NE TREBA bježati iz fondova kad PRINOSI počnu PADATI

Je li uspjeh fondova u 2004. i 2005. bio iznimka ili početak dobrog razdoblja? – Taj smo trend više-manje očekivali. Sve političke opcije dosad jasno su izrazile stav da žele Hrvatsku u EU. Budući da su se stvari razvijale u pozitivnom smjeru, tržište kapitala je najbrže reagiralo. To se najviše osjetilo 2004., a nastavilo se 2005., kad je početak pregovora bio gotova stvar. Tržište je zabilježilo značajan pad 17. ožujka, odgoda pregovora zbog nesuđenja s Haaškim sudom. Taj su mjesec i fondovi osjetili korekciju vrijednosti.

Što učiniti kad prinosi počnu padati? – Ulaganje u fondove, posebno dioničke, ne bi trebalo promatrati kao kratkoročno, nego srednjoročno ulaganje na minimalno dvije do tri godine, jer su tržišta kapitala podložna trendovima, bilo pozitivnim bilo negativnim. Najsvežiji primjer je strah od rata u Libanonu, koji su najviše osjetili fondovi koji ulažu na svjetskim tržištima kapitala. Njihov je portfelj, naime, najviše izgubio na vrijednosti. S druge strane, za par dana predsjednik FED-a izjavljuje da više nema straha od inflacije, na što su tržišta reagirala pozitivno. Ne može se od bilo kojeg investicijskog fonda očekivati stalni rast vrijednosti, nekad se događaju korekcije, i to je prirodan proces. U tim trenucima, ako imate slobodnoga kapitala, dobro je uprosječiti cijenu udjela, odnosno kupovati. Kod takvih situacija ne treba paničariti i donositi ishitrene odluke, jer ulagači moraju uračunati i ulazne i izlazne naknade, pa trebaju vidjeti isplati li im se prodavati. Dobar je primjer prošla godina nakon odgode početka pregovora Hrvatske s EU. Investicijski fondovi su zabilježili gubitke, ali se većina fondova već najesen značajno oporavila i kraj godine dočekala s izvanrednim prinosima.

Znači, ne bi trebalo panično prodavati? – Jasno da ne. Strani analitičari, ali i mi, fond menadžeri u Hrvatskoj, očekujemo u sljedećih nekoliko godina pozitivne prinosne na tržištima Hrvatske i jugoistočne Europe. Bilo bi šteta ne iskoristiti taj trend rasta.

Reagiraju li na pad prinosa institucionalni igrači drukčije od individualnih ulagača? – Institucionalni igrači brzo donose odluke na temelju informacija o lošim ekonomskim vijestima, pokazateljima. Postoje profesionalni institucionalni igrači, koji brzo reagiraju na svaku priliku, i institucionalni ulagači koji imaju dugačak vremenski horizont, poput osiguravajućih društava i holding kompanija.

Upravljate s dva fonda, od kojih je dionički proglašen najboljim fondom u 2005. Koji je recept za uspjeh? – Točno, upravljamo s dva fonda, čija je ukupna imovina veća od 90 milijuna kuna. Glavna razlika je u tome da dionički fondovi najviše ulaze u dionice, oko 80 posto, dok je u mješovitom taj udio manji, u prosjeku oko 55 posto. Oba fonda pokrivaju istu regiju, a razlika je u omjeru financijskih instrumenata u koje mogu ulagati temeljem prospekta i statuta. Recept za uspjeh je u strategiji koju smo primjenjivali od početka: pronalazili smo fundamentalno podcijenjene dionice. To su npr. bile dionice Čakovečkih mlinova, zatim dionice plovidbi te pojedine dionice iz turističkog sektora. Pokušavamo iskoristiti svaku priliku, ali bez prečestog trgovanja. Sudionici na tržištu od prošle godine intenzivno traže podcijenjene dionice i zato ih je teško naći. Mi smo, primjerice, imali strategiju ulaganja u gubitaš Belje, jer smo vjerovali da će unutar Koncerna Agrokor postići svoju pravu vrijednost. Dakle, strategija je fundamentalno podcijenjene dionice polako skupljati na tržištu.