Iz biografije

Kod čestih plaćanja malih računa procedura provlačenja kartice oduzima više vremena nego što zaslužuje, zato su beskontaktne kartice sve popularnije.

Kod čestih, takozvanih mikroplaćanja, brzina je ključna. Bilo da je riječ o fast food restoranima ili javnom prijevozu, potrošači žele koristiti platne kartice, no procedura provlačenja kartice oduzima više vremena nego što takva transakcija zaslužuje. To je jedan od razloga za uvođenje takozvanih ‘contactless’, beskontaktnih kartica, sve popularnijih naročito u SAD-u i Japanu.

Umjesto da provlači karticu kroz skener, potpisuje se ili upisuje PIN broj, kupac jednostavno prinese torbicu ili mahne karticom u blizini čitača, koji je očitava radiovalovima. Takve kartice koriste RFID (radio frequency identification) tehnologiju. U kartici se nalazi maleni čip sa svim potrebnim podacima, a čitač je može očitati na daljinu.

Europska se industrija koncentrira na forsiranje EMV (Europay-Mastercard-Visa) standarda takozvanih pametnih kartica. Takve kartice imaju ugrađen čip i maleni procesor, što omogućava učinkovitiju zaštitu protiv krivotvorenja, budući da terminal može na mjestu naplate provjeriti je li kartica autentična. Također, moguća je autentifikacija PIN-om i kod sitnijih, takozvanih off line plaćanja, kod kojih nema spajanja s autorizacijskim centrom izdavatelja kartice. U Velikoj Britaniji od veljače ove godine trgovci su dužni primati takve kartice, s obveznim korištenjem PIN-a pri svakoj naplati. Prema prvim procjenama naplatnog udruženja Apacs, to je dovelo do 24-postotnog smanjenja slučajeva prevara kod gubitka i krađe kartica.

Ako u kreditnu karticu možete umetnuti čip i plaćati pomoću njega, onda ga možete staviti manje-više svugdje. Jedan od očitih primjera je mobilni telefon. Takva uporaba RFID tehnologije prilično je raširena u carstvu mobilne tehnologije, u Japanu. Svi mobilni operateri, a ponajviše najjači, NTT DoCoMo, nude uslugu takozvanog mobilnog novčanika. Kupac jednostavno mahne odgovarajućim mobitelom ispred naplatnog terminala. Iznos kupnje će se skinuti s njegova virtualnog računa u obliku posebnih unaprijed plaćenih ‘kredita’, ili će se pridodati računu kreditne kartice.

NTT DoCoMo u Japanu nudi tu uslugu već dvije godine. Instalirano je oko osamdeset tisuća prodajnih terminala, a 12 milijuna prodanih mobitela podržava tu tehnologiju.

Internetska plaćanja nisu rizična na način kako se to obično misli (mnogi se boje da će im hakeri ukrasti broj kartice nakon što ga upišu kupujući na internetu). Podaci o nečijoj kartici mnogo se češće otimaju krađom odbačenih računa. No, internetska plaćanja su potencijalno rizična kao mjesto zloporabe ukradenih podataka, budući da nema upisivanja PIN-a ili dodatne sigurnosne mjere. To su takozvane card-not-present prevare, što znači da pri takvim plaćanjima nije moguće provjeriti postoji li kartica. Samo u Velikoj Britaniji takve prevare stvorile su 183,2 milijuna funti gubitaka u 2005. godini. Zato su britanske banke Barclays i Lloyds najavile da će svojim korisnicima kreditnih kartica dati prijenosne čitače, koji će im omogućiti stvaranje jednokratnih lozink, slično tokenima u on line bankarstvu. Tehnologija je u fazi testiranja, a ideja je omogućiti kupcima da istim čitačem osiguravaju i internetsko bankarstvo i on line kupnju.

Bez obzira na to u kojem smjeru išla tehnologija kreditnih i debetnih kartica kako bi se osigurala veća privatnost i jednostavnost korištenja, još postoji jedan problem: sa sobom morate uvijek nositi karticu. Postoje, međutim, načini i da se to izbjegne.

Primjerice, američka kompanija Pay By Touch trgovcima i kupcima nudi tehnologiju plaćanja otiskom prsta. Pokraj blagajne nalazi se skener na koji kupac jednostavno pritisne oba kažiprsta. Sustav se zatim spaja s udaljenom i zaštićenom bazom podataka, u kojoj su zabilježeni podaci o otiscima prstiju registriranih kupaca, povezani s njihovim bankovnim računima.

Na taj način nije potrebna ni kartica ni potpis ni PIN, a transakcija se odvija veoma brzo. Pay By Touch je u prve četiri godine rada plasirao tu tehnologiju u približno dvije tisuće trgovina, registriravši oko 2,4 milijuna kupaca. Sustav je navodno naročito popularan kod ljudi koji nabavljaju namirnice preko socijalne skrbi, zato što im je neugodno pred svima vadići socijalnu karticu.

Kao jedna od glavnih prednosti sustava otisaka prstiju ističe se sigurnost, budući da je otisak prsta gotovo nemoguće lažirati. Sustav se čak brine o vlažnosti otiska, tako da ‘mrvti prsti’ ne funkcioniraju. No, postoje rizici. Nitko ne može garantirati da netko neće provaliti u bazu podataka, koliko god sigurna bila. Istovremeno, prošle je godine japanski kriptograf Tsutomu Matsumoto uspješno zavarao sustav koristeći lažni otisak napravljen od, ni manje ni više, gumenih bombona.

Zbog čestih nesuglasica dviju burzi, prvotna je ideja dvanaestorice bila stvaranje potpuno nove burze. Ali s obzirom na to da je ispunjen uvjet odstupanja članova odnosno dioničara burze kojima nije prioritet razvoj burze, tj. prihvaćeno je razdvajanje članstva od dioničarstva, podržana je ideja o stvaranju burze od postojećih dviju. Za sada je sa Zagrebačke burze odstupilo 13 članova, a nakon skorog održavanja Skupštine Varaždinske burze isti će proces uslijediti i na toj burzi. Zatim će se krenuti s procesom pripajanja Varaždinske burze Zagrebačkoj i razvoja burze kroz širu ponudu proizvoda te, s druge strane, unapređenja potražnje. Uslijedit će stvaranje burze koja bi trebala postati vodeća u ovom dijelu Europe, a to je već dugo cilj pojedinim dioničarima, koji će sada slobodno voditi glavnu riječ u donošenju odluka.

• Dolazim s druge strane, broskere, i znam što investitori traže, njima treba prodati usluge, a ne čekati da sami dođu – kaže Motušić i dodaje: – Do sada je burza bila ta koja je govorila što treba činiti, no sad imamo zajednicu koja zna više i signale koje od njih dobivamo provest ćemo u djelo, odnosno ćemo obrnutim putem od do sada važećega.

Roberto Motušić od nove burze želi napraviti instituciju na kojoj će se razviti ponuda novih vrijednosnih papira te uspoređno razviti potražnju, privući veći dio tvrtki na burzu, u prvome redu u najvišu kotaciju, razviti gotovinsko tržište, unaprijediti market maker itd.

• Educirat ćemo tržište, investitorima predstavljati domaće tvrtke na burzi, a s druge strane kroz razgovor potaknuti domaće tvrtke da uvrste dionice na burzu te uvesti trgovinu derivativa. Edukaciju ćemo proširiti i na građane kako bismo povećali broj malih ulagača – kaže Motušić i nastavlja: – Ponudu ćemo generirati iz države i privatnog sektora. Posebna radna grupa nalazit će se s kompanijama da im približi prednosti uvrštenja dionica na burzu. Posebno ćemo se posvetiti prvoj kotaciji, odnosno novim blue chip dionicama. Očekujemo i nadamo se da će dio tvrtki iz JDD kotacije prijeći u onu službenu. Od burze želimo napraviti ‘stup moći’, mjesto na koje će investitori dolaziti sa zadovoljstvom.

Iako je do takve ideje trebalo doći ranije, jer su burze u susjedstvu već gotovo korak ispred, Motušićev entuzijazam i vjera ulijevaju nadu u brzo ostvarenje toga posla. Tim više što će biti okružen ekipom koja dijeli iste ciljeve, i koja uza sve to od prvoga dana ima potporu nadležne institucije Hanfe.

• Definitivno mu je potreban tim ljudi koji će ga moći pratiti u njegovu ritmu, jer do sada je često imao mnogo novih ideja, od kojih su neke prošle nesvjesno od nadležnih – kaže Motušićev kolega iz Erste vrijednosnica Renato Mionni. Mišljenja je da je Motušić osoba koja je na tržištu najbolje povezala znanje i primijenila ga u praksi.

• Jedva čekam da krenem i ja sam super pozitivan – izjavio je nedavno Motušić, priznajući da je zadnji trenutak da se nešto poduzme kad je riječ o razvoju burze. Ipak, tu njegovu vjeru u ostvarenje cilja dio brokera poistovjećuje s njegovim temperamentom – brbljavošću, brzopletošću, odnosno, kažu, onime što je tipično za Dalmatinca. Drugi te osobine smatraju prednosti, ako im se dodaju odgovornost i ambicije s jasno razvijenom vizijom i radnom etikom, koju mu pripisuje kolega Daniel Nevidal.

• Vjerujem da je upravo on najbolja osoba za vođenje burze u ovom trenutku, jer ima jasnu viziju kako stvoriti financijski centar regije, kako od burze napraviti središnju instituciju financijskog tržišta te kako promovirati vrijednosti i kvalitete financijskog tržišta – kaže Nevidal.

Da se od Motušića mogu očekivati dobri rezultati potvrđuje njegovo uspješno poslovanje u Hypo vrijednosnicama, kao i sada u Erste vrijednosnicama. Do prije njegova dolaska ta je brokerska kuća bila u prilično lošem stanju, a nakon što je on preuzeo čelno mjesto Erste vrijednosnice došlo su na sam vrh prema visini prometa. Motušiću se pripisuje i zasluga za dovođenje velikog dijela investitora u našu zemlju koji ulažu u domaće dionice. Tako je i njegova ideja o predstavljanju dionica stranim investitorima na novoj burzi samo nastavak posla koji je već radio. I zato mnogi vjeruju u njegovu misiju, iako predviđaju nimalo lak posao s obzirom na to da je preslagivanje burzi na europskoj razini već počelo, a kod nas proces integracije tek slijedi.

Motušić je jedan od pionira koji su radili na usavršavanju tržišta i prepoznali dobre elemente koji mogu pospešiti rad. Susretljiv je i ne komplicira te se s njime brzo mogu riješiti zacrtane ideje, kažu neki od sudionika tržišta. Oni koji ga bolje poznaju znaju da ponekad previše plane, ali se i brzo ‘ohladi’. Ima sluha za djelatnike, kaže Mionni, iako ponekad zna biti uporan i inzistirati na nekim poslovima koji se nekima ne čine toliko važnima.

Uza sve planove Motušić je već učinio i neke konkretno korake vezane uz novu burzu. Putujući po europskim burzama bira trgovinski sustav koji će biti najbolji, no, naravno, i cijenom prihvatljiv. Za sada se razmatraju dva sustava – OMX i Xetra, a potonji je njemu osobno, kaže, dopadljiviji. – Potreban nam je sustav koji će omogućiti trgovinu novim instrumentima u trgovanju na burzi, odnosno derivatima – kaže Motušić.

U obilasku je i novih lokacija u potrazi za onom na kojoj će se smjestiti burza. Naime, s postojeće lokacije na Ksaveru burza se treba iseliti zbog širenja Ministarstva zdravstva koje se nalazi u istoj zgradi.

• Razmatramo nekoliko lokacija, no najprivlačnija je ona u Neboderu na Trgu bana Jelačića – kaže Motušić i zaključuje: – Bez obzira na to gdje ćemo se smjestiti, želimo da to bude reprezentativno mjesto na kojemu ćemo se moći u dobrim izdanju predstaviti investitorima, ali i imati bolju suradnju s novinarima, s kojima ćemo se rado družiti.

Iako se godinama među nekim dioničarima težilo popravljanju situacije na tržištu kapitala, nitko nije imao snage učiniti prvi korak. Ovogodišnjom idejom Motušića i njegovih 11 kolega gotovo je nastala ‘revolucija’ na domaćem tržištu kapitala. Prvi se put među neke sudionike uvukao strah ili neizvjesnost.