Četvrtinu tržišta kuhinja drži Gorenje, najbliži njemu A.G. Dinas i Scavolini

Postojeći statistički model ne omogućava da se točno odrede tržišni udjeli u prodaji kuhinja. Osjetna je, međutim, dominacija stranih proizvođača, ponajprije slovenskih i talijanskih, što je vidljivo iz podataka o uvozu. Uvoz kuhinja posljednjih je godina rastao visokom stopom, a na temelju podataka za prvih šest mjeseci 2006. godine jasno je da će on cijele godine biti oko 32 milijuna dolara, dok je u 2003. godini uvoz kuhinjskog namještaja iznosio približno 10 milijuna dolara – kaže Marijan Kavran, pomoćnik direktora Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK-a.

Prema Kavranovim saznanjima, u međuvremenu su i domaći proizvođači ostvarili velik napredak u dizajnu i izboru materijala i tako premostili jaz iz devedesetih, kad je bio očit dizajnerski nesrazmjera između domaćih i uvoznih kuhinja. Tome su pridonijeli manji proizvođači (Kuhinje Mesarić, Duplić&Duplić, L-panel), koji su dosta uložili u inovativni dizajn i nove materijale. Također, Kavran uočava povjerenje u domaću proizvodnju i kod etabliranih stranih proizvođača, što potvrđuje i činjenica da je renomirani talijanski brand Snaidero za partnera odabrao Trokut iz Novske, dok Talijani grade novu tvornicu kuhinja u Lipovljanim.

I domaći proizvođači i zastupnici stranih tvrtki kupuju kuhinje na jednak način. S obzirom na to da se većinom traže kuhinje po narudžbi, kupci s mjerama svoga kuhinjskog prostora dolaze u prodajni salon, gdje će prema izloženim modelima ili fotografijama u katalogu izabrati kuhinju kakvu žele. Dizajneri će na ekranu računala projektirati zamišljenu kuhinju i procijeniti koliko će stajati. Nakon naplaćene akontacije, najčešće u iznosu od 30 posto cijene, na teren izlazi ekipa koja uzima točne mjere prostora i počinje izradu.

Razlika u cijeni može biti dvaput, ali i deset puta veća u korist kuhinje svjetski poznatih talijanskih tvrtki. A kolika je razlika u kvaliteti – o tome se tržište još nije usuglasilo. Kao što kaže Silvio Končić, dizajner u salonu namještaja i bijele tehnike Euronix u Savskoj ulici u Zagrebu, isti izgled kuhinje može se postići i dvaput višom cijenom, što ovisi o kvaliteti metalnih dijelova, vodilica i brava koje se ugrađuju. Stjepan Plavec, vlasnik tvrtke Euronix, dodaje pak da domaći proizvođači sporo uče na primjerima iskusnijih stranaca, te da, umjesto da nastoje postići optimalan odnos kvalitete i cijene, češće nastoje postići isti izgled za nižu cijenu.

Imitacije kuhinja su česte – potvrđuje i Mladen Malagorski, direktor Marketinge Gorenja – ali samo vizualno, jer teško je s malim proizvodnim kapacitetima postići kvalitetan proizvod i uz to ga ponuditi na tržištu po konkurentnoj cijeni.

Kuhinje Gorenje i Marles zauzimaju oko 20 do 25 posto hrvatskog tržišta kuhinja, a udjel stalno raste. U ponudi kuhinjskih programa Gorenja, Marlesa i Optimala više je od 50 različitih modela, a Gorenje nastoji da odnos cijene i kvalitete bude na optimalnoj razini. Njihova je strategija da se širinom ponude i cjenovnim razredima svim potencijalnim kupcima omogući moderna i kvalitetna kuhinja. Jednako je važna i široka prodajna i servisna mreža, jer se kuhinje Gorenje i Marles mogu naći u svim većim prodajnim salonima širom Hrvatske, a to uključuje i prodajne salone poslovnih partnera i prodajne centre maloprodajne grupe Gorenja u Hrvatskoj. Najveći prodajni punkt Gorenje proizvoda u Hrvatskoj je Centar Gorenje u Zagrebu na Žitnjaku.

Talijanski proizvođači naglasak stavljuju na trendovsko, a Gorenje i Marles na kvalitetu proizvoda – tvrdi Malagorski. – Iako pratimo svjetske trendove, dobro znamo da većina kupaca na hrvatskom tržištu od kuhinje očekuje da ona dugoročno služi.

Kuhinje Savolini na hrvatskom su tržištu od početka 1996. godine, a svake godine prodaja raste, što se dijelom pripisuje rastu standarda potencijalnih kupaca, ali i dobrom glasu o kvaliteti. Prosječna cijena kuhinja Savolini iznosi 7.000 eura, bez tehničkih aparata, a kao što tvrdi Boris Jarak, čija tvrtka I. V. Dizajn na hrvatskom tržištu zastupa Savolini kuhinje, te tačno proizvodi i prodaje 37 modela kuhinja, a svake godine izlazi nekoliko novih modela koji prate zahtjeve tržišta.

Kuhinje Savolini prodaju se u dva ovlaštena salona u Zagrebu, te u Splitu, Rijeci, Zadru i Osijeku, a salon u Dubrovniku upravo je pred otvaranjem. Veneta Cucine, prema riječima zastupnika, podjednako slavne kao i Savolini, na hrvatskom su tržištu od sredine 2004. i, kao što kaže Marijan Bubalo iz tvrtke Studio-Interijer, kupuju ih većinom kupci veće platežne moći, vlasnici privatnih tvrtki, menadžeri i sportaši, a hrvatsko tržište pokriva se salonima u Zagrebu, Rijeci i Metkoviću.

Brojni su pokušaji imitacije, osobito u izgledu elemenata, ali zahtjevan kupac to lako prepoznaje – kaže Bubalo. – Oni koji izrađuju kopije ne mogu kopirati kompletnu koncepciju funkcije kuhinje koju kupci mogu naći samo u našim prodajnim mjestima.

Najveći hrvatski proizvođač kuhinja je tvrtka A. G. Dinas iz Đurđenovca, u svom programu ima više od 40 osnovnih modela kuhinja sa 147 standardna elementa. Sve što kupac poželi izvan standarda može se izraditi, a tvrtka ima i vlastite dizajnere. A. G. Dinas mjesečno proda 200 kuhinja.

Odnos cijene i kvalitete kod nas je takav da nužno čak bolju kvalitetu nego što je cijena – kaže komercijalni direktor Damir Vukić – a razlog je tome nedovoljno ulaganje u brand tvrtke. – Dajemo garanciju na 24 mjeseca, a rok trajanja naših kuhinja je od pet do deset godina.

Kuhinje A. G. Dinas prisutne su u cijeloj Hrvatskoj i većim dijelom u BiH, a nešto i u Srbiji. Tvrtka ima 500 zaposlenih i planira veliko proširenje i ulaganje. Budući da nema vlastitu prodajnu mrežu, A. G. Dinas kuhinje prodaje u salonima namještaja drugih tvrtki, a najvećim konkurentima smatra kuhinje Svea, Gorenje i Marles, dok, smatra Vukić, Talijani na našem tržištu imaju svoj udjel koji im nitko ne može oduzeti.

Od domaćih proizvođača nikoga ne smatra konkurencijom koja bi mogla ozbiljno utjecati na smanjenje proizvodnje jer imamo daleko najveći izbor modela – kaže Vukić. No, proizvođači koji su pokrenuli proizvodnju prije desetak godina, ili čak manje, napreduju vrlo brzo i njihovi poslovni rezultati najavljuju da bi se uskoro odnosi na tržištu mogli promijeniti. Dizajneri u salonima Duplić i Duplić naglašavaju da proizvode samo ne-standardne elemente koji se u milimetar prilagođavaju prostoru i stoga najavljuju širenja i prodaje i proizvodnje. Slično najavljuje tvrtka Madato, koja plasira Kult kuhinje.

Cijela je Hrvatska veliko gradilište, stoga su građevinarstvo i opremanje na vrhuncu i postižu najbolje rezultate – primjećuje Tomislav Vodopija, suvlasnik tvrtke Madato. Strani proizvođači imaju do detalja razvijen posao jer su iza njih desetljeća stvaranja proizvoda i organizacije. Mi zapravo učimo od njih, primjenjujemo ono što im je dobro i dodajemo neka naša rješenja. Više nema tako velikih razlika između uvoznih kuhinja i kuhinja domaćih proizvođača. Kupac često i ne vjeruje da je to domaći proizvod. Dostupnost materijala i dodatne opreme jako nas je približila talijanskom proizvodu.

Prosječnu cijenu kuhinje teško je odrediti, kaže Vodopija, jer ona ovisi o cjenovnom rangu materijala, ugrađenih dodatnih dijelova i količini aluminija, stakla i druge dodatne opreme, ali njihova je namjera pri kreiranju cijena bila da zadovolje kupce i manjih i većih platežnih sposobnosti. Stoga se Kult kuhinja može kupiti već po cijeni od 5.000 kuna, a tvrtka daje 5-godišnju garanciju.

Petogodišnju garanciju počeli smo davati kada smo primijetili da odbijamo neke kupce za njih preniskom cijenom, jer su sumnjali da je naš proizvod jednako kvalitetan s obzirom na to da je triput jeftiniji od istoga uvoznog proizvoda ili konkurencije – kaže Vodopija. Nismo primijetili da nas je u tome pratila konkurencija na način na koji smo mi to napravili. Prema mojim informacijama, naši konkurenti, osim nekih stranih proizvođača, također daju garanciju, ali ne u takvu obliku, niti na takav rok.

Kult kuhinje proizvode se u okolici Zagreba gdje je zaposleno dvadesetak radnika, dok prodaju u tri prodajna salona u Zagrebu vodi devet zaposlenika. Tvrtka je osnovana 2000. godine i vrlo se brzo uspjela pozicionirati kao jedan od tržišnih lidera.

Kao što kaže Vodopija, primjetno je da se kuhinje sve više prodaju, a među njima sve su traženije kuhinje iz više cjenovne kategorije. Nedavno su dvije gospode iz Dubrovnika došle jutarnjim letom u Zagreb, dogovorile kupnju dviju kuhinja i poslijepodnevnim se letom vratile u Dubrovnik. Zbog njih, a i zbog mnogih drugih koji su prepoznali našu ideju i proizvod, sljedeće godine planiramo u svakom većem gradu otvoriti prodajno-izložbeni salon i kupci u drugim gradovima Hrvatske mogu nas očekivati vrlo brzo. Dugoročno planiramo i odlazak izvan granica Hrvatske.

Zagrebački L-panel isporučuje kuhinju u roku tri do četiri tjedna i mjesečno proda 12 do 15 kuhinja, koje čine oko 40 posto njihove proizvodnje, po prosječnoj cijeni od 4,3 do 6,3 tisuće kuna za metar, tako da prosječna kuhinja koju isporučuju stoji oko 20 tisuća kuna. Tvrtka je počela proizvoditi potkraj 1997. godine i od tada se, od male radionice s dva stolara, uspjela razviti do pogona s 23 zaposlenima.

Smatramo da nužno proizvod visoke kvalitete, što opravdavamo cijenom svog proizvoda – kaže Goran Bušić, suvlasnik tvrtke – jer naš proizvod nije samo kuhinja već kompletna usluga, od prepoznavanja želje i potrebe klijenta, preko mjerenja interijera i idejnog rješenja do implementacije idejnog rješenja u prostoru.

L-panel ne planira širenje prodajne mreže izvan Zagreba, ali traži kvalitetnog partnera koji bi prodavao njegove proizvode. Konkurencija su nam ponajprije neki renomirani domaći proizvođači kuhinja, a kad je riječ o dizajnu i kvaliteti vrhunski talijanski proizvođači – kaže Goran Bušić. – No ono što nas ponekad plaši jest crno tržište, koje je teško i gotovo nemoguće kontrolirati. Ono stvara nered na tržištu, nezdravu klimu i nepovjerenje te ruši cijene onima koji rade pošteno.

Možemo govoriti o svojevrsnom oporavku domaćih ‘kuhinjara’, ali istodobno se povećava i potrošnja, pa je odnos domaći i inozemne ponude ostao ujednačen, a rapidno raste i uvoz i domaća proizvodnja – zaključuje Marijan Kavran iz HGK-a. – Na tržištu se sve više osjeća potreba za kvalitetnim namještajem, pa se kupci nerijetko okreću stranim brandovima kako bi izbjegli rizik lošije kvalitete.