Preuzimanje Plive: ‘Viši državni interesi’ jači od pravne države

Iako sam se zarekao da neću pisati o preuzimanju Plive, osjećam dužnost, upravo zbog frustriranosti hrvatskih građana, dotaknuti se zbunjujućih poruka koje im vlast, svojim izjavama i ponašanjem, odašilje.

Poboljšati kvalitetu života i razinu zadovoljstva građana temeljni je cilj svih vlada svijeta. Svaka dosadašnja hrvatska vlast naša je razloga za samohvalu glede svojih uspjeha. Dičimo se, katkad do granica bahatosti, razinom postignute demokracije, uspjesima tržišnoga gospodarstva, funkcioniranjem pravne države, kilometrima sagrađenih autocesta. Zasigurno da je napretka bilo, ali nismo sami na svijetu, a stvarnu razinu napretka moguće je procijeniti jedino usporedbom s drugima. Jer čovjek bi tako, godinama čitajući takve samohvale, pogotovo učestale u predizborno vrijeme, lako stekao dojam da Hrvatska krupnim koracima grabi naprijed, u društvo razvijenih europskih demokracija, koje se temelje na ravnopravnoj tržišnoj utakmici i vladavini prava, i da su ljudi sve zadovoljniji i sretniji.

No, na nedavno objavljenoj ljestvici najširenijih, građani Lijepa Naše tek su na 98. mjestu na svijetu. Prema posljednjem istraživanju agencije Puls, čak gotovo 60 posto građana Hrvatske smatra da zemlja ide u pogrešnom smjeru. Dopunimo li te podatke i trajno lošim rejtingom Hrvatske na ljestvici konkurentnosti gospodarstva te razinom korupcijanosti, shvatit ćemo koliko je golem jaz između doživljavanja stvarnosti onih koji je prezentiraju odozgo i onih koji je dnevno konzumiraju.

Stara kineska poslovica kaže da je sretan čovjek dobra zdravlja i lošeg pamćenja. Sudeći prema rezultatima posljednjih dvaju parlamentarnih izbora, očigledno je da naše građane ili sve više muči zdravlje, ili im se poboljšalo pamćenje, pa ih je sve manje sretno i, sukladno tome, sve ih manje svoje glasove ‘kuvertira’ unaprijed.

Vodstvo države mora biti optimistično, mora pokazivati jasan smjer, ali nijedna vlast koja misli odbijno više neće moći podcjenjivati zdrav razum dobrog dijela javnosti govoreći jedno, a djelima promovirajući drugo.

Ako vlast ima čistu savjest da je napravila sve što je bilo njezinog moći za funkcioniranje tržišnoga gospodarstva, pošteni završetak privatizacije, profesionalno ekvipiranje poduzeća u državnom vlasništvu, jednakost pred zakonom, makroekonomsku stabilnost, iskorjenjivanje korupcije u vlastitim redovima, tada ne bi trebala podnositi kritike i snositi odgovornost za nisku razinu izvoza ili konkurentnosti gospodarstva. Dapače, kao institucija odgovorna za razinu zadovoljstva i standarda svojih građana, trebala bi za to prozivati one koji su, preuzimajući vlasnička ili upravljačka prava nad ključnim gospodarskim subjektima u zemlji, postali i neposredno odgovorni za stvaranje nacionalnog bogatstva i zaposlenosti, a na taj izazov nisu primjereno odgovorili. Svaka vlast kojoj je savjest čista, a propušta to napraviti, frustrira one stvarno uspješne i šalje pogrešnu poruku građanima.

Vrlo svjež primjer neobičnog ponašanja Vlade jest i završetak preuzimanja Plive. Iako sam se zarekao da neću pisati o toj temi, osjećam dužnost, upravo zbog razine frustracija hrvatskih građana, dotaknuti se nekih važnih detalja vezanih uz zbunjujuće poruke koje im vlast, svojim izjavama i ponašanjem, odašilje. Pritom ne želim zlorabiti prostor ove kolumne i polemizirati o tome tko je za Plivu bolji partner, Actavis ili Barr.

Naime, upravo se na tom primjeru prelazim na neki ključni elementi na kojima Vlada može i mora dokazati da smo zemlja u kojoj propisi i zakoni vrijede jednako za sve, da smo zemlja koja brani demokratičnost i slobodu, da smo zemlja u kojoj se cijeni i potiče uspješnost, da smo zemlja u kojoj tržište stvarno funkcionira, a Vlada se odlučno bori protiv svih oblika korupcije.

Na početku se Vlada postavila mudro. Izgledalo je da je svjesna realnosti, odlučno je izjavila da je Pliva kompanija na burzi, pa će dioničari odlučiti o prodaji svojih dionica. Također, vrlo jasno je rečeno da Vlada neće prodati svoj udjel, nego će neko vrijeme pričekati kako bi vidjela hoće li se ispuniti obećanja preuzimatelja u vezi s rastom zaposlenosti, proizvodnje, razvoja i sl.

Činilo se da je Vlada shvatila kako je menadžment Plive napravio najveći pojedinačni poslovni promašaj u novijoj hrvatskoj povijesti, pa bi zaštitom njegova interesa zapravo poslala pogrešnu poruku javnosti. Posljednje izjave i ponašanje pokazuju, međutim, izrazitu naklonost spram jedne (američke) opcije, što je ujedno i želja čelnika Plive.

Nakon što su ozbiljno prekršili zakone zemlje objavivši pojedinosti ponude Barra i opetovanim izjavama da je proces time završen, čime su oštetili brojne dioničare, predsjednik Uprave Plive i delegacija Barra su, umjesto kritike, prema potvrdi Barrova glasnogovornika, čak bili lijepo primljeni u Vladi, a dobili su priliku i razgovarati s premijerom. Loš primjer obezvredavanja suvereniteta i poticanja nepoštovanja zakona ove zemlje.

Nadalje, kad se oglasio regulator tržišta, Hanfa, s izjavom da su Barr i Pliva prekršili Zakon o preuzimanju i najavio pokretanje istrage, dobro informirani novinari saznali su da je prvi čovjek Plive nazvao čelnike Hanfe plaćenicima Actavisa. No, prenose dalje novinari, umjesto podrške regulatoru, iz krugova bliskih Vladi zatražene su ostavke čelnika Hanfe – što je izrazito loš primjer izostanka podrške onima koji se, eto, drznuli raditi ono za što su postavljeni – primjenjivati propise i zakone zemlje.

Istodobno se održavaju sastanci čelnika Plive i osoba bliskih vlasti, koje jedna strana opovrgava, a druga priznaje, unoseći samo još veću pomutnju i sumnju u razloge promjene Vlade stajališta u vezi s vlastitom ulogom u toj transakciji.

Je li se Vlada priklonila Barru jer je procijenila da će zbog toga razina sreće i zadovoljstva građana Hrvatske, u nekoj sljedećoj anketi, biti mnogo viša?

Upravo ljestvica ‘najsretnijih’ pokazuje da su najzadovoljniji građani zemalja u kojima se zakoni poštiju, u kojima su imena članova vlade nepoznata velikom dijelu građana i gdje institucije administrativnog sustava funkcioniraju uz apsolutnu podršku vlade.

Zanimljivo je da su zemlje s vrha ljestvice najzadovoljnijih ujedno visoko na ljestvicama inovativnosti, konkurentnosti, izvoza per capita, stupnja zaposlenosti, penetracije interneta, a vrlo nisko na ljestvici korupiranosti.

Gledajući geografski, najsretnije i najuspješnije su upravo skandinavske zemlje. Dakle, građani zemalja koji često žive u okrutnim prirodnim uvjetima, u hladnoj klimi bez mnogo sunca i svjetla, dokazujući da je ipak za sreću odlučujuća neka druga klima – ona društvena i poslovna.

Zato, za sreću i zadovoljstvo budućih generacija Hrvata nije ključno kome će se u ovom projektu Vlada prikloniti, nego kako će se ponašati i djelovati – hoće li omogućiti tržišno natjecanje u uvjetima potpunog funkcioniranja pravne države ili ne.

Jako je važno hoće li Vlada osigurati apsolutnu podršku institucijama koje trebaju provoditi propise i zakone zemlje, ili će tekliči prenositi poruke o ‘višim državnim interesima’ zbog kojih će trebati na neke stvari dobro zažmiriti.