Prijede tri godine, a samo dvije nakon što je izjavio da ‘pošast investicijskih fondova osvaja Ameriku i Europu’ Barton Biggs, tada u sedamdesetoj godini, pokrenuo je vlastiti investicijski fond. No, ako je obilje zahvalilo Biggsa, koji je proveo 30 godina u Morgan Stanleyju, gdje je osnovao Odjel za istraživanje i predsjedavao Odjelom za ulaganja, to se nijedne vidi.
U knjizi Hedgehogging, raspravi memoarskog tipa o ‘beskrajnim potragama za investicijskim ukusima’, Biggs nikad ne dopušta čitatelju da zaboravi kako i najvećeg ulagača propast možda čeka iza sljedećeg ugla. Ova knjiga uvjerit će mnoge da je investiranje bolje prepustiti profesionalcima. No, ni s tim zaključkom Biggs neće pretjerano umiriti čitatelja.
Profesionalni investitori, koji Biggs opisuje, ‘hedghogi’, uglavnom su opsesivni, snažno kompetitivni, načeti ljudi, iako su mnogi pametni, znatiželjni i načitani (poput samog autora obrazovanog na Yaleu). Knjigu zaključuje poglavljem o Johnu Maynardu Keynesu, za kojega Biggs tvrdi da je pionir na području investicijskih fondova.
Keynes je tripot stvorio i izgubio bogatstvo; patio je od depresije i živčanih ispadova i silno se uzbuđivao intrigantnim pričama o dionicama. On je bio i ekscentrik ‘koji je hodao Cambridgeom urinirajući, bio je deklarirani homoseksualac, pohotan i nadasve promiskuitetan’.
