Zarada od turizma možda samo tri, a možda i više od 12 milijardi eura

Ako smo zadovoljni brojem turista, koji nećemo nikad pouzdano znati, onda bismo trebali biti zadovoljni i zarađenim novcem. Pod uvjetom da tu zaradu znamo i izračunati.

I ako službeni podaci o fizičkom prometu turista na Jadranu u prvih osam mjeseci još nisu objavljeni, neki mediji izašli su s podacima da je turistička sezona jednaka lanjskoj, ali s boljim financijskim pokazateljima. Broj noćenja trebao bi prema procjenama Ministarstva turizma biti veći od 43 milijuna, dva posto veći nego lani, a financijski prihodi bolji pet posto, odnosno veći od 7 milijardi eura. Međutim, ni kad financijski prihodi budu službeno objavljeni, mnogi turistički stručnjaci neće se slagati s njihovom ispravnošću.

Broj gostiju pa time i prihodi rastu iz godine u godinu, no mi još nemamo pouzdane instrumente mjerenja kojima bismo dokazali da turizam čini 20 posto BDP-a. Hrvatska je često mijenjala metode mjerenja prihoda od turizma i mnogima ni danas nije jasno koju metodu zapravo koristimo. WTTC koji izrađuje satelitske turističke bilance turističkih zemalja, u Hrvatskoj već četiri godine surađuje na pilot projektu s našim HNB-om i DZS-om, nastojeći izraditi cjelovitiju sliku svih učinaka koje turistička potrošnja ima na hrvatsko gospodarstvo. Podaci koje dobivamo o prihodima od turizma temelje se na anketiranim turistima i službenim podacima o deviznom priljevu. Prema toj metodologiji Hrvatska je prošle godine zaradila 6 milijardi eura deviznog prihoda od turizma.

Kad bismo koristili klasičnu metodu izračuna broja noćenja, uz prosječnu dnevnu potrošnju turista koja iznosi 49 eura, i deviznog priljeva, onda bi tih 6 milijardi zapravo bilo tri milijarde eura. Prema metodologiji izračuna Turističke satelitske bilance (TSA), koja uključuje sve učinke na turizam, međusobni utjecaj svih gospodarskih sektora i sve kategorije finalne potrošnje (javna državna potrošnja, kapitalne investicije u turizmu te izvoz potrošačkih i kapitalnih dobara namijenjenih turističkoj industriji), metodologiji koju bi Hrvatska trebala uvesti u idućih pet godina, ta bi brojka, kao što je već najavljuvao predsjednik HTZ-a Niko Bušić, iznosila čak 12 milijardi eura. Drugim riječima, Hrvatska od turizma zarađuje ‘kako se uzme’ jer prihodi ne rastu toliko brzo koliko se brzo mijenja metodologija njihovoga izračuna.

Da bi se dobili realni izračuni ukupnog utjecaja turizma na hrvatsko gospodarstvo potrebna je suradnja i organizacija prikupljanja podataka svih mjerodavnih institucija, a takva su radnja u Hrvatskoj ne postoji.

U Hrvatskoj je problem statistike, odnosno dostupnosti podataka, jedna od najvećih prepreka sustavnijim analizama. To se posebno odnosi na turizam, a ponajviše na njegove financijske pokazatelje. Domaća statistika uglavnom prati podatke o fizičkom prometu, a podaci o deviznom priljevu, koji su se povremeno objavljivali, zbog različitih metodoloških pristupa često se ocjenjuju kao nepouzdani. U takvoj situaciji, sasvim je logično da se javljaju i kontradiktorni stavovi i procjene efekata turizma u Hrvatskoj, a otvorena je i mogućnost manipulacije podacima u političke svrhe – smatra Lidija Petrić, profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje se bavi znanstvenim i pedagoškim radom iz područja turizma. Prema njezinim znanjima i znanstvenim iskustvima postoje instrumenti kojima bi se euforija glede broja turista i financijskih prihoda mogla zamijeniti znanjem i dugoročnim rješenjima za razvoj Hrvatske kao turistički relevantnog konkurenta na Mediteranu.

Sadašnji pokazatelji nisu u cijelosti pouzdani jer se temelje pretežno na podacima Državnog zavoda za statistiku, koji nikad nije provodio sustavnu analizu turističke potrošnje niti njene strukture. Osim toga, za realnu sliku potrebno je imati razrađene međusektorske (input-output) tablice koje omogućuju kvantificiranje ne samo direktnih nego i indirektnih, odnosno ukupnih efekata koje finalne isporuke nekog sektora imaju na druge sektore. Hrvatska, nažalost, još od 1987. godine nije izradila međusektorske tablice svojega gospodarstva, a nedostaje i mnoštvo drugih relevantnih pokazatelja stanja u sektoru. Stoga je nužno da Hrvatska, poput Italije i Španjolske, konačno započne izgradnju turističkog informacijskog sustava sa svim relevantnim podacima.

U stručnim krugovima, kao i prema ocjeni Europske komisije, prihvaćena je činjenica da su statistički podaci o turizmu kakvi danas postoje u Europi nedovoljni i s kvalitativnog i s kvantitativnog aspekta, pri čemu postojeća statistika ne odražava u potpunosti ekonomsku važnost i utjecaje turizma. Upravo stoga Europska komisija u koordinaciji sa zemljama članicama te s javnim i privatnim zainteresiranim interesnim skupinama želi poduzeti neophodne korake za uvođenje TSA-a.

Institut za turizam jedina je institucija u Hrvatskoj koja mjeri prosječnu potrošnju turista, a ti podaci su odvijek bili i najpogodniji za razne političke manipulacije.

Deficit države umjetno se umanjuje povećanjem prihoda u stavkama koje je teško provjeriti, a među njima je turizam. Određenom skupini ljudi na vlasti uvijek je u interesu da dio cjelovitog prostora koji se veže uz platnu bilancu stavi u sferu svoga diskrecionog prava, a ne da stvori objektivnu sliku na temelju dugogodišnjeg istraživanja. U prihod od turizma bivša je vlast stavljala i izvoz brodova u Maleziju, pod izlikom da bi ti brodovi mogli u budućnosti služiti nekom turizmu. Satelitska bilanca je uvijek bila izgovor za umjetno povećanje prihoda. Turistička potrošnja samo je dio finalne potrošnje i trenutačno ne iznosi više od tri milijarde eura – tvrdi Ante Radnić, koji je 11 godina bio direktor Instituta za turizam, a sad je u mirovini. On tvrdi i da nam je fizički registrirani promet još uvijek 30 posto manji nego što je bio krajem 80-ih.

Za razliku od Radnića, koji TSA ne smatra mjerodavnim pokazateljem financijskih prihoda, sadašnji ekonomski stručnjak u Institutu Neven Ivandić smatra da je on nužan kako bi se detaljnije pokazalo u kojim sektorima je realizirano prošlogodišnjih 7 milijardi eura te kako bi se podaci subjekata koji obrađuju podatke integrirali u jedan sustav, s ciljem smanjenja razlike u brojkama, prihodima i broju noćenja.

Svi problemi oko turizma nastaju u gospodarskom pozicioniranju, odnosno proizlaze iz spora oko toga pripada li turizam sustavu proizvodnje ili potrošnje. Ako se govori o proizvodnji u turizmu, onda je fokus isključivo na hotelijerstvu, iako Petrić tvrdi da je i hotelijerstvo uslužna, a ne proizvodna djelatnost.

Važno je utvrditi ukupnu vrijednost turističke potrošnje, jer u trenutku kad ona postane pozamašna za taj se opseg angažira i proizvodnja. Naša robna bilanca uvijek je bila loša, odnosno izvoz je uvijek bio upola manji nego uvoz. Još je bivša država tražila način na koji će prekriti golemi deficit i onda ga je našla u turizmu. U platnoj bilanci postoji pojam turističkih usluga koje nitko nikad nije precizno definirao. Ako je trebalo prikazati malo manji deficit platne bilance, onda su se povećali prihodi u turizmu. U Hrvatskoj nikad nije bilo kontinuirane i sustavne metodologije. Uvijek je to bilo manipuliranje – zaključuje Radnić.

Teško je očekivati ispravne podatke o fizičkim i financijskim pokazateljima prije završetka sezone, no turoperatori, hotelijeri i ugostitelji uvijek unaprijed znaju hoće li im godina biti unosnija od prethodne, prije službenih podataka. Državni tajnik za turizam Zdenko Mičić tvrdi da se prema bukingu hotela u Dubrovniku, Opatiji i u Šibeniku, kao i svim hotelskim objektima koji posjeduju kvalitetnu infrastrukturu i dodatne sadržaje poput kongresnih dvorana i wellnessa, ove godine može očekivati dobra posezona i da sezone, bez obzira na to što nije došlo do očekivane eksplozije turista u kolovozu, nije podbacila. Ako smo zadovoljni brojem turista, koji nećemo nikada pouzdano znati, onda bismo trebali biti zadovoljni i zarađenim novcem. Naravno, pod uvjetom da tu zaradu znamo i izračunati.