Home / Biznis i politika / Bandić u Zagrebu pokušava ono što u Rijeci postoji već godinama

Bandić u Zagrebu pokušava ono što u Rijeci postoji već godinama

Vlada nam nije dopustila veću emisiju obveznica jer se ona zadužila, pa je najlakše stisnuti lokalnu samoupravu, a uza svu tu restriktivnu politiku imamo slučaj Požeške županije, koja je uz Vladin blagoslov otišla u bankrot.

Kad riječki gradonačelnik Vojko Obersnel poželi službeno obići neko gradilište u svom gradu, a investitor je neko državno poduzeće sa sjedištem u Zagrebu, lokalni direktor gradilišta mora čekati dopuštenje iz Zagreba. Naravno, riječ je o odnosu u Rijeci vladajućeg SDP-a i na državnoj razini vodećeg HDZ-a. Ipak, ima i gradilišta na koje Obersnel može kad poželi i bez problema. Riječ je o kompleksu bazena koji se već grade, a financirat će se gradskim obveznicama.

Prva emisija riječkih municipalnih obveznica rasprodana je – riječ je o 60 milijuna kuna. Drugu tranšu Grad će izdati početkom 2007. godine, a u sljedeće dvije godine prodat će se cijeli iznos u vrijednosti od 180 milijuna kuna.

Iako je riječka vlast pokušavala od Vlade dobiti suglasnost za emisiju 300 milijuna kuna potrebnih za gradnju kapitalnih objekata dobiti, odobreno joj je tek 180 milijuna. To je dostatno za gradnju bazena, kapitalnog sportskog objekta, prvog koji se gradi nakon 30 godina. Rok za završetak je prvi kvartal 2008. godine, a potpisani su ugovori s izvođačima radova Strabagom i GP Krkom. Osim zatvorenog dvoranskog plivališta i rekonstrukcije postojećeg bazena, sagradit će se još tri bazena, kompletna infrastruktura, prometnice, garažno-poslovni objekt, a uredit će se i 300 metara plažnog prostora.

Upis emisije dionica očito nije bio upitan. Jeste li zadovoljni odzivom građana? Najavljujte ste da će i strani investitori ići u riječke obveznice? – Upisan je ukupan iznos od 8,191.504 eura, građani su upisali 1,68 posto ili 137 tisuća eura, a ostatak su upisali institucionalni investitori. Među njima je i jedan strani, radi se o Wiener-städtischem, osiguravajući društvu iz Beča. Oni su putem svoje tvrtke kćeri kupili obveznice u vrijednosti od dva milijuna eura. Veseli me što je prodaja obveznica među građanima primljena jako dobro. Uspjeli smo predstaviti taj novi oblik štednje i ujedno smo dobili njihovu podršku za svoje projekte.

Bi li klasičan kredit bio jeftiniji od obveznica? – U ovom trenutku bi, ali obveznice imaju budućnost i zato smo se odlučili za njih. Kredit iziskuje nešto manje troškove, ali obveznice su i prilika da građane upoznamo s novim oblikom štednje, a istodobno razvijamo tržište vrijednosnih papira. Pripremamo i projekt izdajanja korporativnih obveznica. Čim riješimo pitanje vlasništva zemljišta za gradnju cesta, krećemo. Dakle, potkraj ove ili početkom iduće godine.

Rijeka nije Dubrovnik, ali može razvijati urbani turizam – znamenitosti, manifestacije, šoping i zabavu. – Svatko se treba baviti svojim poslovima, a posao Grada je da se brine o objektima društvenog standarda. Takvi objekti ne mogu se graditi na tržišnim principima, odnosno mogu, ali tada bi građani plaćali skupe ulaznice. Stoga je moj princip da sve djelatnosti koje mogu biti profitabilne preuzmu poduzetnici, a javni je obvezan obveza Grada. Financirajući te objekte, dajemo poticaj i gospodarstvu jer, primjerice, zapošljavamo građevinsku operativu.

Od Vlade ste tražili dopuštenje za 300 milijuna kuna obveznica. Nije vam udovoljeno. Kako to komentirate? – Glavni razlog je restriktivna politika države prema lokalnoj samoupravi, koja se može zadužiti svega dva posto od ukupnih prihoda proračuna svih gradova, a sama Rijeka tražila je toliko. Očito je riječ o činjenici da je Vladi trebalo novac za njezine projekte, zadužili su se, pa im je onda najlakše stisnuti lokalnu samoupravu. Kao, lokalna se samouprava nekritički zadužuje… A uza svu tu restriktivnu politiku imamo slučaj Požeške županije, koja je uz Vladin blagoslov otišla u bankrot.

Na prezentaciji obveznica rekli ste kako očekujete da će porezni prihodi riječkoga gradskog proračuna rasti po stopama između 10 i 15 posto. To zvuči malo previše optimistično. – Pokazatelji koji su i dosad ostvareni u pojedinim segmentima, prije svega u porezu na dobit, pokazuju da prihod kontinuirano raste, i to u većem postotku od onog koji sam naveo.

Ali u strukturi riječke ekonomije 47 posto čini trgovina, a ona je velikim dijelom produžena ruka uvoza. Uvoz se financira zaduživanjem, pa ispada da poduzetnici u Rijeci pune proračun iz zaduživanja zemlje. Zaduživanje je pretočeno u dobit, iz toga se plati porez… – Kad je riječ o Rijeci, nije tako. Nije taj porez vezan samo za uvoznike. Mnoge tvrtke rade u Rijeci, a sjedište im je negdje drugdje, što znači da porez na dobit ne plaćaju u Rijeci. Usput, iskoristit ću priliku da ponovno kažem koliko je nelogično da se porez na dobit vezuje isključivo uz sjedište tvrtke.

Kad smo kod toga, upravo vam se osigurane Triglav seli iz Rijeke. – To je točno. Ta osiguravajuća tvrtka seli u Zagreb. No, nadam se da će se nešto u raspoloženju poreza promijeniti, jer je neodrživo da porez na dobit ide prema sjedištu, a ne tamo gdje se ostvaruje. To nije poticajno za jednakomjerni razvoj Hrvatske. U ovoj godini prihvaćene su izmjene Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi u kojima su definirani veliki gradovi s dodatnim ovlastima. To bi svakako trebalo povećati porezne prihode velikih gradova kao što je Rijeka, na što sam također računao govoreći o onih 10 do 15 posto rasta riječkog proračuna.

S koliko biste udjela u porezu na dobit bili zadovoljni? – Ako se država ne može odreći svojih prihoda, onda bi bilo logično da porez na dobit u potpunosti ostane državi, a porez na dohodak trebao bi posve pripasti lokalnoj i regionalnoj samoupravi.

Usprkos toj, kako vi smatrate, diskriminaciju, proračun Rijeka uspijeva sa 600 skočiti u godinu dana na čak 900 milijuna kuna. – Morate znati da je struktura našeg proračuna tako koncipirana da ga dvije trećine ostvarujemo od gospodarenja imovinom, zakupa poslovnih prostora, prodaje prava građenja i administrativnih prihoda kao što su komunalna naknada i komunalni doprinosi. Budući da je pokrenut velik investicijski ciklus i stvoren uvjeti za razne ulagače te se grade garaže, stanovi, poslovni prostori i slično, očekujemo i znatno povećanje udjela komunalnog doprinosa u proračunu.

Kažu da ste nemilosrdni u naplati ‘stanarine’ poduzetnicima. – Nije baš tako. Najprije šaljemo opomene, a tek nakon tri mjeseca slijedi raskid ugovora o zakupu. Čak i tada je moguća izvansudska nagodba, ali, naravno, uz povećanje zakupnine. Naši nam protivnici prigovaraju da smo grad poduzeće, a ja smatram da je to kompliment.

Ali onda članovima Poglavarstva oprostite dugove za poslovne prostore koje oni koriste? – Poglavarstvo grada Rijeke nije nikome opraštalo dugove, pa tako ni članovima Poglavarstva. Poglavarstvo je provodilo knjigovodstvenu kategoriju otpisa dugovanja u slučajevima u kojima svoja potraživanja nije moglo naplatiti jer je dug, prestankom postojanja pravnog subjekta, postao nenaplativ. Uostalom, riječ je o dugovanjima starim 5 do 10 godina. Također, zbog izvođenja građevinskih radova napravljen je prijeboj međusobnih tražbina, tj. kompenzacija između Grada i zakupnika, ili je umanjena zakupnina u vrijeme izvođenja opsežnih i dugotrajnih građevinskih radova ispred prostore. Takav postupak primjenjivan je u svim jednakim slučajevima, što samo po sebi govori da otpisom duga tvrtkama u kojima su svoj udio imali i neki članovi Poglavarstva nije napravljen nikakav presedan, niti se osobno pogodovalo članovima Poglavarstva.

Kad ste već spomenuli funkcioniranje grada kao poduzeća, koje je poduzeće efikasnije – Bandić holding ili Obersnel holding? – Ono što se u Zagrebu želi postići, u Rijeci postoji već dulji niz godina. Mislim na osmišljeno upravljanje gradskom imovinom kao i na upravljanje kapitalnim projektima komunalnih društava iz grada. Nadalje, već desetak godina imamo sustav objedinjene naplate svih troškova stanovanja (pričuva, najamnina, komunalna naknada, plin, voda).

Imate li primjere za svoje tvrdnje? – Činjenica je da smo mi u Rijeci proveli prvu veliku dokapitalizaciju komunalnog društva, danas trgovačkog društva Energo. To je uspješno napravljeno i dokazuje da se ne treba po svaku cijenu bojati stranoga kapitala. Prodali smo strancima 34 posto udjela, sav novac dobiven prodajom uložili smo u dokapitalizaciju tvrtke, a to smo uvjetovali i stranim partnerima. U svega tri godine na taj je način sagradeo više od 100 kilometara plinske mreže, što smatram uspjehom.

Kako vidite Rijeku za pet do deset godina? – Rijeka i dalje mora ostati prepoznatljivo prometno čvorište s razvijenim pomorskim, željezničkim, cestovnim i putničkim prometom. To je temelj za razvoj uslužnih djelatnosti, a uz njih idu trgovina, bankarstvo i slične djelatnosti. Nadalje, okrenuti smo razvoju urbana turizma.

Kad je o tome riječ, niste baš jasni, pa nije Rijeka Dubrovnik da može privlačiti turiste. – Jasno, nije Rijeka Dubrovnik, ali mi i ne mislimo na takvu vrstu turizma, već na urbani turizam koji nije vezan uz sezonu kupanja, već uz posjete znamenitostima, različitim gradskim manifestacijama, šoping i zabavu. Rijeka je urbano sredena, imat ćemo marinu, hotele, kongresni centar, akvarij, koncertnu dvoranu, znamenitosti industrijske arhitekture… Sve su to prednosti koje omogućuju gradu da se nametne u kontekstu urbanog turizma. Rijeka je već danas grad Riječkih ljetnih noći, Fiumanke, Festivala malih scena, Festivala Hartera i mnogih drugih manifestacija koje postaju dio njezina identiteta.

Slušajući dio o kongresnom turizmu, ispada da želite konkurirati susjednoj Opatiji? – Opatija se opredijelila za hotelske goste koji dolaze na odmor, Rijeka je grad u kojem bi se gosti zadržali jedan, dva ili tri dana, poslovno, na nekoj konferenciji ili zbog šopinga i zabave.

U vašoj viziji potisnuta je Rijeka kao industrijski grad. S obzirom na dugu tradiciju industrije, nije li to šteta? – Rijeka je 1993. godine, tadašnjim ustrojstvom, izgubila svoje zaleđe. Naše je povijesno naslijeđe industrija uz more kao što su bili Torpedo, Rikard Benčić, Tvrnica papira i druge. Već prije 30 godina rodila se ideja da se industrija izmjesti u industrijsku zonu. Devedesetih se dogodio rat, tranzicija, privatizacija. Neke od tvrtki koje su se trebale preseliti propale su iz raznih razloga, objektivnih i subjektivnih. Mi i dalje provodimo tu zamisao, ali s drugačijim scenarijem. Nema više Vulkana i Tvrnica papira, ali se na tom području razvijaju novi sadržaji. A s druge strane, u industrijskoj zoni otvaraju se nove proizvodne aktivnosti. Također smatram da brodogradnja mora ostati važna gospodarska grana Rijeke.

Vaš prethodnik na mjestu gradonačelnika, Slavko Linić, otišao je u Vladu na mjesto potpredsjednika. Uz pretpostavku ponovnog dolaska SDP-a na vlast u državi, vidite li sebe u Zagrebu? – Nemam ambiciju izvan Rijeke, mislim da imam još mnogo posla u svojem gradu, pa se stoga ne vidim u Zagrebu.

Optužili su vas da ste dodijelili gradski stan sutkinji Iki Šarić baš u vrijeme kad se kao svjedok javljate u slučaju Riječka banka, gdje ste bili u Nadzornom odboru kad se događala velika afera. – To je klasična manipulacija činjenicama. Postoji odluka prema kojoj ja kao gradonačelnik imam pravo dodjeljivati stanove zaslužnim ljudima u kulturi, zdravstvu, socijalnoj skrbi, pravosuđu. U tom kontekstu su u proteklim deset godina ljudima iz pravosuđa, kulture, sporta i sl. dodjeljivani stanovi, i to kao svojevrsna pomoć, jer je nama važno zadržati kvalitetne ljude. Predsjednik Suda predložio je Iku Šarić dosta davno. Nismo joj već ranije da li stan, jer nismo željeli da se to veže uz slučaj Norac. Kad sam joj dodijelio stan, nisam znao da će suditi u slučaju Riječke banke i nisam znao da ću biti svjedok. Stan sam dao u siječnju, u ožujku sam dobio obavijest da ću svjedočiti, a suđenje je počelo u travnju. Mislim da se Ika Šarić toliko dokazala kao nepristrana sutkinja da mene sigurno ne bi poštedjela zbog stana.