Mladen Vedriš

U razmaku od tjedan dana dr. Mladen Vedriš imenovan je članom Savjeta Hrvatske narodne banke (13. srpnja) i predsjednikom Nadzornog odbora Podravke (20. srpnja). Značajno je da je u oba slučaja za dolazak na funkcije trebala barem prešutna suglasnost Vlade, odnosno vladajuće koalicije. Moglo bi se reći da je u srpnju 2006. Vedriš ‘politički rehabilitiran’, nakon što je zbog svojih stajališta cijelo desetljeće izbivao iz službenoga ekonomsko-političkog života Hrvatske. No možda još više valja obratiti pozornost na činjenicu da se Vedriš, koji izuzetno promišlja svaki svoj potez, nakon punih deset godina, prihvatio angažirati na funkcijama koje nisu ni konzultantske niti profesorske.

Vedriševi poznavatelji primijetit će da on sigurno ne bi odabrao povratak u politiku ‘na mala vrata’. Prema njima, on prihvaća samo mogućnost da jednog dana kreira ili ozbiljno utječe na hrvatska gospodarska i društvena događanja. Ako se to ne pokaže mogućim, ostat će u profesorskim i konzultantskim vodama.

Vedriš je početkom devedesetih bio gradonačelnik Zagreba, prvi čovjek Kriznog stožera Grada Zagreba u vrijeme ratnih zbivanja i potpredsjednik Vlade za područje gospodarstva. Da postoje koncepcijske nesuglasice između Vedriša i dijela tadašnjeg HDZ-a potvrdio je njegov odlazak na čelo Hrvatske gospodarske komore u svibnju 1993. Usljedile su dvije godine kakvog-takvog primirja, da bi u rujnu 1995. Vedriš napustio i Komoru. Kao razloge razlaza s Tuđmanom navodi neslaganje s tadašnjom politikom prema ratu u BIH i gušenje demokracije unutar HDZ-a, koje se zbog toga dogodilo. U ekonomskom dijelu, razlaz se dogodio zbog neslaganja u vezi s modelom i tajmingom privatizacije.

Činilo se da će vlastitom odlukom odabrano disidenstvo kratko trajati. Mogao je birati stranku u koju će prijeći, ali se nije odlučio niti za jednu.

Njegovi rođendani u drugoj polovini 90-ih (rođen je 29. prosinca 1950.) u dan-dva su se preklapali sa službenim božićno-novogodišnjim prijamima kod predsjednika dr. Franje Tuđmana. Na Pantovčaku se okupljala jedna Hrvatska, a u restoranu Paviljon na zagrebačkom Zrinjevcu ona alternativna, nerijetko zanimljivija. Među dvjestotinjak osoba koje su došle zajedno s njim proslaviti rođendan moglo se točno vidjeti da bi se za svako ministarstvo moglo pronaći ministra i nekoliko pomoćnika. Dio među njima bili su oni koji su se također odmaknuli od matice tadašnjeg HDZ-a, a bilo ih je mnogo koji su bili iz opozicijskih stranaka ili nestranakačkih stručnjaka. Vedriš nikad nije krio osobnu bliskost s ljudima iz različitih stranaka, koja datira još od prije 1990. godine.

Godine 1999. postalo je izvjesno da će koalicija pobijediti na izborima. Ponovno se nagađalo da bi Vedriš, kao nestranakački čovjek, k tome poznavatelj nacionalne i globalne ekonomije, a istovremeno i insider koji zna kako državni aparat funkcionira iznutra, mogao biti premijer očekivane ekspertne vlade. Iznenadni odlazak prvog predsjednika države dr. Tuđmana ohrabrio je stračke čelnike, pa su apetiti porasli unutar stranaka. A time i podjela funkcija.

Nakon što se 1995. povukao iz Komore, koja je u njegovo vrijeme uskrsnula, Vedriš je pokrenuo rad svoje tvrtke Sonder za konzalting, strateško planiranje i zastupanje domaćih i inozemnih tvrtki, od real estatea, telekomunikacija (dolazak Vipneta) do financijskog sektora. Valja priznati da je istodobno radio i s više domaćih izvoznih tvrtki (TVIN, KIO Orahovica), potvrđujući time svoje ekonomsko opremljenje za izvoz, a ne uvoz, mogu biti dugo ročno jamstvo rasta nacionalne ekonomije.

U tih desetak godina Vedriš je nastavio graditi i znanstvenu karijeru. Godine 1996. doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Tema je bila analiza ubrzanoga gospodarskog rasta u raznim dijelovima svijeta. Od 2000. godine, Vedriš je gost-predavač na ekonomskim fakultetima u Zagrebu i Rijeci, a 2005. postaje predstojnik Katedre za ekonomsku politiku na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

Deset godina uloženih u konzultanske poslove i znanstvenu karijeru, uz ranije političko iskustvo i znanja o ‘tajnom životu’ državnog aparata, sada predstavljaju velike konkurentske prednosti za 56-godišnjaka intrigantne karijere i mnogobrojnih ‘utakmica’. Pogotovo s obzirom na to da se Vedriš uspio othrvati napastima dolaska do vlasništva u pretvorbi. U ovih desetak godina nije ga sustigao nijedan skandal. Jedino što su dva-tri puta izasli podaci o iznosima koje kao konzultant naplaćuje, ali i to je za Vedriša prošlo posve bezbolno.

Svih tih godina uporno se suprotstavljao ekonomskim politikama HDZ-ove i koalicijske vlade, koje su se svodile na puštanje da tržište u svim svojim oblicima slobodno djeluje, dok država, sa svoje strane, nije imala nikakvu konzistentnu razvojnu strategiju. Danas se sve više pokazuje da je bio u pravu.

Kad je o HNB-u riječ, Vedriš se cijelo vrijeme protivio prevladavajućem stavu unutar Središnje banke prema kojemu je zadatak te ustanove da drži stabilnu razinu cijena. Prema nekim informacijama, već na prvoj sjednici Savjeta HNB-a primijetio je da u statutu HNB-a postoji i odredba prema kojoj je Središnja banka suodgovorna s Vladom za cjelokupnu ekonomsku situaciju u zemlji, a ne samo za stabilnost cijena. Vrlo brzo nakon tog istupa, novine su ga prozvali zbog mogućeg sukoba interesa predsjednika NO-a Podravke i člana Savjeta HNB-a. Do toga je došlo možda slučajno, a možda i kao znak upozorenja ‘monetarnih fundamentalista’ da nije zgodno kvariti idilu u savjetu Središnje banke.

Poznavajući Vedriševu profesionalnu narav i nesklonost praznim kompromisima, bilo bi veliko iznenađenje da se zadovolji pasivnim sjeđenjem u Savjetu HNB-a. A kako u novom stavu i većina drugih vanjskih članova nije sprema služiti kao ukras, bit će jako zanimljivo pratiti sljedeće sjednice tog tijela. Jednako tako, bit će zanimljivo pratiti kako će Vedriš ‘položiti ispit’ na mjestu prvog nadzornika Podravke. Vrijedi pratiti te dvije priče.