Tunelomanija trese Dalmaciju, odnosno Splitsko-dalmatinsku županiju. Nije riječ o brojnim bušnjima planina koje su se ispriječile na trasi autoceste koja se spušta prema Dubrovniku, nego o cijevima koje bi trebale svladati masive što srednju Dalmaciju drastično dijele na obalni i kontinentalni dio. Planine Kozjak, Mosor i Biokovo splele su teško premostiv lanac dug stotinjak kilometara s čije je morske strane nastao prosperitetan pojas, dok je nasuprot tome ostao pasivan kraj u kojem život brzo odumire. Autocesta, projektirana da pruži zadnju priliku Dalmatinskoj zagori, samo je stare snove o tunelima učinila realnima.
No, već prva od takvih ideja pokazala je koliko su interesi s dvije strane brda različiti, pa i suprotstavljeni kad je riječ o cestovnom povezivanju kroz planinu. Tunel Sveti Ilija, koji Imotsku krajinu približava moru na desetak minuta ugodne vožnje, naišao je na žestoke neprijatelje u vrlo razvijenoj i ljeti prenapučenoj Baškoj Vodi. Tamošnji žitelji procijenili su da će im tunel samo nagomilati kupače i dekomodirati stalne pansionske goste.
Račanova vlada nije podržala takvu opciju, već je kao državni projekt prihvatila tunel Ravča-Drvenik tridesetak kilometara dalje. Opravdanost tog projekta vezanog uz autocestu bilo je teško osporiti argumentima, pa se pokušalo politikom gotovog čina. Županija na čelu s osebujnim županom Lukšićem svojevoljno je raspisala javni natječaj za tunel Sveti Ilija. Koncesiju je dobio Ljubo Grepo, a u sve je čvrsto bio uključen general Roso. Ugovor sa Županijom je potpisan 2003., a posao je treba biti završen do kraja 2007. godine.
Do danas, međutim, ni centimetar tunela dugog 4.300 metara i vrijednog, govorilo se, oko 50 milijuna eura, nije probijen. A posao nije moguće završiti u roku kraćem od 20 mjeseci. Bez obzira na to što za kašnjenje jedini krivac nije tvrtka Mediteran union tuneli, jer Županija još nije ishodovala građevinske dozvole za pristupne ceste, premijer Sanader nedavno je lakonski, na opće iznenađenje, ustvrdio da će taj posao na sebe preuzeti država.
Ljubo Grepo je pomirljivo reagirao – spreman je graditi tunel, ali i odustati od koncesije ako mu država nadoknadi dosadašnje troškove. Od Županije očekuje i povrat 550.000 dolara, koliko je koštala koncesijska naknada. Župan Sanader, pak, ističe da se ‘više od godinu dana nije napravilo ništa, a interes je da se Zagora poveže s morem. Zato je Županija tražila pomoć od države. A ako bude gradila država, svima će biti bolje, jer neće biti tunelarine!’
