Pitanja (Lider 43)

Razgovor za posao nekima zna biti traumatičan, a posebice je mučan dugo-trajni proces testiranja, s brojnim pitanjima, pa i onima kojima se procjenjuje psihološki profil osobe. Cijelu proceduru, posebice onu za prvi posao, kandidati nerijetko doživljavaju kao nepotreban gubljenje vremena, a kad na kraju stignu do razgovora s poslodavcem, često se priklanjaju intuiciji, najčešće ne značući kakva će im pitanja biti postavljena.

U informatičkoj tvrtki Combis, najvećem domaćem sistemu integratoru, nakon prakse korištenja različitih alata i metoda ustanovi-li su da je izbor kvalitetnoga kandidata najbolji putem osobnoga kontakta i razgovora. Članica Uprave Combsa za ljudske potencijale, Ivana Zelić, kaže da u traženju zaposlenika prakticira najmanje dva, a idealna su tri kruga razgovora, u kojima kandidat za posao razgovara s osobama na različitim pozicijama u Combsu.

• Takav nam pristup omogućuje da steknemo pravu sliku o kandidatu, a njemu da dobije sve relevantne informacije o poslu u Combsu – kaže Zelić, dodajući da za neke vrste posla postoje testiranja.

Pitanja za svakoga kandidata kreiraju se prema opisu posla i zadacima koji se od kandidata očekuju, a prilagođavaju se i njegovoj osobnosti. Izbor odjeće za razgovor za posao često predstavlja problem. Zelić kaže da ni jedan detalj nije nevažan, jer je odijevanje pokazatelj truda i važnosti koju netko pridaje razgovoru za posao te poštovanja prema osobi s kojom razgovara. Iako mnogi s razgovora za posao odlaze pod dojmom da su tremom koju nisu mogli spriječiti ‘sve uprskali’, Combisova članica Uprave za ljudske resurse kaže da se trema na prvom razgovoru očekuje, posebice kod mladih kandidata te da ne utječe na prvi dojam.

• Ono što se u Combsu vrednuje jest obostrana iskrenost i realnost, kao preduvjet kvalitetnoga i transparentnog dogovora – kaže Zelić.

U knjizi Karijere 2006, autora Nenada Bakića i Vere Ćubranić, prikazana su neka pitanja koja se postavljaju na razgovoru za posao te predloženi neki odgovori. Jedan od savjeta jest da predstavljanje poslodavcu treba trajati dvije minute te da u tom razgovoru ne treba pretjerano ponavljati napisano u životopisu budući da ga je sugovornik sigurno već pročitao. Poslodavac postavlja pitanja koja mu daju odgovor o načinu na koji kandidat rješava probleme, a jedno od takvih pitanja glasi: ‘Jeste li se ikad suočili s velikim problemom i ako jeste kako ste ga riješili?’ U odgovoru se savjetuje navođenje konkretne situacije te pouka izvučenih iz nje. Iskrenost kandidata provjerava se pitanjem: ‘Jeste li se ikada suočili s kritikama na poslu?’ Potrebno je u odgovoru objasniti način na koji ste argumentirali svoja stajališta odgovarajući na kritiku. Postoje i pitanja kojima se otkrivaju međuljudski odnosi kandidata, a jedno o takvih jest i: ‘Što bi vaši prijatelji rekli o vama?’

Među pitanjima o ambicijama je i: ‘Koji je vaš idealan posao?’ Budući da je velika rijetkost u životu postići idealno, treba ostaviti dojam osobe ‘na zemlji’ i na to pitanje odgovoriti navodeći kao poželjne uvjete koji postoje u realnom svijetu. Jedno od možda najtežih pitanja jest: ‘Što dobivamo ako zaposlimo baš vas, a ne nekoga od ostalih kandidata, što vas čini jedinstvenim?’ Autori knjige Karijere 2006 pišu da se tim pitanjem želi detektirati je li kandidat dobro proučio poziciju za koju se natječe. Iako predlažu jedan unificiran odgovor, pitanje je toliko individualno da nije dobro priklanjati se naučenim odgovorima, već poraditi upravo na otkrivanju vlastitih konkurentskih prednosti u odnosu na ljude koje inače poznajete, a vezanih uz poziciju za koju se natječe. Poslodavci će u pravilu pitati za vaše najjače te za loše strane. U vezi s potonjima valja imati na umu da se među najmanje negativne osobine svrstava tvrdoglavost te da navođenje te osobine kao negativne može ostaviti pogrešni dojam poslodavcu. Kandidat nikako ne smije reći da nema negativnih osobina, jer ih svaki čovjek naprosto ima. Iako na neki način i to predstavlja ‘izvlačenje od odgovora’, autori knjige savjetuju izbjegavanje navođenja osobnih nedostataka ili mana, već neki profesionalni nedostatak, kao primjerice: ‘Dugo nisam koristila njemački jezik, pa sada redovno čitam knjige na njemačkom kako bih vratila spremnost u izgovoru’. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da bi pronicljiv ispitivač takav odgovor mogao ipak shvatiti kao izvlačenje.

Vratimo li se s literature u kompanijski svijet, članica Uprave za ljudske potencijale Zelić kaže da od kandidata za posao očekuje da zna barem osnovne podatke o kompaniji, jer nedostatak tih informacija odaje neobzirnost i može, ali opet i ne mora, biti svojevrsni minus.

• Od kandidata očekujem da znaju zašto su se javili baš Combisu, kao i da poznaju sebe, svoje želje i ambicije – kaže Zelić te naglašava da se kandidati poslodavcu trebaju ‘prodati’ iskrenim nastupom, jer ih svaka gluma, pretvaranje ili licemjerje mogu stajati kvalitetne prilike.