Devetnaesto je stoljeće i obitelj Bell živi američku idilu. Bogati su roboljubnici i zemljoposjednici, ugledni, poštovani i toliko sretni da im sreća ‘ispada iz džepova’. To jest, sve dok, kako mi danas volimo reći, glava obitelji ne uđe u imovinsko-pravni spor s lokalnom vješticom, te njegova obitelj postane predmetom njene kletve… ili ne? To nije samo sukus priče nego i cijela priča. Dodajte slikice uz to i dobili ste film, film koji muku muči ispuniti nepisani minimum od 90 minuta. To je možda najrepetitivniji film godine. Ili čak posljednjih nekoliko. Neprekidno gledate jednu te istu scenu, jedan te isti koncept strašenja bez gotovo ikakva fabularnog ‘stofa’ između. Priča nudi nekoliko mogućih podloga – nemirni duh, kletva, opsjednutost itd., a do kraja ne uspijeva odlučiti koji želi, a sve pod krinkom tobožnje neopredijeljenošti zbog činjenice da je riječ o istinitom događaju. Svašta.
Tijekom duljeg razdoblja žanr filmova horora i strave bio je gotovo na umoru. Hollywood bi pročijedio pokoji jeftiniji filmić tek toliko da održi sjećanje na nekoć slavni žanr. Onda odjednom – eksplozija. Pet horora na tjedan vreba gledatelja u kinu, ali nažalost receptura se i dalje slijedi pobožno. Tako, primjerice, ovaj film stvara zastrašujuću atmosferu računajući na najgluplje moguće tehnike, poput, sad već neizbježnog, motiva male djevojčice, gmljavine, naglih pokreta ili glasnih i iznenadnih zvukova. Znate ono kad se lik približava nečemu, tiho je, tiho je, tiho je, a onda – bum! Mačka izleti iz ormara. A vi se stresete od straha, iako ne od straha nego refleksno. Takvi su horori, naime, redovno neuspjeli. Još jedna američka zvjezdica bližedi. Posebno je popularno postalo snimanje takvih filmova ‘prema stvarnim događajima’ gdje vam autori i marketing duhove i druželjubive mrtvace prezentiraju kao znanstveno provjerenu činjenicu i istinit događaj s jednakom samouvjerenošću kojom vam, recimo, Zoran Šprajc kaže da je Vlada donijela tu i tu odluku, danas, o tome i tome. U svakom pogledu neuspjeli film koji ne može niti pretrašiti a kamoli nešto više.
