Preuzimanja

Kad se u tisku pojavila prva vijest o tome da je mesna industrija Križevčanka kupila Improm, susjeda iz križevačkog predgrađa Cubinca, mnogi su pomislišli da je riječ o tipičnoj novinarskoj zamjeni subjekta i objekta trgovanja. Mnogo bi logičnije bilo da je Improm, tvrtka u vlasništvu obitelji Šket, koja već godinama uspješno razvija brandove Gušti i Vegetariana, kupila Križevčanku. Naime, potonja je tvrtka podulje bila u gubicima, mijenjajući vlasnike i koncepte razvoja, a protekle se godine tek pokušavala vratiti na tržište, s obzirom na to da je krajem 2004. na šest-sedam mjeseci čak i potpuno prekinula proizvodnju.

Vijest je ipak bila točna. Suvlasnici Križevčanke, zagrebački građevinski poduzetnik Marin ko Babić i u branši mesne industrije i trgovine afirmirani menadžer Stjepan Ljatifi, koji je postao i predsjednik Uprave, uspjeli su nagovoriti Damira Šketa da im proda svoj vrlo uspješni Improm. Bio je to jedini pouzdaniji način za dugoročniji opstanak Križevčanke s obzirom na to da je riječ o tvrtki koja se i sama nalazila u situaciji da su u njezinu proizvodne linije potrebna prilična ulaganja. Nastala još 1920., Križevčanka je posljednje ozbiljnije investicije imala početkom devedesetih, kad je napravljena suvremena klanica. No, postrojenja za potrjajne i trajne proizvode te konzerve prilično su dotrajala, zbog čega su postala usko grlo za ozbiljnije tržišne prodore, a i bez prave mogućnosti dobivanja brojeva za izvozne poslove.

Ljatifi se u toj situaciji našao u dilemi: ili žurno graditi nove pogone, što zasigurno nije jeftino ni kratkotrajno, ili kupiti već uhodanu tvrtku s tehnološki osuvenjenim linijama. Križevčanka je preuzimanjem Improma zapravo postigla dvostruki cilj. Nisu osigurani samo mnogo veći opseg i kvaliteta proizvodnje, s obzirom na to da je tvornica u Cubincu stara samo 12 godina, nego su u paketu dobiveni i provjereni brandovi s važnim tržišnim udjelima.

O cijeni preuzimanja nijedna strana ne želi govoriti, ali neosporno je da je to u lokalnim okvirima važan posao koji može utjecati i na nova prestrojavanja na hrvatskom tržištu mesa i mesnih preradevina. Navodno je riječ o 27 milijuna kuna, ali i u ugovoru je navedeno, kako su to potvrdili i Ljatifi i Šket, da se o tome u idućih godinu dana neće javno očitovati.

Improm je poduzetnički fenomen koji doista zaslužuje pozornost. Diplomirani ekonomist Damir Šket osnovao je privatnu tvrtku 1990. baveći se uvozom i izvozom, da bi četiri godine poslije zaradili novac uložio u gradnju pogona za proizvodnju mesnih preradevina. Šket ostaje savjetnik još dvije godine.

Među raznim kuloarskim pričama o tome zašto je iznenada prodan Improm spominje se i ona da se cijela obitelj Šket više ne želi baviti biznisom i da će se potpuno posvetiti proučavanju istočnjačke filozofije. Damir Šket to demantira i napominje da prema ugovoru zadržava pravo izvoza Vegetariane. Dakle, on će pokušati razvijati taj brand i lansirati ga u zemlje zapadne Europe, Srednjeg istoka, Ameriku, Australiju i Kinu. Međutim, proizvodnja, prodaja i distribucija Vegetariane za hrvatsko tržište i dalje ostaje u nadležnosti prodanog Improma. Uz to, Šket je ugovorom vezan da još dvije godine bude savjetnik tvrtke, da bi se olakšao prijelaz poslova na novog vlasnika. Kad je, pak, riječ o privatnim afinitetima, točno je da je obitelj Šket u Križevcima osnivač neprofitne udruge Centar za prirodno zdravlje, čiji je smisao u podučavanju relaksacije i oslobađanja od stresa.

Improm je u industriji hranne i pića prošle godine bio 75. hrvatska tvrtka. Kad je o dobiti riječ, tvrtka iz Cubinca, čini se, stoji i mnogo bolje. Prema rezultatima HGK-a za 2004. Improm je prema prihodima bio sredstven na 25. mjestu u županiji, da bi prema profitu bio deseti. Prošle se godine, koliko neformalno doznajemo, prema dobiti probio na visoko četvrto mjesto, dok je među mesoperađivačima bio vodeći. Prema istom je kriteriju, u usporedbi s ukupnim prihodom, i u okviru hrvatske mesne industrije bio pri vrhu ljestvice.

Zašto je onda Šket doslovno preko noći prodao taj poslovni biser? Zasigurno nije riječ o nekim prikrivenim dubiozama, ni o neriješenim imovinskim pitanjima. Šket je, s čime se slažu i neki analitičari, dobro procijenio da je Improm na svojemu poslovnom vrhuncu, odnosno da je upravo to najbolji trenutak za eventualnu prodaju. Tome je pridonijela i činjenica da se Šketova supruga Zdenka već ranije povukla s mjesta rukovoditeljice marketinga, a sinovi nisu pokazali interes da preuzmu sve njegove poslove. Kad je Križevčanka dala svoju unosnu ponudu, dvojbi više nije bilo. Zato je i cijeli posao ostvaren u samo nekoliko tjedana.

Konkretnije rečeno, Šket je zaključio da će pritisak trgovačkih lanaca na proizvođače s ciljem smanjivanja cijena i povećanja marža stalno rasti, a i da će se u sljedećim godinama još povećati konkurencija jeftinije inozemne robe, sukladno stupnju približavanja Europskoj uniji. U tim bi okolnostima sve manje prostora ostajalo za održanje dostignutoga tržišnog statusa ako se narasle kalkulacije ne bi prelijevale na kvalitetu proizvoda. A Šket tome nimalo nije sklon, svjestan je da je to način za ubrzano gubljenje povjerenja kupaca.

Taj posao borbe za očuvanje pozicija, koji traži iznimno mnogo energije i živaca, ostavio je Ljatifi, menadžeru sasvim drukčijeg kova, neki kažu i pravom ‘buldožeru’. Predsjednik Uprave Križevčanke osoba je koja dubinski poznaje probleme mesne industrije, ali se i odlično nalazi u trgovini. O tom spoju dovoljno govori i njegova poslovna karijera. U PIK-u Vrbovec, gdje se zaposlio nakon fakulteta, prošao je niz radnih mjesta, zaključno sa šefom komercijale. Zatim je u Gavriloviću bio direktor prodaje, da bi odatle otišao za predsjednika ponovno oživljene trgovačke kuće Dion, što mu je, prema časopisu Profit, za 2004. priskrbljeno i titulu menadžera godine. Budući da zapravo živi u Križevcima, Ljatifi je prošle godine ušao u rizik preuzimanja i revitalizacije Križevčanke.

Izvjesno je da Ljatifi ima jasnu viziju budućnosti danas ujedinjene tvrtke, koja bi u novim okolnostima mogla ostvarivati promet veći od 100 milijuna kuna, po čemu bi bila među deset najvećih hrvatskih mesnih industrija. Uvjereno je da će lakše pregovarati s trgovcima upravo zbog proširenja proizvodnog asortimana, jer Križevčanka, za razliku od ‘elitističkog’ Improma, raspolože robom namijenjenom širem krugu kupaca. Zajednička će tvrtka utjecati i na smanjenje troškova, od administrativnih i režijskih pa do marketinških i transportnih.

Najvažnije je, međutim, da se proizvodnja sa zastarjelih linija Križevčanke sada može potpuno prebaciti u Improm, gdje će se uskoro početi graditi još gotovo 1000 kvadrata pogona za trajnu robu bez plijesni i konzervi. Na staroj će lokaciji ostati samo klaonica, ali ona neće raditi dokle god se ne pronađe strateški partner koji će osigurati sirovine za rentabilno poslovanje. U svim tim prestrojavanjima u proizvodnji bit će mjesta za 120 radnika, s tim da je ugovorom do daljnjega zaštićen položaj onih u Impromu.

Važno je pripomenuti da je Križevčanka počela ulagati i u tovilišta svijina kupivši četiri u ratu oštećene farme u Šušnjaru kod Petrinje. Ljatifi namjerava proširiti i prodajnu mrežu u kojoj je trenutačno 15-ak mesnica Križevčanke i nedavno kupljeno poduzeće Petrinja promet. Želi, dakle, zaokružiti ciklus od sirovinske osnove pa do prodaje da bi što manje bio ovisan o dobavljačima i trgovačkim lancima.

Budući da je slabiji kupio jačega, postavlja se i pitanje pod kojim će imenom tvrtka dalje poslovati. Poslovna logika govori da bi bilo primjerenije ostaviti Impromovo ime, jer je na tržištu i mnogo bolje pozicionirano, ali vlasnici konačnu odluku još nisu donijeli. Do početka iduće godine tvrtke će, prema Ljatifi jevim riječima, još nastupati posebno, da ne bi previše zbuživale poslovne partnere. Onda će jedno ime, vjerojatno ono Križevčankino, biti ugašeno. Indikativno je i to što Ljatifi već sjedi u Cubincu.