Home / Biznis i politika / Projekti

Projekti

Poduzetnički centar Samobor trebao bi biti zadužen za rezervacijski sustav smještaja i usluga u projektu Sutla-Žumberak, ali čak nema čak ni web stranicu.

Budućnost Poduzetničkoga centra Samobor, koji je od početka prije bio sjeđište političkih interesa lokalnih vlasti nego poduzetničkih inicijativa, i pet godina nakon osnutka i dalje ovisi o sufinanciranju ministarstava, Grada Samobora i Zagrebačke županije. Centar se u početku trebao dokazati naturističkim projektima koji bi oživjeli žumberačku regiju, poput stvaranja turističke zone Sutla-Žumberak sa Slovencima, ali kako s hrvatske strane projekt stoji, tako i smisao postojanja PC-a postaje upitna.

Projekt pripada Zagrebačkoj županiji, koja je za njegovu realizaciju od programa CARDS dobila 100 tisuća eura, ali umjesto udruživanja hrvatskih i slovenskih poduzetnika, Županijska je osnovala Udrugu klastera turističke zone Sutla-Žumberak s 30-ak članica, među kojima je i Poduzetnički centar Samobor, koji bi u sustavu klastera trebao biti zadužen za rezervacijski sustav smještaja i usluga, ali trenutačno nema ni web stranicu.

Dosadašnji direktori PC-a zadužili su Centar za više od pola milijuna kuna, a sadašnji direktor Darko Terihaj, osim što otplaćuje dugove i nema sredstava za web stranicu, ima problema s vlastitim ugledom među poduzetnicima i lokalnim stručnjacima jer je do sada radio isključivo u Sloveniji, deset godina u Čatežu kao referent prodaje za Skandinaviju, a poslije i kao komercijalni direktor u slovenskim tvrtkama Jutranka i Planika, koje su nedugo nakon njegova dolaska otišle u stečaj. Bivši zaposlenici Centra, među kojima je i Mladen Noršić, koji je radio na turističkim projektima gradnje autodomova na Žumberku i Parka maketa, koji bi trebao predstavljati čitavu regiju u malom, nezadovoljan je načinom na koji Centar posluje i metodom kojom se Terihaj riješio radnika. Njegovi projekti uvršteni su u Strategiju razvoja Samobora od 2002. do 2012. godine, ali isključeni su iz PC-a jer ih sadašnji direktor smatra nepotrebnima.

Nekada je u Centru radilo devet zaposlenika koji su ostvarivali vlastite prihode od 270 tisuća kuna, a danas su ondje zaposleni samo Terihaj i njegova tajnica, koja je ujedno i računovodja, a njih dvoje navodno ostvaruju prihod od 480 tisuća kuna, s time da im Grad na godinu daje više od milijun kuna. Ta bi se sredstva trebala utrošiti na uvođenje certifikata ISO i HACCP, osnivanje klastera ljekovito-bilja te za poslovna savjetovanja. No, od svega toga Poduzetnički centar realizirao je jedino poslovna savjetovanja, od kojih je neka i dodatno naplaćivao.

Postavlja se pitanje kako dva zaposlenika mogu sama ‘gurati’ projekte koji su toliko relevantni za cijelu županiju. Terihaj tvrdi da često koristi konzultantske usluge vanjskih suradnika koje plaća naknadno, kad postavi neku tvrtku na noge ili joj pomogne pri dobivanju sredstava od raznih ministarstva. Bivši slovenski direktor s vanjskim suradnicima obilazi tvrtke koje bi trebale funkcionirati u klasteru i nudi im neka poslovna rješenja za ulazak na tržište. U posljednje dvije godine Centar je od Samobora dobio više od dva milijuna kuna pa i nije bilo toliko teško pokriti dugovanja od pola milijuna kuna, što si Terihaj, koji dobavljačima duguje još 60 tisuća kuna, pripisuje kao uspješan poslovni potez. Osim za projekte, Centar dobiva novce i od organizacije raznih poslovnih seminara te konzultacija, iako Terihaj tvrdi suprotno.

  • Poslovni centar trebao bi biti produljena ruka javnog sektora u pomoći poduzetnicima i stoga ne bi smio naplaćivati savjete i seminare, što se redovito događa. Gotovo sva poduzeća u Samoboru (Končar, Fotokemika, Kristal, Chromos, Čaraparna, Plešivica i dr.) ‘sredili’ su takvi stručnjaci u interesu političkih ili kapitalističko-kriminalnih mentora – tvrdi Noršić.