O ne večeri kad je Martin Luther King ubijen, Bobby Kennedy trebao je održati govor u crnačkom getu u Indianapolisu. Publika ondje još nije čula vijest pa je policija bila zabrinuta kako će reagirati ako im tu vijest prenese bijelac. No, Kennedy se nije dao smesti. Zahtijevajući njegovu govoru, Indianapolis je ostao miran, iako su neredi sljedećih dana bjesnijeli u 76 američka grada.
Kennedyjev je govor ujedno označio i kraj ere u kojoj su se političari usudili biti prirodni. Danas politički profesionalci, savjetnici, anketari, reklamni stručnjaci itd. testiraju unaprijed svaku fazu. ‘Iz politike je nestalo svake spontanosti’, tvrdi Joe Klein, autor Politics Lost. Politički savjetnici preuzeli su mjesto staromodnih šefova stranke. Oni ne odlučuju samo tko što dobiva na svakoj razini političkog sustava nego i utjelovljuju institucionalna sjećanja svojih stranaka.
‘Ne možete li uvjeriti ‘pravog’ savjetnika da radi za vas, imate malo šanse probiti se na političkoj ljestvici’, tvrdi Klein. Ti novi gospodari političkoga svemira čudna su mješavina ekscentričnosti i cinizma; Dick Morris, razvijani anketar u pozadini Clintonove politike triangulacije, uhvaćen je s prostitutkom; Arthur Finkelstein, koji je najviše pridonio tome da riječ ‘liberalno’ postane ‘radioaktivna’, bio je homoseksualac koji se na kraju vjenčao sa svojim dugogodišnjim partnerom.
