Sporije reakcije, osjećaj iscrpljenosti na kraju radnog dana, razdražljivost, sve manje entuzijazma, znakovi su nakupljenog umora.
Čitajući izjave nekih menadžera koji kažu da rijetko odlaze na godišnji odmor, a ako i odu, da obvezatno pregledavaju poštu čak i dok su na moru te da im odmor i nije važan, pitam se: Koliko će proći dok ne izgore? Ne na suncu, naravno. Dugotrajno izvrgavanje stresu neizbježno rezultira pregaranjem (burnout), kad nam tijelo i duh svojevršnim krikom daju do znanja da više ne mogu.
Tijekom napornoga godišnjeg ciklusa nakupljam stres i umor, čije znakove nije teško uočiti: sporije reakcije, osjećaj iscrpljenosti na kraju radnog dana, razdražljivost, sve manje entuzijazma i pozitivne energije. Za sve što radimo treba nam više energije, a nju smo, pak, potrošili. Cijelu godinu živimo u brzom ritmu i, tek kada dođu visoke temperature, postanemo svjesni da smo nataložili preveliku količinu negativne energije, koja nas sprječava da s uobičajenom lakoćom postižemo rezultate koje od sebe očekujemo.
Ako tijekom godine ne prekidamo nakratko ubitačan radni ritam, nakupljeni umor može se pretvoriti u kronični. Tada nam za odmor više nije dovoljan samo vikend i nekoliko sati sna dulje nego obično. Rješenje je dulji odmor, za koji ipak nije važno samo koliko traje, već i koliko je kvalitetan. U vezi s kvalitetom odmora nameće se i ključni pojam: planiranje. Idealno bi bilo godišnji rasporediti tako da u ljetnom razdoblju na raspolaganju imate dva do tri, a zimi jedan tjedan odmora.
Naravno, što imate više radnoga staža, imate i više dana godišnjega. Taj ‘višak’ iskoristite za nekoliko kraćih ‘produljenih’ vikenda tijekom godine. Petak ili ponedjeljak koji ćete spojiti s vikendom (i, naravno, isplanirati u dogovoru sa suradnicima) postaju tako kraći odmor.
Sljedeće što treba odlučiti jest kako želite provesti svoj odmor: ležeći na suncu, ili u hladu uz osvježavajuće piće, odnosno pasivno kad uglavnom ne radite ništa, ili aktivno, kad uobičajeni obrazac provođenja radnog vremena mijenjate tako da se bavite omiljenim hobijem ili tjelesnom aktivnošću prilagođenom vama i sklonostima vaše okoline. Planinarenje, plivanje, jedrenje, daskanje, samo su neke aktivnosti za koje se možete odlučiti. Što izabrati ovisi jedino o vašim željama i zanimanju, iako je općenita preporuka da ne pretjerujete ni u jednoj od te dvije mogućnosti izbora. Nagli prekid svih aktivnosti, kao i izlaganje povećanim tjelesnim naporima (pogotovo ako niste navikli ili niste u formi), mogu imati negativne posljedice. Ako je vaše radno mjesto takvo da pretežno sjedite i imate stalan intelektualni napor, prijeko su vam potrebne tjelesne aktivnosti, no uvodite ih postupno.