Nekadašnji ministar obrane Pavao Miljavac, koji je ujedno vlasnik uspješnog drvopreradačkog poduzeća PM Lignum iz Novigrada na Dobri, nakon trećega javnog natječaja kupio je ogulinsku DIP Pilanu u stečaju. Tako je okončana gotovo šestogodišnja stečajna agonija te nekad respektabilne tvrtke koja je otišla u stečaj 2000. godine, s obzirom na to da se stečajna upraviteljica Vladimira Furač nije mirila s načinom na koji je zagrebački pretvorbeno-privatizacijski financijski ‘mag’ Gojko Marušić upitno fiducijalno razlučno pravo pretvorio i u gruntovno vlasništvo nad nekretninama DIP Pilane u stečaju.
Riječ je o 110 tisuća četvornih metara komunalno opremljenoga zemljišta, dvije trafo-stanice, energani te halama ukupne površine otprilike sedam tisuća četvornih metara. Marušić je svoju vlasničku uknjižbu isposlovao aktiviranjem fiducijalnog prava do kojega je došao otkupivši od Croatia osiguranja potraživanje na osnovi kratkoročnoga kreditnog duga DIP Pilane Ogulin za iznos od 617 tisuća kuna.
Nevjerojatno je da je tadašnja Uprava DIP Pilane Ogulin omogućila Croatia osiguranju da za taj iznos upiše fiducij na nekoliko desetaka puta vrednije sve nekretnine DIP-a. Nakon maratonske i izgubljene parnice Marušić je iz statusa vlasnika prešao na poziciju razlučnog vjerovnika, a prebacivanjem nekretnina u vlasništvo DIP Pilane, pa tako i u njezinu stečajnu masu, ostvareni su uvjeti za raspisivanje javnog natječaja za prodaju DIP Pilane u stečaju.
Na trećem je natječaju stečajno vijeće reagiralo na ponudu Pavla Miljavca u iznosu od 8,5 milijuna kuna, nakon čega je konačnom pogodbom postignuta cijena od devet milijuna kuna za cijelu DIP Pilanu. Dijelom Miljavčeva uplaćenog predujma isplaćeno je Marušićev razlučno pravo, što je zajedno s pripadajućom kamatom iznosilo nešto više od 1,2 milijuna kuna, nakon čega se umirovljeni general HV-a i dokazani uspješni poduzetnik koji nastavlja obiteljsku drvopreradačku tradiciju mogao upisati kao punopravni vlasnik DIP Pilane u Ogulinu.
U matičnom pogonu u Maletićima pokraj Novigrada na Dobri PM Lignum proizvodi obrađene i na osam posto vlage osušene elemente koje kao poluproizvod za proizvodnju parketa izvozi većinom u Švicarsku. Novi vlasnik namjerava u DIP Pilani u Ogulinu, koja će uskoro promijeniti ime, najvjerojatnije u PM Lignum parket, organizirati cijeli postupak proizvodnje troslojnoga parketa, za kakvim je u inozemstvu velika potražnja.
Kako bi utvrdio nulto stanje, Miljavac je u subotu angažirao većinu svojih radnika iz matičnoga pogona u Maletićima. Osim što su izvana zasrela u višegodišnje raslinje, i unutrašnjost hala otkrila je svu ‘brigu i pažnju’ donedavnog vlasnika, pred čime ni nastojanja stečajne upraviteljice da očuva iole vredniju imovinu nisu imala učinka. Na mjestu nekadašnjih linija pilane zatečen je samo betonski krš ostao nakon vađenja i odvoženja strojeva prodanih tijekom stečaja.
Uredski prostori također su uništeni, a čak su i glavni električni vodovi za napajanje strojeva u hali susječeni na kratke komade. Kvaliteta zgrada ipak nije dvojbeni, a prvi će se na redu za popravak naći krov oštećen krhotinama granata iz ratnog doba. Glavna je hala bila namijenjena za primarnu proizvodnju, i to golemog kapaciteta, od 150 tisuća kubika drva na godinu. Ta nam oprema sada ionako ne bi ništa značila u proizvodnji finalnog proizvoda kao što je troslojni parket, ali uništene instalacije govore sve.
Srećom, dvije trafostanice od po 630 kVA ostale su u funkciji, a da nisu bile pod naponom, tko zna što bi i od njih ostalo. Energana, koja je vrlo važna za našu novu proizvodnju, prva će se, već za desetak dana, naći na redu za temeljitu obnovu. Dosadašnja kotlovnica upotrebljavala je drvenu biomasu i mazut, a nova, koju ćemo ugraditi u postojeći objekt, u cijelosti će kao energent koristiti drvenu otpadnu biomasu.
Snaga će joj biti četiri MW, od čega će polovina otpadati na stalno održavanje temperature u pogonu na oko 25 stupnjeva, što je jedan od uvjeta najnovije tehnologije u proizvodnji troslojnoga parketa. Još jedan megavat trebat će za samu proizvodnju parketa, a ostatak je prijeko potrebna rezerva snage – kaže Pavao Miljavac, dodajući da su takve potrebe za energijom uglavnom u skladu i s predviđenom proizvodnjom nekih egzotičnih vrsta drva, sredina od jelovine, dok će na dnu biti furnir od jelovine, topole i sličnoga drva.