Home / Poslovna scena / Ulaganja

Ulaganja

Agencija kojoj se javilo 200-tinjak investitora, a 15 je sagradilo pogone, suočava se sa sporom lokalnom i državnom birokracijom, no i ulagači znaju zakomplicirati – čudnim zahtjevima.

Sveti gral investicijskih strategija svih političkih opcija u Hrvatskoj su nova, greenfield ulaganja. Teza je da povjerenje javnosti razočarane privatizacijskim neuspjesima i malverzacijama mogu vratiti jedino ulagači koji otvaraju potpuno nove pogone i potpuno nova radna mjesta. Da bi se to ostvarilo, osnovana je najnovija Agencija za promicanje izvoza i ulaganja (bilo ih je prijašnjih godina nekoliko), koja je operativni rad počela tek u listopadu prošle godine. To se pokazalo dobrim potezom: u proteklih devet mjeseci Agenciji se s upitom javilo 200-tinjak potencijalnih investitora. Od tog broja, njih 15 je sagradilo pogone u Hrvatskoj, a djelatnici agencije rade na još 22 ulagačka projekta. Što strane ulagače privlači u Hrvatsku?

Cvijetko Zorović, direktor Sektora za podršku ulagačima Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, tvrdi da više nema ekološki prljavih industrija ili na bilo koji drugi način sumnjive proizvodnje, čega se domaća javnost jedno vrijeme bojala:

  • Otkad smo počeli pristupne pregovore s EU, takvih upita nema, jer investitori znaju da bi za godinu-dvije morali prilagodavati svoja postrojenja europskim standardima.

No, to ne znači da neki investitori ne dolaze s nemogućim i čudnim zahtjevima.

Jedan od takvih primjera je i ulagač koji bi želio u Splitu otvoriti kliniku pa je od Agencije zatražio da mu prije početka bilo kakvog ulaganja osigura ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje po kojem bi dobivao pokriće dijela troškova. Zahtjev je Agencija morala odbiti, jer takvi poslovi nisu u njihovoj nadležnosti. Neki, pak, investitori traže izmjenu zakona. Multinacionalna kompanija Rockwool, koja u Istri gradi 75 milijuna eura vrijednu tvornicu za proizvodnju kamene vune, poslala je upit može li Hrvatska postrožiti zakone i pravilnike o toplinskoj izolaciji, čime bi se povećala i potrošnja izolacijskih materijala poput kamene vune. Nešto realniji je zahtjev stigao iz Biotehnološkog parka Varaždin, koji je tražio da se objedini zakonodavstvo o intelektualnom vlasništvu.

  • To je područje pokriveno, ali u četiri različita zakona, primjerice onom o patentima, intelektualnom vlasništvu… Oni traže i ubacivanje nekih konkretnih stvari i da se tako potpuno riješi pitanje biotehnologije kako ne bi bilo opasnosti da netko dođe u Hrvatsku i provodi istraživanja koja nisu u skladu sa zakonima drugih zemalja Europe i Amerike. Izmjene tih zakona su u tijeku i bit će usvojene do kraja godine – najavljuje Cvijetko Zorović.

Možda najneobičniji zahtjev za jednog ulagača (ali, nažalost, previše poznat svim poduzetnicima koji posluju u Hrvatskoj) stigao je iz jedne austrijske tvrtke koja u Hrvatskoj kupuje poljoprivredne proizvode i izvozi ih u Austriju. Tvrtka se Agenciji obratila s problemom da im hrvatski poljoprivrednici ne isporučuju povrće koje su s njima ugovorili i zatražila pomoć u prisiljavanju poljoprivrednika da poštuju uvjete iz ugovora.

No, većina potencijalnih ulagača, tvrdi Zorović, ipak traži uobičajene informacije o zakonskoj regulativi, poticajima, dostupnosti radne snage, stupnju obrazovanja, plaćama u Hrvatskoj, usporedbu s ostalim zemljama u tranziciji poput Slovačke, Češke ili Poljske. Agencija svakom potencijalnom investitoru daje da ispuni upitnik o tome što mu je potrebno u Hrvatskoj te s njim potpisuje ugovor o poslovnim suradnji kojim, između ostalog, definira smije li javno objaviti njegovo ime ili ne.

  • Imali smo slučaj da nam se investitor obratio sa željom da sagradi tvornicu u Hrvatskoj. Mi smo se obratili poduzetničkim zonama da vidimo koje bi bile potencijalne lokacije, a onda je gradonačelnik objavio novinama da poznati strani investitor dolazi u Karlovac. To su negativne stvari koje nam se događaju, pa investitora unaprijed pitamo želi li da mu se objavi ime ili ne – objašnjava Zorović, koji dodaje da su upravo lokalna uprava i samouprava najveći problem s kojim se susreću investitori koji dolaze u Hrvatsku.

Osim sporosti lokalne birokracije kad je riječ o dobivanju svih potrebnih dozvola, Agencija ima problema i s dobivanjem informacija koje zanimaju potencijalne investitore. Kad je riječ o suradnji s lokalnom upravom i samoupravom, Zorović tvrdi da su dobro organizirani grad Zagreb, Zagrebačka županija, zatim Sisak, Kutina, Slavonski Brod i Varaždinska županija, dok su primorske županije i općine najslabije kad je od njih potrebno dobiti podatke.

  • Kad tražimo lokaciju za neku investiciju, od nekih županija i lokalnih uprava istoga dana dobijemo informaciju koje lokacije imaju i po kojoj cijeni. Brzina je važna kako investitor ne bi odustao od projekta – objašnjava Zorović.

Situacija, naravno, nije idealna ni na državnoj razini, pa tako u Agenciji dobro surađuju s Ministarstvom zaštite okoliša i prostornog uređenja, gdje uvijek mogu dobiti osobu odgovornu za neki projekt.

Svi su ti problemi pratili i najveću investiciju na kojoj Agencija radi, tvornicu kamene vune Rockwool koja se gradi u istarskom Pićanu. Na tom je projektu Agencija pomagala na svim područjima: od lokacijske dozvole, telefona, struje, plina, vode, kanalizacije, ugovora s Hrvatskim vodama o kanalima koji prolaze tom lokacijom… Proces koji traje već desetak mjeseci trebao bi biti gotov za desetak dana, kad bi tvornica napokon trebala dobiti građevnu dozvolu. U tom je projektu lokalna uprava odigrala pozitivnu ulogu: Rockwool je od nje dobio zemlju i oslobađenje od komunalnih doprinosa vrijedno 6 milijuna eura da bi tvornicu sagradio baš ondje i u njoj zapošlio 125 ljudi.

Vrijednost investicija koje u posljednje vrijeme dolaze u Hrvatsku u prosjeku je 20 milijuna eura, ali Agencija radi i na nekoliko mnogo vrednijih investicija. Tvornica škroba u Belom Manastiru koju gradi GP Partners bit će vrijedna oko 200 milijuna eura, a postoji i projekt golf terena kod Skradina za koji su zainteresirana četiri investitora. Riječ je o milijun metara kvadratnih, a cijeli je projekt također vrijedan oko 200 milijuna eura. Najčešći problemi u vezi s početkom gradnje golfišta vezani su uz promjenu nekih zakona, primjerice onih o poljoprivrednom i šumskom zemljištu, jer tek bi se tada nešto moglo raditi na tom području.

Agencija za promicanje izvoza i ulaganja sada radi na 22 projekta.

  • Cilj nam je 50 posjeta stranih investitora na godinu, a dosad smo organizirali već 35, pa očekujem da ćemo taj cilj i premašiti do kraja godine. Cilj nam je imati pedesetak aktivnih projekata koje možemo podržavati na zadovoljavajućoj razini kvalitete – zaključuje direktor Setora za podršku ulagačima.