Lik i djelo

‘Željezni Igor’ intuitivno je pronašao nišu u kojoj svoju karizmu i znanje može najbolje unovčiti – od personaliziranih diskoteka do ekskluzivnih vila.

Nogometni Eric Cantona je nakon završetka karijere postao svjetski globetrotter i zaštitno ime mnogih reklama, Winnie Jones je ostvario glumačku karijeru, a ni hrvatska inačica drskog i kontroverznog igrača (i izvan terena) Igor Štimac nije prošao loše. Navijači Derby Countyja proglasili su Igora Štimca, ili Željeznog Igora, kako su ga zvali, drugim najkarijernijim igračem toga kluba, tako da fenomen njegove karizme nije rezerviran samo za Hrvatsku.

Ta su se karizma i liderške sposobnosti dosad zadržavali na nogometnom terenu i ostalim, rekli bi zlobnici, poslovima koji su bliski tomu miljeu i iz kojih se na ne-transparentan način mogu financirati potrebe nogometnoga kluba u hrvatskim uvjetima – sporskim kladionicama i diskotekama. Kupnjom i obnovom poznatoga crkveničkog hotela Therapia, koji bi mu, kako je sam isticao, trebao biti ‘terapija’ nakon Hajduka, Štimac je zaplovio u ozbiljnije poslovne vode, a ako ga k tome uspije prodati za 26 milijuna eura, koliko navodno traži, u kratkom će roku dobiti etiketu respektabilnog ulagača i poduzetnika.

Najstariji crkvenički hotel kupio je 2003. godine uz pomoć tvrtke Cultus u vlasništvu Slobodana Matende, splitskog ugostitelja bliskoga Hajdukovu vodstvu, i to za 5,4 milijuna kuna Hypo Alpe-Adria banke. U obnovu i uređenje uloženo je još 10 milijuna eura pa bi Štimac, ako među brojnim zainteresiranim kupcima uspije pronaći onoga dovoljno široke ruke, mogao zaraditi desetak milijuna eura. To bi ga uistinu trebalo oporaviti u financijskom smislu, jer je tu, smatraju upućeni, nakon zatvaranja diskokluba i s obzirom na to da su kladionice pred stečajem, a nogometnih je transfera sve manje, postao ‘tanak’.

Da nije riječ o slučajnom izletu u turistički biznis, potvrđuje njegov najnoviji projekt ulaganja u tradicionalne dalmatinske vile u Bolu na Braču, na mjestu zatvorene diskoteke Faces. S druge strane, neki smatraju da Štimac još nije zaslužio atribut uspješnog i promučurnog poduzetnika. Argument za to nalaze u tome da u Therapiju, navodno, nije uložio vlastiti novac, nego da ga je banka kao klijenta s podebljim računom samo imenovala titularom u vlastitom biznisu s tom nekretninom.

Tako je Štimac, navodno, zaradio određenu proviziju i dobru promidžbu. Kako bilo, u jednom od posljednjih intervjuja istaknuo je da će se nakon angažmana u Hajduku posvetiti privatnom životu i ‘svojim tvrtkama’. Međutim, nitko nije posve siguran o kojim je točno tvrtkama riječ i kolike poslovne udjele ima u kojoj tvrtki. Ponudu za hotel Therapia predao je putem tvrtke Cultus, dok se poslije kao Štimčeva tvrtka koja je kupila i preuredila hotel navodi Alpe-Adria projekt.

Štimac je u ozbiljnije poduzetničke vode zaplovio kupnjom i obnovom crikveničkog hotela Therapia, koji sada prodaje nakratko i trener splitskoga kluba.

Najunosniji biznis povezan s nogometom sigurno su nogometni transferi u kojima je figirao kao menadžer. Najpoznatiji su transferi Darija Srne i Stipe Pletikose u ukrajinski Donjeck, iako nitko ne zna sigurno koliko je Štimac pritom zaradio. Zna se samo da su poslovni običaji u Ukrajini prilično mutni, a s Rinatom Ahmetovim, vlasnikom Donjecka, kojeg se vrlo često povezuje s kriminalnim miljem, posluje se u maniri ‘dogovorit ćemo se – bez papira’.

Štimac je autor i najvećeg domaćeg nogometnog transfera – prelaska Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk. Svoju ulogu u tom transferu, iako je glavnu novca uložio njegov prijatelj poduzetnik Frane Pašalić, Štimac bi tek trebao naplatiti ovih dana. Službeno, odustao je od daljnjeg aktivnog angažmana u Hajduku, a ambicija mu je, tvrde u njemu bliskim krugovima, postati izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije. Ipak, nakon donošenja dugoočekivanoga Zakona o športu Štimac će postati dioničar Hajduka, a tada bi se (u transparentnijim uvjetima) ponovno mogao okrenuti ulaganju u klub uz koji je vezan od početka karijere.

Ocjene da je svaki Štimčev biznis sumnjiv možda se mogu pripisati želji onih koji ga iz ovog ili onog razloga ne vole pa diskreditiraju njegov lik. Trakavica s kladionicom Sport Tip i o tome tko je koga prevario riješit će se na sudu, no projekt gradnje ekskluzivnih dalmatinskih vilu u Bolu na Braču ima vrlo provjerljivu ‘pogrešku’. Već deset godina obitelj Santo iz Bola pokušava dokazati da je Franjo Santo upisan kao vlasnik jednoga dijela zemljišta na kojem se nalazi diskoteka Faces i na kojem Štimac planira svoj novi turistički projekt. Iako su Santovi već odavno podnijeli sudsku tužbu protiv bespravnoga graditelja na njihovu zemljištu, lokalne vlasti u Bolu čak su predložile promjenu općinskoga prostornog plana i taj dio zemljišta proglasile građevnim. Presudilo je, kažu, to što Štimac ne planira graditi apartmane nego tradicionalne vile. Štimcu je sporno zemljište na ulazu u Bol još prije deset godina ‘preputio’ bivši direktor Zlatnog rata Antun Plenković.