Spajanje Plive i Actavisa najbolji je recept…

Spajanje Plive i Actavisa najbolji je recept. Brak s islandskom tvrtkom donosi mnogo više prednosti na globalnom tržištu nego brak s velikom američkom kompanijom. Ako dolazite iz male zemlje, dolazite kao prijatelj, dok kompanije iz velikih država uvijek imaju imperijalistički stav.

Iako ste vrlo mala zemlja, iznimno ste uspješni i imate visoku stopu ekonomskog rasta. Koji je recept tog uspjeha? – Postoji više razloga za to. Jedan je da u novoj globalnoj ekonomiji nakon završetka Hladnoga rata i pojave informacijske tehnologije više ne postoje zapreke koje bi spriječile male države da budu uspješne. Često govorim da je 21. stoljeće vrlo važno za male države jer više nema limita u tome što možemo postići. Nadalje, male su države svojevrsni pokusi za vođenje uspješnog biznisa u većim zemljama. Naime, one se oslanjaju jedino na vlastitu sposobnost pa niste dio velike birokracije, i stoga oni koji uspiju u maloj državi, imaju jako dobre preduvjete za uspjeh na globalnom tržištu. Treći je razlog da vas se ljudi ne boje ako dolazite iz male zemlje, niste im velika prijetnja, bolje ste primljeni nego ako dolazite iz velikih država poput SAD-a ili Francuske. Za razliku od njih, male zemlje sa sobom nose mnogo manje dodatne prtljage – političke, financijske ili vojne. Ta tri elementa za male zemlje stvaraju iznimne mogućnosti na suvremenom globalnom tržištu. Zanimljivo je pogledati evoluciju Europe u posljednjih deset godina: brojne male države postale su priča o uspjehu, poput Islanda, Slovenije, baltičkih zemalja, Luksemburga. S druge strane, mnoge velike europske zemlje, primjerice Italija, Njemačka, Francuska, imaju mnogo problema. To dokazuje da maloj zemlji, ako dobro ‘posloži karte’, 21. stoljeće otvara iznimne mogućnosti.

No, unatoč zavidnim rezultatima, prije nekoliko mjeseci bili ste sučeni s povećim ekonomskim problemima. Domaćoj je valuti znatno pala vrijednost, a neki ulagači počeli su povlačiti novac s Islanda. Kako je i zašto do toga došlo? – Priroda ekonomije takva je da će uvijek biti nekih problema i nikada sve ne teče tako glatko. Ti su problemi ipak mnogo manji nego što su mislili strani komentatori. Nas na Islandu to uopće nije toliko zabrinulo, više nas je uznemirilo taj nedostatak razumijevanja o prirodi islamske ekonomije. Iako su neki govorili da je riječ o kolapsu i velikoj krizi, danas možete vidjeti da se to ne događa. Znali smo da je kruna precijenjena i da je neizbježno njezino balansiranje. Također, bilo je neizbježno da će ulaganje veće od milijarde dolara aluminijanske kompanije Alcoe u istočni dio otoka utjecati na ‘pregrijavanje’ ekonomije. Island se tijekom desetljeća naviknuo na fluktuacije u ekonomiji, stoga se mi tome mnogo lakše prilagođavamo. U našoj zemlji svi znaju da smo zajedno na brodu i da će se, ako on počne tonuti, svi naći u dubokoj vodi. Taj osjećaj zajedništva omogućuje nam da uvijek vratimo ravnovežu.

Novi islamski premijer, koji je na tom položaju nešto više od mjesec dana, najavio je ekonomski plan čija bi provedba trebala odlagati ‘pregrijavanje’ ekonomiju, smanjiti inflaciju i zaustaviti javnu potrošnju. Kako se to namjerava postići? – Plan se sastoji od više elemenata. Jedan je od njih dogovor sindikata, Vlade i poslodavaca kojim će se u sljedećim godinama i pol stabilizirati plaće. Isto tako, kako bi se smanjilo ‘zagrijavanje’ ekonomije, reducirat će se neki investicijski projekti. Također, je važan element da inozemnim financijskim institucijama pro-tumačimo prirodu svoje ekonomije kako bi bilo manje spekulacija i pogrešnih tumačenja koja mogu nanijeti veliku ekonomsku štetu.

Jeste li uspjeli zaustaviti povlačenje novca stranih ulagača s Islanda i stabilizirati domaću valutu? – Valuta je sada stabilnija nego što je bila prije, ali mislim da će doći do još jednog razdoblja fluktuacije. Kao što sam već rekao, svi smo znali da do toga mora doći. Kad je riječ o povlačenju novca, u tome je isključivo bila riječ o špekulantima koji špekuliraju na valutama, pa tako i na kruni. Dugoročni ulagači, primjerice aluminijanske kompanije, čekaju doslovce u redu kako bi u to uložile. Imamo čak i previše zahtjeva onih koji žele ulagati u Island, i to je svojvrstan problem, jer ako ih sve prihvatimo, inflacija će biti velika.

Hrvatsku MMF stalno upozorava na prevelik vanjski dug, koji iznosi oko 84,6 posto BDP-a. Islamski vanjski dug iznosi 300 posto BDP-a. Zabrinjava li vas taj podatak? – Sve ovisi o prirodi duga. Island je jedna od rijetkih država koja otplaćuje svoj dug i znatno ga je smanjio. Drugi dio duga privatno je zaduživanje građana za gradnju kuća i stanova. Najveći dio našega duga strani su krediti koje su naše banke dobile kako bi pozajmili novac islamskim kompanijama koje se šire u inozemstvu. Budući da je riječ o našim bankama, i ti se dugovi ubrajaju u islamski dug, iako novac nikada nije ušao u zemlju. Globalna je ekonomija složena pa se dug zemlje mora analizirati kako bi ga se moglo komentirati.

Kako će ti problemi utjecati na ekonomski rast Islanda? – Islamski ekonomski rast počiva na dva elementa: prvi je islamsko nacionalno tržište, na kojemu ćemo uvijek imati neke fluktuacije, a drugi je element globalna aktivnost islamskih kompanija koje se snažno razvijaju i rastu.

Kad je počelo intenzivnije širenje islamskih kompanija u druge europske države? – Postojale su dvije faze. Nakon Drugoga svjetskog rata počeli smo graditi globalno tržište u sektoru ribarstva i u zračnom prijevozu. Baveći se ta dva biznisa, stekli smo iskustvo na globalnom tržištu. Druga faza počela je prije 10-ak godina, kad su mnoge kompanije koje su uspjele na Islandu počele poslovati u drugim zemljama. Tako je osnovano mnogo kompanija koje imaju važan položaj u svijetu. Primjerice, islamske banke danas su među najbrže rastućim bankama na svijetu, Actavis je peta farmaceutska kompanija na svijetu, Baugur je vodeća retail kompanija u Europi… Vjerujem da sada dolazi treći val koji će se temeljiti na odnosima koje gradimo s Indijom i Kinom na raznim područjima. Naime, snažne veze s tim zemljama i dokazali. Prije 10 ili 15 godina uopće nismo postojali, a za vrijeme svojega drugog mandata otvorio sam malu farmaceutsku tvornicu Actavisa namijenjenu samo islamskom tržištu. Isto tako, kad sam bio ministar financija, prodao sam jedan zrakoplov pilotu koji je zatim osnovao kompaniju i ona je danas najveća kompanija te vrste na svijetu, Avion grupa. Na isti je način, od jedne jedine trgovine na Islandu, počeo i Baugur Holding. Moj je savjet Hrvatskoj da izabere spajanje Actavisa i Plive, ne zato što sam predsjednik Islanda pa bih to trebao reći nego zato što vjerujem da je savezništvo dviju malih zemalja, Islanda i Hrvatske, izvršna formula za uspjeh.

Island je među prvima priznava neovisnost Hrvatske, prvi ste priznali baltičke zemlje, a nedavno i Crnu Goru. Postoji li neki poseban razlog za to? – Glavni je razlog taj što smo se i mi morali boriti za svoju neovisnost jer su nama dugo gospodarili strani vladari, više od stotinu godina. Stoga smo razumjeli, možda bolje od nekih drugih zemalja, važnost neovisnosti i u tim smo trenucima bili spremniji pružiti potporu. Kad sam ja rođen, Island još nije bio republika. Mnogi Islandani sjećaju se toga što znači ne biti neovisan i zbog toga smo puni emocija prema Hrvatskoj i drugim zemljama koje su stekle neovisnost. Kad smo priznali baltičke zemlje, neke velike i snažne države govorile su nam da to ne činimo i da damo Gorbačovu priliku da sačuva Sovjetski Savez, ali mi ih nismo poslušali.

Jedan od razloga zašto Island ne želi u Europsku uniju jest i taj što nadzor nad ribarstvom ne želite prepustiti Bruxellesu. Vidite li se ipak u nekim dugoročnim planovima kao dio Europske unije? – Mnogo je razloga za to, a jedan je zasigurno ribarstvo. Isto tako, kako nam je važno da možemo sklopiti individualne sporazume s mnogim zemljama, primjerice, Indijom, Kinom, SAD-om. No, potpisali smo i brojne ugovore s Europskom unijom zahvaljujući kojima funkcioniramo kao da smo dio nje. Često govorim da smo od EU uzeli ono što je dobro, a izbjegli problematična područja kao što su, primjerice, monetarna, politička i obrambena pitanja. Također, potpisnici smo Schengenskog sporazuma, tako da Islandani slobodno mogu putovati Europom. Imamo političku slobodu za sklapanje ugovora i zasad smo s time zadovoljni.

Island ima jednu od najmanjih stopa nezaposlenosti u svijetu, manju od tri posto. Uvozite li radnu snagu? – U posljednjih 15-ak godina u svoju zemlju primili jako mnogo ljudi. Po broju stranaca ubrajamo se među prvih deset europskih zemalja. Danas je na otoku približno šest posto stranaca, i to je jedna od velikih promjena koja se dogodila na Islandu.

Zbog brojnih geotermalnih izvora Island mnogi nazivaju Kuvajtom sjevera. Može li se u skoroj budućnosti očekivati da uopće neće trebati naftu, kao što neki predviđaju? – Izvori energije na Islandu velika su su privjedna i puni su potencijala. Imamo najveći rezervoar čiste energije, a i najveći smo rezervoar svježe vode u Europi. Doduše, sve to nismo potpuno iskoristili i sada smo tek u ranoj fazi. Danas između 70 i 80 posto naših ukupnih potreba za energijom dolazi iz obnovljivih izvora, a planiramo da i automobili i brodovi počnu koristiti vodik kao pogonsko gorivo. Kad se ti planovi ostvare, manje od pet posto ukupne energije dobivat će se iz nafta.

Island je zemlja s najvećom stopom plodnosti u Europi. Provodite li neke posebne mjere populacijske politike? To nas osobito zanima, s obzirom na to da Hrvatska ima negativnu stopu nataliteta? – Nemamo nikakvu posebne mjere za poticanje povećanja populacije. Možda je razlog visokoj plodnosti to što su ljudi optimistični kad je o budućnosti riječ i vjeruju u potencijal zemlje, znaju da Island njihovoj djeci može pružiti dobru budućnost. Uspjehe nacije stvorio je dobro ozračje i, prema nekim istraživanjima, mi smo najstarija zemlja na svijetu.