Kompanije s visoko angažiranom radnom snagom imaju godišnji porast prihoda od 19 posto, dok one s niskom razinom angažiranosti zaposlenika bilježe pad od 33 posto.
I mate li najboljega prijatelja radnome mjestu? Ako vas to nikad nisu pitali, vjerojatno bi vam se takvo pitanje učinilo čudnim kad bi vam ga postavio poslodavac. Zašto bi to njega uopće zanimalo? Standard Life, tvrtka za životno osiguranje koja je ušla na Londonsku burzu nakon bolnog restrukturiranja, smatra da je to pitanje i te kako važno. U Gallupovoj anketi provedenoj prije dvije godine, kojom se željelo ispitati koliko se osoblje osjeća dijelom organizacije, koliko shvaća njezine ciljeve i koliko je voljno pridonijeti njihovu postizanju, zabilježen je veliki pad angažiranosti zaposlenika, dosad najveći. Najgore su rezultati bili vezani uz shvaćanje vrijednosti i ciljeva organizacije te njezinih očekivanja od zaposlenika. Menadžeri su smatrali da je povjerenje narušeno zbog velikih rezova u ljudskim resursima i odluke grupacije da odustane od statusa uzajamnog fonda. Zaposlenici su se stoga počeli osjećati nesigurno.
Takvi su rezultati bili priličan šok za vodstvo kompanije. No među lošim rezultatima bilo je ipak i nečega pozitivnog: odgovori na pitanje ‘Imate li najboljega prijatelja na radnome mjestu?’ nisu bili toliko loši koliko se moglo očekivati. Naime, odnosi u timovima i među pojedincima bili su dobri usprkos odlasku nekih kolega i gubitku vjere u kompaniju. Pokazalo se tako da je prijateljstvo među kolegama i te kako u interesu kompanije, odnosno da ima veliku vrijednost za održavanje razine angažiranosti na radnome mjestu u vrlo teškim situacijama. Kada treba graditi iz početka, to je čvrsto vezivno sredstvo u temeljima.
Identificiranje problematičnih područja pomoglo je kompaniji da shvati što valja hitno napraviti. Rezultat je bio da su viši menadžeri promijenili način razvijanja strategije i prije donošenja svake konačne odluke počeli tražiti i mišljenje zaposlenika. Promijenili su proces procjene, odnosno mjerenja kvalitete timskog rada, kako bi pojedincima objasnili ciljeve i preispitali odnos sa strankama. Otada je razina angažiranosti gotovo dosegla onu iz 2003. godine, iako i dalje zaostaje za svjetskim prosjekom. Jedan je zaposlenik situaciju usporedio s plivanjem u bazenu: ‘Mirno smo plivali sredinom bazena i iznenada udarili u dno. Sada smo ipak uspjeli bar isplivati na površinu.’
Standardova anketa kojom se mjerila angažiranost zaposlenika ilustrira sve veću pozornost koju kompanije pridaju tom problemu. Imati angažiranu radnu snagu, što je korak dalje od zadovoljne ili predane, znači poboljšati rezultate. Gallupovo je istraživanje, primjerice, ustanovilo korelaciju između povećane angažiranosti i veće zarade za dionicu. Utvrđen je također porast od 19 posto u operativnim prihodima tijekom 12 mjeseci u kompanijama s visoko angažiranom radnom snagom, što se uspoređuje s padom od 33 posto za kompanije s nisko angažiranom radnom snagom.
Međunarodne ankete također pokazuju da će kompanije imati pune ruke posla želeli potpuno angažirane zaposlenike. Prema rezultatima ankete Towers Perrina, tvrtke koja se bavi istraživanjem rada, 24 posto zaposlenika ‘nije angažirano’, a samo je 14 posto ‘visoko angažirano’. Na angažiranost, tvrde, utječu velike promjene u tvrtkama, bilo pozitivne ili negativne. Uzme li se u obzir korjenito preoblikovanje poslovne okoline, i to u tvrtkama od Azije do Sjeverne Amerike, uopće ne iznenađuje da tako mnogo zaposlenika osjeća dislociranost i frustraciju zbog onoga što oni vide kao vječno promjenjiv odnos s poslodavcima.
Dakako, saznati mišljenje zaposlenika samo je prvi korak. Učiniti nešto za promjenu i poboljšanje rezultata mnogo je teži dio posla. Često se, naime, događa da poslodavci anketu samo uzmu na znanje i zatim je gurnu u zapećak, najčešće u ladici. Tvrtke vole znati točnu razinu angažiranosti zaposlenika, vole imati brojke, i to zato da bi se mogle uspoređivati s drugima, ali to nije dovoljno. Brojevi su posebno korisni za utvrđivanje i adresiranje različitih…
