Od mojih 15 velikih stečajeva samo 3 su završila likvidacijom

Darko Šket započeo je karijeru stečajnog upravitelja 1990., u tvrtki Čelik Križevci. U posljednjih 16 godina vodio je kao stečajni upravitelj 15-ak većih stečajnih postupaka, od kojih su samo tri završila likvidacijom tvrtke. A i u sklopu tih triju likvidacija u visokom su postotku naplaćena stečajna potraživanja. Na osnovi tih rezultata, Darko Šket sebe doživljava kao kriznog menadžera, a ne kao sudskog izvršitelja u stečajnim postupcima. Diplomirao je 1981. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a kao pripravnik zapošlio se u poduzeću GP Radnik Križevci, kasnije Inženjeringu, u kojemu je s vremenom napredovao do direktora financija.

Pitali smo Darka Šketa zna li, kao član udruge stečajnih upravitelja, koliko je ekonomista, a koliko pravnika među stečajnim upraviteljima? – Među stečajnim upraviteljima ima najmanje pravnika, a uz ekonomiste najbrojniji su inženjeri i ostali stručnjaci za tehnologije na kojima rade tvrtke u stečaju. Udruga stečajnih upravitelja, međutim, nije zaživjela i ne odražava stvarno stanje, a i ne zastupa na odgovarajući način interese stečajnih upravitelja.

• Jesu li stečajni upravitelji sudski izvršitelji ili krizni menadžeri? U biti, stečajni je postupak sudski postupak. Tijela stečajnih postupaka prije su bila stečajno vijeće, predsjednik stečajnog vijeća i stečajni upravitelj. Dakle, tijelo stečajnog postupka sada je stečajni upravitelj, koji formalno obavlja posao sudskog izvršitelja. U praksi, međutim, stečajni su upravitelji dovoljno neovisni da stečajni postupak usmjere u, prema svome mišljenju, najpovoljnijem smjeru. U koordinaciji sa stečajnim sucem i odborom vjerovnika određuje se način vođenja stečajnog postupka.

• Na koji način djelujete? U velikim stečajevima na kojima sam radio, primjerice, stečajevi Željezare Sisak, Križevčanke Križevci, Cromax-a Bjelovar, BILO-a Đurđevac, Ivanićplasta u Ivanićgradu, postigao sam da u kreiranju i vođenju politike stečaja zajedno surađuju i vjerovnici i stečajni sudac, odnosno stečajno vijeće. Takvo zajedničko kreiranje daljnjeg postupka može umanjiti probleme stečajnom upravitelju, a istodobno se i nadzire rad samog stečajnog upravitelja.

• Nakon što preuzmete stečaj, na koji način razdvajate djelatnosti koje bi mogle biti profitne od onih za koje je izvjesno da će se njihovim nastavkom ostvarivati gubici? Svaki je slučaj specifičan, sve ovisi o sucu i o osobi stečajnog upravitelja. Generalno, stečaj se može voditi na dva načina, u smjeru likvidacije i u smjeru suradnje sa svima, s vjerovnicima, radnicima i ostalima kako bi im se ukazalo da je gospodarski opravdano nastaviti poslanje. Kad se otvori stečajni postupak, prema stečajnom se zakonu otkazuju ugovori o radu, što je i najbolje za radnike, jer se njihova potraživanja djelomično namiruju iz Fonda za razvoj i zapošljavanje, pa se tako namiri većina tražbina radnika.

Stečajnom upravitelju preostaje mjesec ili dva do izvještajnog ročišta na kojemu je dužan predočiti vjerovnicima način odvijanja stečaja, dakle, je li riječ o obustavi poslanja, procjeni i prodaji imovine, ili o nastavku poslanja i o obogaćivanju stečajne mase, s obzirom na to da se poslovno aktivno društvo može bolje unovčiti i time značajnije namiriti tražbine vjerovnika. U tom dokazivanju dolazi najviše do izražaja iskustvo i znanje stečajnog upravitelja koji mora dobro procijeniti u kojem se smjeru uputiti.

• Provodi li, kao stečajni upravitelj, ispitivanje tržišta? Naravno da se mora provesti takvo testiranje, jer smatram da je najvažnije nakon pokrenutog stečaja napraviti reviziju poslanja do trenutka otvaranja stečajnog postupka. Ta je revizija ustvari dubinsko snimanje koje bi trebalo pokazati uzroke stečaja, je li bilo loše upravljanje, ili su bili preveliki troškovi, kakva je bila prethodna situacija na tržištu i drugo. Tako se dobiva pokazatelje o smjeru koji valja slijediti, da li nastaviti sa smanjivanjem broja ljudi ili ne, nadalje, prihvaća li tržište određeni proizvod ili ne. Kao stečajni upravitelj, u toj situaciji krećem s onim što je sigurno, bilo da je riječ o nastavku poslanja ili o zatvaranju. Dosadašnji rezultati stečajnih postupaka pokazali su da pri takvom pristupu nije bilo velikih pogrešaka ili su se, pak, potvrdili razlozi za nastavak poslanja sa stečajnim dužnicima s kojima je to i učinjeno.

• Možete li nabrojiti stečajevne koje ste vodili i na vesti kako su okončani, nastavkom poslanja ili likvidacijama? Prvi stečaj na kojemu sam radio bio je stečaj tvrtke Čelik, iz Križevaca, 1990. godine, a završen je tako da su Zagrebačka banka i Hrvatski fond za privatizaciju pretvorili svoja potraživanja u vlasničke udjele i nastavili s poslanjem. Slijedio je stečaj mesne industrije Križevčanke Križevci 1998.godine, kad je tijekom cijeloga stečajnog postupka bilo zaposleno približno 180 radnika. Nada je, radio sam na stečaju Cromaxa d.d. Bjelovar. Mesnu industriju preuzeo je Konzum s približno 130 zaposlenih. Slijedili su stečajevi Ivanićplasta Ivanićgrad, Česme Grubišno polje, Tvrnica automobilskih dijelova Bjelovar, BILO-a d.d. Đurđevac, Tiskare d.o.o Križevci, Metaflexa d.o.o.Novska, Arene d.o.o. Križevci, nakon kojih je većina zaposlenika nastavila raditi i poslije zaključenja stečaja.

• Jeste li vodili i stečajevi velikih tvrtki? Jesam, u Željezari Sisak, Česmi Bjelovaru i Metaflexu u Novskoj, a ti su stečajni slučajevi poznati u sudskim krugovima. Metaflex (prije u sastavu Željezare Sisak) je, primjerice, društvo koje je bilo prodano nekom privatniku za tisuću kuna. To je zapravo trebao biti prvi stečaj s preustrojem, prije Tiska. Prema stečajnom planu koji sam predložio 2001., vjerovnici su pristali petvoriti potraživanja u udjele i postati suvlasnicima. No, zbog neusklađenosti sa Zakonom o trgovačkim društvima i Zakonom o registru i drugima, taj preustroj nije bio moguć. Među ostalim i zbog toga je Visoki trgovački sud ozbiljno razmatrao mogućnosti da predloži ukidanje odredbi o stečajnom planu i preustroju.

• Ali, do prijedloga izmjena zakona ipak nije došlo; kako je završio stečaj Metaflexa? U Metaflexu smo prišli prodaji imovine kao cjeline, što je vrlo rijeđak slučaj, jer su sami radnici kupili to društvo. Tijekom stečaja poslovalo je 47 ljudi, ali mora se uzeti u obzir da je ipak riječ o manjem društvu i jedinome koje se u Hrvatskoj bavi proizvodnjom bešavnih cijevnih lukova.

• A što je bilo sa zaposlenima i tvrtkama nakon stečaja koji su završili likvidacijama? U tri završena stečaja poslanje nakon stečaja nije nastavljeno. To su bili Izvor d.d. Koprivnica, trgovačko društvo koje se nalazilo u tzv. Gucić grupi zajedno s Brodokomercom; NIK d.d., Sportska odjeća Novska, Ferimport i dr. Kad je stečaj otvoren, Izvor nije imao nijednu nekretninu u svom vlasništvu, a ukupno ih je imao više od 40, jer je Brodokomerac na osnovi fiducijskog osiguranja preuzeo svu imovinu u svoje vlasništvo. Prije otvaranja stečajnog postupka prekinuto je poslanje. Putem nagodbi uspio sam ipak vratiti imovinu Izvoru i namiriti sve vjerovnike viših isplatnih redova i djelomično nižih isplatnih redova (više od 48 milijuna kuna).

Valja spomenuti da je poslanje u tom društvu bilo obustavljeno prije otvaranja stečaja. U tekstilnim društvima Pomki d.d. Koprivnica i Sportska odjeća Novska, unatoč nastavku poslanja nakon otvaranja stečajnog postupka, vrlo se brzo ono moralo obustaviti zbog prijetnje gubitaka, ipak su to bile nekonkurentne i objektivno, u uvjetima stečajnog postupka, neprofitabilne i rizične proizvodnje.

• Što mislite o sucima i svojim kolegama, stečajnim upraviteljima, koji ne znaju čitati bilancu, odnosno financijske izvještaje? Tijekom petnaestogodišnjeg iskustva u radu na mjestu stečajnog upravitelja, naučio sam da bez poznavanja ekonomskih kategorija, odnosno bilance i knjigovodstva, kao i organizacije i upravljanja nije moguće kvalitetno i dugoročno obavljati taj posao. Prije svega, nepoznavanje tog područja nalaže stečajnom upravitelju da angažira druge osobe koja će to napraviti umjesto njega, pa se postavlja pitanje tko onda vodi stečajni postupak. U sklopu priprema za vođenje stečajnih postupaka izuzetno je važno dobro poznavati pravne propise vezane uz stečajne postupke. Mislim da mi, ekonomistima, lakše učimo propise koji nam trebaju, nego što pravnici nauče sve potrebno o knjigovodstvu i računovodstvu te financijskom izvještavanju i steknu ostala znanja iz ekonomije potrebna u stečajnim postupcima. U stvari, vrlo malo odvjetnika se specijaliziralo za stečajnu tematiku.

• Kako komentirate izmjenu i dopunu Stečajnog zakona prema kojima se ukida mogućnost da odvjetnik bez položenog stručnog ispita obavlja posao stečajnog upravitelja? Prema prethodnoj izmjeni zakona, stečajni upravitelj mogao je biti odvjetnik, član odvjetničkog društva ili druga osoba koja ima uvjete propisane zakonom i osnovano javno trgovačko društvo. Dodatak s javnim trgovačkim društvom nametnut je radi demotivacije svih nas koji nismo bili pravnici ili odvjetnici. Brojni pojedinci koji nisu bili pravnici ili odvjetnici odustali su od osnivanja javnih trgovačkih društava, jer takvo društvo pretpostavlja da osoba odgovara cijelom imovinom društva i za obveze do kojih dolazi u slučaju stečaja. Kako preuzeti takvu odgovornost ako o stečajnom postupku odlučuju oni koji nisu na isti način odgovorni za rezultate, suci, vjerovnici i ostala stečajna tijela? To je bilo jako destimulirajuće, a istodobno se pokazalo da većina odvjetnika ipak ne može kvalitetno voditi stečajni postupak. Budući da ta odredba zasluženo nije prošla, smatram da je polaganje stručnih ispita najbolji način izbora stečajnih upravitelja.

• U Američkim kriznim menadžment ulaze vlastita sredstva i tim postupkom odgovara svojom imovinom za ishod stečaja. Kako bi se to pitanje odgovornosti moglo urediti i u Hrvatskoj? Stečajni postupak je sudski postupak, to je generalna ovrha, a sam sudski postupak vodi se zbog vjerovnika. Usporedbom, međutim, još nije zakonski uređen, odnosno dorećen radnopravni položaj stečajnih upravitelja. Osoba koja obavlja posao stečajnog upravitelja mora biti u radnom odnosu negdje drugdje, a ne u stečajnom postupku. Taj problem nije riješen niti novim nedavno donesenim izmjenama.

• Pa na koji način onda vi poslužete? Možda je način na koji ja poslujem, kao stečajni upravitelj, sličan poslovanju kriznog menadžera u zapadnim zemljama. S obzirom na to da je to ipak sudski postupak, kontrola rada, kao i postupci stečajnog upravitelja, propisani su Zakonom i naložima od strane stečajnog suca i odbora vjerovnika. S obzirom na najnovije zakonske izmjene naglasak je na tome da se paralelno s namirivanjem vjerovnika pokuša stečajnog dužnika osposobiti za ponovno profitno poslovanje. No, stečajni upravitelji izbjegavaju preustroj zbog nereguliranih pitanja. U nastavak poslovanja stečajni se upravitelji nerado upuštaju, jer su jedini odgovorni ako dođe do gubitaka, odnosno, u stečajnoj terminologiji, do nepodmirenja troškova stečajnog postupka ili obveza stečajne mase. Nije mi jasno zašto se zakonom ne pokuša urediti da stečajni upravitelji mogu osnovati društvo kao revizori ili odvjetnici, pa da se kao društvo pojavljuju na sudu i nude svoje usluge vođenja postupka u konkurenciji s drugim društvima. Na taj bi se način brzo pokazalo tko je najkvalificiraniji za vođenje stečaja.

• Je li točno da se kod nas zanemaruje još jedna važnija funkcija stečaja, naime, da se subjekti koji nisu u stanju podmirivati obveze na vrijeme isključuju iz pravnog i financijskog prometa? Tijekom svoga radnog vijeka uvjerio sam se da se gotovo ni u jednoj godini tvrtke nisu prijavljene obveze i odredbi o tome kada pokrenuli stečajni postupak. Prema posljednjoj izmjeni zakona propisano je da odgovorna osoba mora podnijeti prijedlog za pokretanje stečaja ako u posljednjih 60 dana nije podmirena jedna petina obveza. Sada je za pokretanje stečajnog postupka dovoljan jedan od tri uvjeta: ako je trgovacko društvo prezaduženo, ako prijeti nelikvidnost i ako blokada računa traje dulje od 60 dana. Ali u nekim slučajevima računi društva bili su blokirani, odnosno u razdoblju duljem i od nekoliko godina, a poslovanje se nastavilo preko nekih drugih računa ili preko sindikalnog računa. Za vrijeme stečaja, dok su zamrznute obveze, tvrtka može nastaviti poslovanje s određenim brojem ljudi, ali na kraju stečaja izvjesno je da se samo eventualno namiruju pojedinci s hipotekom na nekretninama ili pokretninama. To znači da ostali vjerovnici uopće ne mogu doći u obzir, a to se događa u većini slučajeva.

• Slažete li se s konstatacijom da država ne pokreću stečajeve na vrijeme generira gomilanje dugo do mjere kada više nije moguć nikakav preustroj? Slažem se s tom činjenicom jer u Stečajnom zakonu postoji odredba prema kojoj je državno odvjetništvo, koje zastupa Republiku Hrvatsku, dužno pokrenuti naplatu ovrhom ako ne uspije pokrenuti stečajni postupak. Naravno, ovdje valja imati na umu i utjecaj politike koja, primjerice, u određenom slučaju nalaze da neka društva treba sačuvati od stečaja. Kao primjer naveo bih društvo Zdenka Veliki zdenci čiju imovinu, nakon višegodišnje blokade, Hrvatski fond za privatizaciju planira prenijeti u neko drugo društvo. Ali to se događa tek nakon više godina, kad je kvalitetan preustroj praktički nemoguć. Ipak, preustroj, odnosno stečajni plan pretvaranja tražbina u vlasničke udjele, gotovo nijedno društvo u stečaju nije provelo, jer, hipotekarni vjerovnici uglavnom ne žele pretvarati svoja potraživanja u udjele, kad već imaju poziciju iz koje se mogu naplatiti.