razloženi šarmantnom, nijemom komunikacijom lutkara Jordi Bertrana s publikom koji pokazuje svoju pripremu za sljedeću sliku te je istodobno na svojevrsan način najavljuje. Taj španjolski umjetnik zadržuje prije svega svojim umijećem manipulacije marionetama koje je sam konstruirao.

Španjolska ‘Antologija’ najbolje je ostvarenje prvoga dijela festivala pa uz nju valja izdvojiti još jedino predstavu ‘Male noćne priče’ Teatra Matita mladoga slovenskog lutkara Matije Solce, te nastup bugarskih studenata Državne akademije za kazališnu i filmsku umjetnost iz Sofije. Njihova predstava ‘Glazba u mojim rukama’ scenijski svijet stvara pretvaranjem vlastitih ruku u različite pojavne oblike, od ptica, cvijeća i leptira do ljudi. Na žalost, njihova se izvedba ipak zaustavlja na prikazu fascinantne vještine ljudskoga tijela i misli, zbog čega je samo niz simpatičnih etida.