Poredbu novoga i starog luksuza su Starbucks i BMW te Rolls-Royce i Chanel. Iako je tržište novog luksuza u SAD-u ‘teško’ približno 400 milijardi dolara, s prosječnim rastom od 15 posto na godinu, ne slažu se svi da bi se luksuz trebao mjeriti jedino cijenama.
No, kako god definirali luksuz, sigurno je samo da je danas postao dostupan i svakidašnja stvar. Prema objašnjenjima marketinških stručnjaka, potrošači su u današnjem stretnom vremenu gladni malih užitaka. Tu teoriju podržavaju primjerom Starbucksa i šalice kave koja stoji gotovo četiri dolara, što sigurno ne znači da je toliko kvalitetnija. Novi luksuz temelji se na tome da si potrošači priuštite mala zadovoljstva kako bi pobjegli od svakodnevnice. Loše stvari, poput terorizma, ratova, otkaza… događaju se svakodnevno, pa se uz pomoć brandova kao što su Mercedes i Hermes traži stabilnost i sigurnost.
No, nisu potrošači sami izmislili trend novog luksuza. Proizvođači luksuznih dobara spuštaju cijene i proširuju bazu potrošača da bi zagrabili u džepove srednje klase. Kompanije mogu rasti samo razvijajući nove proizvode, otvarajući nove trgovine, šireći se na nova tržišta i pronalazeći nove kupce. Razvoj proizvoda srednje cjenovne klase jedan je od načina povećanja prihoda i povezivanja potrošača s luksuznim dobrima. Stručnjaci se slažu da je privlačenje masovnije publike odličan način da ih se ‘zakvači’ na luksuznija dobra, a tako i pronađe vjerne kupce. No, uistinu luksuzni brandovi svjesni su rizika takvog načina osvajanja kupaca. To jest način za dobru zaradu, ali ako profesori hrvatskog budu masovno vozili Mercedese, taj brand više neće imati istu vrijednost za potrošače.
