Izletnički turizam drži nacionalne parkove tek na rubu rentabilnosti

Hrvatska razglednica šuma, planina i otoka postala je prilično zamorna fotografija. Nacionalni parkovi u nas još su u službi jednodnevnih izleta, ponekad s privilegijom turističkih vodiča i ponekim sadržajem, iako zaštićeni kopneni i morski dijelovi čine ukupno sedam posto teritorija Hrvatske. Plitvička jezera oduvijek su privlačila najviše pozornosti i jedini su NP koji posjetitelja može zadržati dulje od jednoga dana, jer ima najbolje riješenu ugostiteljsko-turističku infrastrukturu. Upravo se u toj djelatnosti javljaju problemi: koliko daleko ići s ulaganjima i razvojem biznisa a da se ne ugrozi osnovni razlog postojanja takvih ljepota. Procjenjuje se da Hrvatska godišnje zarađuje oko 39 milijuna eura u NP-ima, od čega se 50 posto može pripisati prihodima od ulaznica, a ostatak ugostiteljsko-turističkim objektima. Nekakav profit iskazuju Plitvice, Brijuni i Kornati, dok ostali posluju na rubu rentabilnosti. Hrvatska bi daleko više mogla na njima zarađivati, ali dok se ne donesu prostorni planovi i ne odluči kojim bi domaćim i stranim investitorima mogla pripasti tijela koncesionara, posjetitelji će u NP-ove i dalje sa sobom nositi vodu i sendviče.

Uprava za zaštitu prirode unutar Ministarstva kulture, na čelu sa Zoranom Šikićem s dugogodišnjim iskustvom u upravljanju NP Paklenica, do kraja 2007. godine planira donijeti prostorne planove za sve parkove i barem 50 posto planova upravljanja, dok bi ostale planove trebalo realizirati do 2010. godine. To su, naime, i uvjeti koje postavlja Europska komisija za obnovu i razvoj, koja financira projekte zaštićenih područja, kao i različiti strani fondovi koji su spremni uložiti određena sredstva za razvoj tog vrlo važnoga turističkoga kolača. Većina NP-ova financira se uglavnom od prodaje ulaznica, što obično nije dostatno za razvoj dodatnih sadržaja, dok se iz državnog budžeta količina novca raspodjeljuje sukladno kvaliteti projekata.

Najviše novca uloženo je u Paklenicu, u posljednje dvije godine čak više od tri i pol milijuna kuna, uz sufinanciranje Svjetske banke, jer je pod Šikićevim vodstvom Paklenica napravila pilot-projekt koji bi se u budućnosti trebao primijeniti na sve ostale parkove. Napravili smo sustav telemetrije, odnosno automatski nadzor videoekamerama s infracrvenim svjetlom, pa osim nespretnog praćenja svega što se zbiva u parku, svaki posjetitelj putem interneta može dobiti kompletan uvid u situaciju u Paklenici – objašnjava Šikić. On inzistira na tome da se sredstva i način poslovanja izjednače u svim NP-ima, jer dok Paklenica ima multimedijski centar, Sjeverni Velebit tek dobiva info centar, koji se nalazi u Senju. Sjeverni Velebit trenutačno traži koncesionara za prijevoz do Zavižana i učvršćuje odnose s turističkim agencijama i HTZ-om radi promocije na inozemnim sajmovima.

Država nas prati koliko može, a ostale projekte financiraju europski fondovi i sponzori – kaže direktor Sjeverni Velebit Milan Nekić, dodajući kako se do planinarskog doma Zavižan može stići samo makadamom. Upravo lokacija uvjetuje popularnost i razvoj mogućnosti pojedinog parka. Najbolje se prodaju ‘najblazi’ krajolici, jer su najčešći gosti u Hrvatskoj još pripadnici starije generacije turista koji izbjegavaju strme planine. Plitvice su, prema atraktivnosti, drugo najtraženije mjesto u Hrvatskoj nakon Dubrovnika. One jedine imaju adekvatne smještajne kapacitete i mogućnost boravka turista i nekoliko dana. No, s druge strane, ne nude se gotovo nikakvi popratni sadržaji. Osim Paklenice, koju najčešće posjećuju penjači i speleolozi i koji odsjedaju u hotelu Alan u Starigradu, posjeti ostalim NP-ima najčešće su jednodnevni izleti, ulaznice su jeftine, pa je zarada vrlo niska, kao i mogućnost daljnjeg razvoja. Na Mljetu postoji hotel, ali u NP-u vrlo je malo sadržaja, osim rekreacijskog ribolova i razgledavanja otočića Svete Marije. Smještajnih kapaciteta nedostaje i na Risnjaku – tvrdi predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija Ivan Pukšar.

Plitvicama godišnje prođe gotovo milijun posjetitelja koji još dolaze na jednodnevni izlet na putu prema moru, ali, u dogledno vrijeme, sanacijom jednoga krila hotela Plitvice, gradnjom wellness centra te autokampa u Borju, Lika bi mogla živjeti tijekom cijele godine. Plitvice su vrlo važan pokretač razvoja Ličko-senjske i dijelom Karlovačke županije, ponajprije zahvaljujući otkupu svih proizvoda koji se nude u ponudi NP-a. Nakon Domovinskog rata, samostalno smo sanirali sve hotelske i ugostiteljske objekte, i to podizanjem kredita u iznosu 35 milijuna eura. Za sada možemo podmirivati sve kreditne obveze.

Dok se planine ‘bore’ sa zahtjevnim položajem, manjim brojem posjetitelja i nedostupnošću, otočja Kornati i Brijuni imaju problema s time kome pripadaju. O Kornatima se još ne može odlučiti pripadaju li Zadru, Šibeniku ili Vodicama, a Brijuni su uvijek bili meka državnih službenika i investitorima je od njih teško napraviti elitno svjetsko okupljanje. Brijuni godišnje ulažu 10 do 15 milijuna kuna u održavanje dotrajale infrastrukture i smještajne kapacitete, kojima također treba financijska injekcija. Brijuni su uvijek imali svoju priču, naginjali su elitizmu i mamili poglede vrlo bogatih investitora, ali ta se priča zaustavi svaki put kad neki investitor posegne u džep.

Brijuni od ulaznica zarađuju svega 11 posto prihoda. Svake godine smanjuje se postotak udjela sredstava iz proračuna, a povećava udjel vlastitih prihoda. Prošle godine Brijuni su prvi put ostvarili zaradu i prema profitnoj metodi u iznosu od 3 milijuna kuna, ali ne treba zaboraviti da se na Brijunima nalaze svega dva hotela, čiji je ukupni kapacitet 150 soba, i pet kuća za odmor. No, Brijuni imaju impresivnu prošlost, ime i brand koji bi mogao više pridonijeti ukupnoj zaradi hrvatskog turizma – smatra ravnatelj NP Brijuni Ratomir Ivičić.

Uprava Brijuna predložila je strategiju projekta održivog razvoja NP-a. Njime su obuhvaćena dva urbana entiteta na otoku Veliki Brijun – hotelski kompleks u južnoj centralnoj zoni i objekti u zoni golfa – te otoci Mali Brijun, Galija, Sv. Jerolim i Kozada, a njegovo ostvarenje stajat će 103 milijuna eura. Projekt je održiv i ekonomski isplativ. Predviđa se rekonstrukcija svih objekata bez gradnje novih. Brijuni bi tako raspolagali s 400 soba, odnosno 800 kreveta. Veliki interes pokazala je Razvojna banka Vijeća Europe. Trenutačno se prikuplja dokumentacija i izrađuje analiza isplativosti – najavljuje Ivičić.

Pomoćnik ministra Šikić također se slaže da bi, osim koncesije nekom investitoru na Brijunima, možda prikladniji model bilo dizanje kredita od europskih banaka i fondova. On se zalaže za zaštitu kroz korištenje, da parkovi imaju isključivo funkciju posjećivanja te da se ugostiteljski objekti smještaju na rubu parkova. No, situacija je drukčija s planinarskim domovima, koji se još ne smiju baviti ugostiteljskom djelatnošću ako za to nisu registrirani, a malo bi se ugostitelja upustilo u takvu investiciju s obzirom na mali broj gostiju i vremenske prilike.

Planinarskim domovima ne trebaju tuškabine i luksuzni smještaj, ali treba im omogućiti da legalno posluju barem kad je riječ o prodaji hrane i pića. Toliki broj zabrana graniči s paradoksom. Kapaciteti planinarskih domova su premali, a to već postavlja u pitanje i sigurnost područja – smatra tajnik Hrvatskog planinarskog saveza Darko Berljak. U Ministarstvu pak smatraju da prije svega planinarske domove treba kategorizirati, jer neki udovoljavaju svim uvjetima, dok u drugima nitko ne bi smio čak ni prespavati.

Hrvatska je prema restriktivnim mjerama ispred SAD-a, a mnogi smatraju da neke od njih nisu potrebne. No, Šikić tvrdi da su naši zakoni još blagi od onih u nekim europskim zemljama, a s obzirom na to da je Amerika sve svoje parkove okrenula u korist biznisa, gotovo svaki je u nekome sudskom sporu. Hrvatska je, bez obzira na svoje ljepote, još ispod europskog prosjeka zaštićenih područja, ne po brojnosti, nego po pridjevu ‘zaštićeno’. Ta zaštićenost iznosi između 15 i 20 posto, dok u Sloveniji iznosi 34 posto. Zaštićenost se, naime, prema europskim kriterijima, ne određuje na osnovi naslova da je riječ o NP-u, nego na osnovu zaštićenosti i izvan tih područja.

Ministarstvo je ove godine uložilo i 3,5 milijuna kuna u odore rendžera, koje će biti jedinstvene u svim NP-ima. Kad bi se barem na taj način pristupilo brandiranju svih parkova, od kojih bi svaki bio prepoznatljiv ne samo po svojoj ljepoti, već i po želji vodećeg osoblja da što više oplemeni ponuđene sadržaje! No, bit će teško uspostaviti kompromis između čovjeka i prirode na način da jedno drugome uljepšaju egzistenciju, a da pritom ne ostanu uskraćeni za vlastite potrebe.