Predviđamo investicije od blizu 300 milijuna eura

U Hrvatskoj je to apsolutno najveća takva transakcija i jedna od naših najvećih municipalnih općenito. Najveća je bila investicija od 300 milijuna eura u St. Peterburgu.

Planirate li slične investicije u drugim gradovima? Ne razgovaramo s drugim gradovima o obveznicama jer je još prerano za to, ali radimo na različitim projektima. Nedavno smo potpisali ugovor o zajmu od pet milijuna eura s Pula prometom, razgovaramo i s drugim gradovima u Istri te Siskom i Velikom Goricom.

Uz nekoliko velikih transakcija koje ste obavili ove godine u Hrvatskoj, imate li u planu još neke do kraja godine? Očekujemo da ćemo potpisati ugovor o zajmu 40 milijuna eura Hrvatskim cestama za riječku zaobilaznicu u listopadu. Ove jeseni počet će i equity investiciju u PBZ.

Koja će biti ukupna vrijednost tih ulaganja i kakav je plan za sljedeće godine? Predviđamo da će ukupne ovogodišnje investicije iznositi blizu 300 milijuna eura, a u idućim godinama između 150 i 250 milijuna eura, ovisno o potražnji.

Što je utjecalo na to da EBRD postane manje konzervativan ulagač, skloniji riziku i malim privatnim tvrtkama? U proteklih pet godina bankarski je sektor u Hrvatskoj postao vrlo sofisticiran i kompetitivan. Samo ako se radi o dugoročnim zajmovima i većem riziku, EBRD je u tom segmentu uistinu potreban privatnim kompanijama. S druge strane, povećava se otvorenost domaćih poduzetnika prema vanjskim investitorima. Najbolji je primjer gospodina Todorića i Agrokora, koji je vrlo ohrabrujući za ostale poduzetnike. Sada vodimo niz razgovora s kompanija koje su mnogo otvorene za razgovore o equityju. Drugo, Europska investicijska banka sada je velik igrač s vrlo konkurentnim uvjetima za javni sektor. Stoga se fokusiramo na transakcije u kojima imamo prednosti.

Koje su to prednosti? Možemo ulagati u privatne kompanije kroz private equity. To zasad, u većoj mjeri, radi samo vrlo malen broj igrača na ovom tržištu. Većina njih dosad je investirala sav kapital, i to su uglavnom manje investicije. Mi smo spremni preuzeti veći rizik i uložiti i u velike, i u male i srednje kompanije.

Industrija venture capital fondova još nije razvijena u Hrvatskoj. Mislite li da je tržište sazrelo i da uskoro možemo očekivati boom takvih fondova? Raste interes nekretninskih i equity fondova prisutnih u regiji za Hrvatsku. No, razina ulaganja kroz te fondove još je veoma niska.

Mijenja li se svijest hrvatskih poduzetnika u odnosu na takav način financiranja? Postaju sve otvoreniji. Znatno brojnije kompanije sada počinju regionalne operacije i teško mogu samostalno nastaviti takav rast. Ako posuduju novac, i dalje moraju povećavati kapital i imati jaku kapitalnu bazu zbog zaduženja. Zbog toga se mijenja način razmišljanja o vanjskim investitorima.

Koje kompanije nakon Agrokora smatrate atraktivnima za ulaganje? Spomenula sam mogućnosti za equity u turizmu, a imamo i neke planove u proizvodnji. Ulaganje u Agrokor najveća je korporativna equity investicija koju je EBRD ikad napravio. Veće investicije imali smo samo u bankarskom sektoru, pa je teško očekivati još neku investiciju slične veličine, no postoji još velik broj kompanija s kojima bismo željeli raditi. Mislim da ćemo imati nekoliko equity investicija u sljedećih šest mjeseci do godinu dana.

Koji su najvažniji uvjeti za ulazak EBRD-a u neku equity investiciju? Što prvo gledate? Najprije se želimo uvjeriti da tvrtka treba kapital, a zatim da je riječ o dobroj kompaniji s dobrim izgledima za budućnost i jakim menadžmentom. To ne znači da nećemo investirati u kompanije kojima je potrebno restrukturiranje, ali prvo moramo vidjeti koji su izgledi za pozitivnu promjenu. Zatim se moramo usuglasiti s drugim dioničarima o strategiji razvoja kompanije, jer želimo imati istu viziju o budućnosti tvrtke. Dioničari i menadžment moraju biti spremni na razinu transparentnosti koju mi zahtijevamo. Banka će također obično imati svog člana u nadzornom odboru i mi moramo biti u mogućnosti sudjelovati u donošenju ključnih odluka. U kompanijama u koje ulazimo želimo poboljšati korporativno upravljanje.

Koji je po vama najveći problem u hrvatskom gospodarstvu? Iz naše perspektive, mislim da bi za državu i gospodarski rast najvažnije bilo da se nastavi s privatizacijom. Što je gospodarstvo učinkovitije, stvara se više radnih mjesta i ostalih poslovnih mogućnosti.

Što mislite o radničkom dioničarstvu, koje je postalo vrlo popularno u hrvatskom političko-gospodarskom diskursu? Iskustvo je pokazalo da zaposlenici razmišljaju drukčije od poduzetnika, jer imaju drukčije prioritetete. Primjerice, više razmišljaju o zaštiti radnih mjesta nego o rastu kompanije. Privatizirana kompanija koja ima visoku razinu radničkog dioničarstva i koja je vrlo uspješna obično ima menadžere koji su ujedno i veći dioničari te razmišljaju više kao dioničari, a manje samo kao radnici.

Vi ste Amerikanka koja je 13 godina živjela i radila u Londonu. Kakav vam je život u Zagrebu? Za moj privatni život to je bila vrlo ugodna promjena. Zagreb je vrlo ugodan grad za život, Hrvatska je prekrasna zemlja, a ljudi su vrlo otvoreni i prijateljski raspoloženi.

A u profesionalnom smislu? Uživam jer je to nešto drukčije od onoga što sam radila u Londonu, gdje sam radila u timu za financijske institucije. Stoga sam se stalno susretala s upravama banaka, a ugodna je promjena susretati poduzetnike koji su pokrenuli kompanije i izgradili ih gotovo ni iz čega.

Kako strani menadžeri gledaju na Hrvatsku kao iduću ‘destinaciju’ s obzirom na to da se radi o maloj državi i, pretpostavljam, ne baš atraktivnoj poziciji? Za ovu je poziciju bilo veoma mnogo interesa, i to ne samo zato što je Hrvatska prekrasna zemlja. Za EBRD ovo nije malo tržište jer smo ovdje, u usporedbi s drugim zemljama u kojima smo prisutni, jako veliki.

Je li točno da uskoro odlazite iz Hrvatske? Ne, nije točno. Ovdje sam godinu i pol i imam ugovor na tri godine. Očekujem da ću u Hrvatskoj biti još nekoliko godina.