Bilanca na dan 31. 12. 2005.

Imamo dvije mogućnosti. Prva je da 25 posto plus jednu dionicu prenesemo na Grad Opatiju pa će Opatija imati obvezu prema jedinicama lokalne samouprave, pravnim sljednicama bivše općine Opatija. Druga je mogućnost da se na svaku od tih općina prenese određeni postotak dionica. Član povjerenstva, gradonačelnik Opatije gospodin Muzur to rješava. Uprava Liburnije, Grad Opatija, pravni sljednici Općine Opatija i sindikat dobili su mogućnost da na sljedećoj sjednici povjerenstva predlože model privatizacije Liburnije. Dosad su imali nekoliko koncepcija.

Naši su odnosi oduvijek bili korektni. Žao mi je što danas uopće ne komuniciramo i ja se zbog toga ne osjećam sretno i zadovoljno.

To je opet vaša interpretacija. Napravio sam analizu svih medijskih istupa vezanih uz Maestral zadnjih 45 dana. Više sam prozivača uočio na račun HFP-a nego na račun ponuđača. Ako je netko spreman toliko uložiti, ne znam zašto se ne bi ponovno natjecao.

Za mene je mnogo važnije koliko ćemo dodatnih ulaganja u te tvrtke osigurati od toga koliko ćemo novca u državni proračun priskriti. To ne znači da sam neosjetljiv na količinu novca koja će u državni proračun s toga naslova prispjeti. Ali mnogo mi je važnije koliko ćemo osigurati dodatnih ulaganja u te tvrtke, koliko ćemo radnih mjesta zadržati i koliko ih time otvoriti. Kada tako okrenete stvari, shvatit ćete moju logiku da osnovni cilj privatizacije u Hrvatskoj mora biti povećanje konkurentnosti, ali i izgradnja socijalno odgovornog poslovnog sustava.

Povećanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva želim ugraditi kao ključni cilj u novi Zakon o privatizaciji. Privatizacija u Hrvatskoj izaziva kontradiktorne komentare. S obzirom na našu povijest, i sve što je vezano uz privatizaciju izaziva revolt. Ono što želimo promijeniti kod privatizacije neke tvrtke jest da to učinimo apsolutno transparentno, uvažavajući mišljenje svih zainteresiranih strana. To su ponajprije zaposlenici tvrtke i predstavnici lokalne zajednice. Nije pogrešno u proces pripreme privatizacije uključivati zaposlenike organizirane kroz zaposleničko vijeće i sindikat. To nije korak natrag, nego naprijed. Objektivnosti i transparentnosti dodatno ćemo pridonijeti kad izradimo i usvojimo novi Zakon o privatizaciji te Pravilnik za ocjenjivanje pojedinih ponuda. Tada će svaki od pojedinih elemenata ponude imati jasan kriterij i broj bodova i svaki će ponuđač sam moći izračunati koliko je njegova ponuda kvalitetna.

Zakon će, vjerujem, biti definiran do kraja ovoga mjeseca. Ovaj tjedan imamo pripremne radionice s predsjednicima sindikalnih središnjica. Razgovarat ćemo i o organiziranom radničkom dioničarstvu. Pokušat ćemo naći model koji bi svima bio prihvatljiv. Također imam i sastanak s predstavnicima Svjetske banke koji će nam prikazati svoja gledišta.

Ne bi. Imamo mnogo tvrtki u kojima radničko dioničarstvo ne dolazi u obzir jer posluju s velikim teškoćama. Za njih nema smisla ideja da radnici mogu kupiti dio tvrtke kad će ona bez svježeg novca završiti u stečaju ili likvidaciji. Imamo jasan plan privatizacije, prioritet su nam tvrtke u kojima je teže zamisliti radničko dioničarstvo i to forsiramo.

Nisu sve od ovih 36 tvrtki koje su na našem popisu za privatizaciju vrući krumpiri, ali u pravu ste. Fokusirat ćemo se prije svega na njih.

Ne vjerujem. Kao što sam rekao, organizirano radničko dioničarstvo dolazi u obzir u tvrtkama koje posluju pozitivno, gdje se ostvaruje dobit. U tim tvrtkama nema problema s likvidnošću i one imaju perspektivu na tržištu. U onima koje nemaju perspektivu i kojima je nužna obnova i dokapitalizacija radničko dioničarstvo ne dolazi u obzir.

Točno. Vjerujem da ćemo ovoga tjedna donijeti odluku Vlade o raspisivanju natječaja za TLM i neke slične tvrtke kao što je Valjaonica cijevi Sisak, a tjedan kasnije ili možda već ovoga i za Splitsku željezaru.

Jesam, zajedno smo definirali uvjete natječaja. Radnici kao i predstavnici lokalne vlasti žele što skorije privatizaciju.

To je uvijek moguće. Ali ako smo dobro odradili pregovore sa sindikatom i jasno definirali pravila igre, onda više ne vidim mogućnost da netko digne glas protiv. Ako se to i dogodi, nećemo ga previše slušati.

Kad je riječ o TLM-u, mnogo se više bojim da ne dobijemo adekvatnu ponudu. No optimističan sam i nadam se da ćemo agoniju toga poslovnog sustava konačno završiti.

Imamo. Moj je princip rada taj da do trenutka raspisivanja natječaja i pripreme odluka Vlade komuniciram sa zainteresiranim ulagačima. No, kad se natječaj raspisne pa do donošenja konačne odluke nikakvi dodatni razgovori i lobiranja me ne zanimaju.

I dalje branim stav da je sa zaposlenicima KIM-a potrebno razgovarati. Nekad je dovoljno jednom, a nekada treba pet puta. No, bolje je razgovarati pet puta nego nijedanput.

Točno, no da smo čvrsto inzistirali na postavljanju liberalnijih uvjeta u natječaju prošle godine, izazvali bismo revolt zaposlenika. Dogodila bi nam se situacija koja nam nije potrebna niti poželjna.

Ja ne smatram da je razgovor i uvažavanje mišljenja zaposlenika skupljanje političkih poena, ali ako vi to tako gledate, imate na to pravo. Razgovor koji sam vodio sa zaposlenicima KIM-a bio mi je važniji od bilo kojeg drugog pripremnog razgovora za privatizaciju. Dogovorio sam sa zaposlenicima da se odluka o najboljoj ponudi neće donijeti bez njih.

Ako je spašavanje radnih mjesta skupljanje političkih poena, onda to i činim. Sloga je jedna od rijetkih obućarskih tvrtki koja je opstala svih ovih godina. Ponošan sam što sam sudjelovao u donošenju odluke Vlade o prihvaćanju programa sanacije Sloga. Spasili smo minimalno 400 radnih mjesta, no još mnogo moramo učiniti. Nužna je promjena menadžmenta i Nadzornog odbora, dakle pronalaženje kvalitetnog tima ljudi koji će uživati podršku sindikata i lokalne zajednice. Sloga treba tim koji će moći provesti daljnje restrukturiranje tvrtke, ponajprije financijsko, a onda se i izboriti za nove ugovore s međunarodnim partnerima.

U sljedećih desetak dana potvrdit ćemo model prodaje 15 posto dionica na burzi. Namjerno izbjegavam govoriti o tome modelu. Potpisnik sam Pravilnika o komuniciranju koji su potpisali i MOL i Ina i naši savjetnici. Minimalno 15 posto dionica Ine prodat ćemo s pravom prvenstva i posebnim pogodnostima hrvatskim građanima te institucionalnim ulagačima, ali želimo i maksimalizirati prihod koji ćemo ostvariti prodajom tih dionica. Nije jednostavno strukturirati takav model i to je razlog zbog kojeg to dugo traje. Drugi razlog je taj što se sve transakcije u naftnoj industriji u Europi u posljednjih nekoliko godina uvijek događaju u trećem ili četvrtom kvartalu.

Ove godine, sigurno. Treći razlog je taj što smo Inu odlučili listati na dvjema burzama, Zagrebačkoj i Londonskoj. Kod listanja na Londonskoj burzi trebate objaviti i godišnje izvješće o poslovanju, a ako se odlučite listati u drugoj polovici godine, onda morate objaviti i polugodišnje izvješće. Kad smo se odlučili za London, bilo je jasno da se listanje ne može dogoditi u prvoj nego u drugoj polovici ove godine. Kasna jesen, početak zime idealno je vrijeme za to. Road show za Inu počet će u listopadu i početkom studenog će se završiti.

Uskoro se mogu očekivati odluke Vlade vezane uz privatizaciju HT-a. Angažirali smo savjetnika koja ima tri zadatka: da ponovno elaborira i da predloži Vladi model nastavka privatizacije HT-a, potom da izvrši procjenu vrijednosti i, kao treće, da sudjeluje s nama u implementaciji modela za koji se odlučimo. Taj će model javnosti biti poznat vrlo skoro, u sljedećih desetak do petnaest dana.

Odmah iza toga počet će se pripremati.

Kad govorimo o privatizaciji HT-a, vrijeme nam ne smije biti ograničavajući faktor. Prvo kvaliteta, onda vrijeme.

Prije. No treba biti mudar i žuriti polako.