Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije [email protected]

Nacionalna strategija razvoja zdravstva od 2006. do 2011. godine, koju je Sabor usvojio tijekom ovoga ljeta, osnova je za izradu i donošenje novih propisa koji reguliraju prava zdravstvenih osiguranika. Pravo na zdravstveno osiguranje je do 3. kolovoza ove godine bilo uređeno Zakonom o zdravstvenom osiguranju, koji je sada zamijenjen s tri zakona: Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju i Zakonom o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu.

Sva tri nova zakona stupila su na snagu i primjenjuju se od 3. kolovoza 2006. godine. U roku šest mjeseci od dana njihova stupanja na snagu trebaju biti doneseni pravilnici i ostali provedbeni propisi. Dok se ne donesu novi provedbeni propisi, primjenjuju se provedbeni propisi starog zakona, osim ako nisu u suprotnosti s novim zakonskim odredbama.

Najveću novinu u načinu ostvarivanja novog modela zdravstvene zaštite osiguranici će saznati nakon što se donese osnovna i dopunska lista lijekova. Do donošenja tih lista ostvaruju se prava prema sada važećoj listi lijekova. Osnovna lista lijekova sadržavaće popis najsvršetnijih lijekova za pojedine bolesti, određenih ne samo prema medicinskim već i prema ekonomskim kriterijima. Cijena tih lijekova utvrđivat će se u postupku javnog nadmetanja, pri čemu će se Zavod rukovoditi najnižom cijenom koja osigurava opskrbu osiguranih osoba. Na dopunskoj će listi biti lijekovi s višom cijenom u odnosu na cijenu iz osnovne liste, a razliku između te cijene i cijene s osnovne liste snosi osiguranik.

Ako osiguranik ima policu dobrovoljnoga dopunskog osiguranja, sklopljenu s komercijalnim osigurateljem, prava iz polica osiguravaju pokrit će razlike u cijeni lijekova. Ako nema takvu policu, sam plaća povećanu cijenu lijekova s dopunske liste. Zaoštreni su i uvjeti za ostvarivanje prava na ortopedsku i druga pomagala te na stomatološko-protetsku pomoć i nadomjestke. Ta će prava osiguranici obveznog osiguranja moći ostvariti tek nakon proteka 12 mjeseci obveznog osiguranja neprekidno ili 18 mjesecu s prekidima u posljednje dvije godine. Od tog su ograničenja izuzeta djeca do 18 godina starosti i osobe sa smetnjama u tjelesnome i duševnom razvoju.

I nadalje će naknada plaće za prva 42 dana bolovanja teretiti poslodavca, a za bolovanje od 43-ćeg dana spriječenosti za rad naknadu će isplaćivati poslodavac, a zatim od Zavoda tražiti povrat isplaćenog iznosa. Naknada plaće za bolovanje na teret zavoda i nadalje se određuje u visini 70 posto od prosječne plaće isplaćene osiguraniku u šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje. U tom dijelu nema promjena u načinu ostvarivanja prava osiguranika.

Zaostreni su uvjeti pod kojima osiguranik ostvaruje pravo na naknadu za bolovanje u visini određenoj od prosječne plaće isplaćene u prethodnih šest mjeseci. Prema dosadašnjim propisima uvjet je bio šest mjeseci prethodnog osiguranja, a prema novom zakonu taj je uvjet udvostručen i povećan na 12 mjeseci prethodnog osiguranja ili 18 mjeseci s prekidima unatrag dvije godine. Ako osiguranik ne ispunjava taj uvjet, za bolovanje na teret HZZO-a ima pravo samo na najnižu svotu naknade.

Donekle su korigirane svote najniže i najviše naknade za bolovanje na teret HZZO-a. Najniži iznos naknade iznosio je 850,00 kn, a od 3. kolovoza ove godine iznosi 831,50 kn na mjesec. Najviši iznos naknade je s 4.250 kn povećan na 4.257,28 kn na mjesec.

Najvažnije novosti u vezi s naknadama odnose se na način isplate zbog komplikacija u trudnoći. Prema dosadašnjim propisima, isplaćivao ih je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, bez posredovanja poslodavca. Od 3. kolovoza naknadu treba isplatići poslodavac, pa nakon isplate od HZZO-a tražiti povrat isplaćenog iznosa. HZZO je dužan isplaćivati naknadu vratiti poslodavcu u roku 45 dana od primitka zahtjeva. Visina naknade i dalje se određuje u iznosu 100 posto od prosječne plaće isplaćene u posljednjih šest mjeseci. Novi način isplate naknade za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći odnosi se i na trudnice koje su započele koristiti pravo na bolovanje prije stupanja na snagu novih propisa i na trudnice koje tek sada počinju koristiti to pravo.

No, kako su novi zakoni zatekli poslodavce na godišnjim odmorima, a opravdana je bojažan da će zbog financijskog teškoća poslodavaca dio trudnica ostati bez pravodobno isplaćene naknade, udruge koje štite i promiču interese roditelja, zahtijevaju hitnu izmjenu propisa. Zahtjevi za izmjenu tek donesenog zakona dodatno su potkrijepljeni i novim zakonskim odrednjem prema kojemu je ukinuta mogućnost da HZZO isplati naknadu plaće osiguraniku kojemu je naknadu trebao isplatiti njegov poslodavac, a nije je isplatio zbog nelikvidnosti koja traje dulje od tri mjeseca.

Kao što je najavljeno, izmjena tek donesenog zakona predložit će se Šaboru već na prvom zasjedanju. Do tada će, prema raspoloživim saznanjima, funkcionirati dvojni sustav isplate naknade za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći. Ako poslodavac postupi prema važećem zakonu i trudnici isplati naknadu, HZZO će na zahtjev i uz priloženu obveznu dokumentaciju vratiti novac poslodavcu. No, HZZO će, unatoč izmjeni propisa, prihvaćati doznake za bolovanje trudnica koje zatraže isplatu od HZZO-a i isplati im naknadu, prema pravilima koja su bila na snazi do 2. kolovoza 2006. godine.

Naknada za rođiljni dopust, i obvezni i dodatni, isplaćivat će se na dosadašnji način. Naknadu plaće za rođiljni dopust korisnicima izravno isplaćuje HZZO, bez posredovanja poslodavca.