Poseban prilog

Kvaliteta domaćih prehrambenih proizvoda neupitna je, ali većinu tehničkih proizvoda te proizvoda u kojima dizajn igra važnu ulogu domaći hotelijeri i ugostitelji uvoze.

Jedna od vjećnih boljki domaćeg turizma prenizak je udio hrvatskih proizvoda u domaćem turističkom proizvodu. Domaći proizvođači nisu, prema ocjenama stručnjaka, uspjeli do kraja iskoristiti potencijale najuspješnije izvozne grane gospodarstva. S jedne strane, hrvatski se proizvođači ne mogu natjecati cijenama s proizvođačima iz zemalja s jeftinom radnom snagom poput Kine. S druge, u skupljim i luksuznijim proizvodima nismo konkurentni kvalitetom i dizajnom. Neki za nekonkurentnost domaćih proizvođača krive orijentaciju dijela turističkih kapaciteta na masovni turizam, gdje pokušavamo cijenom polupansiona ili, pak, all-inclusive aranžmanima konkurirati jeftinim destinacijama poput Bugarske ili Turske. No, većina hotelijera postupno uspostavlja sve bolju suradnju s domaćim tvrtkama i čak ih pokušava aktivirati i usmjeriti u ‘pravom’ smjeru. Zbog toga predstavnici domaćih hotelijera s kojima smo razgovarali o toj temi tvrde da situacija nije tako strašna kako se čini.

• Mislim da u većini slučajeva domaći proizvođači mogu i kvalitetom i količinom zadovoljiti potrebe hotelijera. Pitanje je mogu li ponuditi dobru kvalitetu uz prihvatljivu cijenu. Neki se poduzetnici vode filozofijom kupi jeftinije, prodaj jeftinije, ali mi se moramo orijentirati na domaće proizvođače, jer je to jeftinije nego uvozno – kaže Andelko Leko, predsjednik Skupštine Hrvatske udruge hotelijera i direktor HUP-a Zagreb.

• Dodaje da zaostajemo u tehničkoj robi, jer tu nema mnogo domaćih proizvođača, za razliku od prehrambenih proizvoda. – Dobro surađujemo s Agrokom, koji ima bogat asortiman i mnogo stvari kupujemo jeftinije.

Veliki hotelijeri prave znatnu razliku između onog što koriste za pripremu konačnog proizvoda, primjerice namirnice za pripremu jela, jer tu dizajn nije važan koliko kvaliteta. No, čim se dođe do proizvođača s kojima gost dolazi u kontakt, strani proizvođači nadmašuju domaći dizajnom.

Šime Klarić, predsjednik Nacionalne udruge obiteljskih i malih hotela, slaže se da u Hrvatskoj nema još mnogo toga ili je nezadovoljavajuće kvalitete i dizajna. – U Hrvatskoj nema proizvodnje pronaica, sušilica, slaba nam je proizvodnja kuhinja, sitnog inventara i dizajniranih stvari – kaže Klarić, ali slaže se i s tim da su naši prehrambeni proizvođači konkurentni stranima.

Klarić objašnjava da je Udruga malih obiteljskih hotela osnovana s više ciljeva, a jedan je bio i racionalizirati nabavu i osigurati što kvalitetnije proizvode, cijene i uvjete distribucije. – Htjeli smo afirmirati hrvatske proizvode visoke kvalitete koji podižu dodanu vrijednost hotela i usluge. Naši smo dobre partnere kroz Gastro grupu, Velpro i Podravku, s kojima smo sklopili ugovore i dobili povoljnije uvjete nabave.

Nacionalna udruga malih i obiteljskih hotela danas okuplja 100 hotela i oko 40 pansiona, agrodomaćinstava i sl. Još 25 članova čeka da uđe u punopravno članstvo. To je ukupno više od 80 posto svih malih obiteljskih hotela, dok poteze udruga prati još 50.000 domaćinstava koja se bave turizmom.

Osim proizvođača kao što su hrana, pića i sredstva za održavanje, članovi udruga koriste hrvatske proizvode i u investicijskom dijelu projekta. U proteklih nekoliko godina sagrađeno je uz državne poticaje 200 malih obiteljskih hotela, što je investicija od 200 do 300 milijuna dolara. Prilikom gradnje investitori se uglavnom oslanjaju na lokalne građevinske i ostale tvrtke, ali nekih proizvođača u Hrvatskoj nema, pa se moraju uvoziti. U sklopu državnog programa Poticaj za uspjeh do 2009. planira se poticanje gradnje još 300 malih i obiteljskih hotela. Koliki je potencijal tog sektora pokazuje i podatak da je u Italiji više od 20.000 obiteljskih hotela. Svi su oni povezani s lokalnim proizvođačima namještaja, hrane, građevinskog materijala i sl.

• U programu gradnje 300 sljedećih hotela domaći su proizvođači shvatili da je to potencijalno veliko tržište i da mogu povećanjem kvalitete i boljim dizajnom konkurirati stranim poduzećima. Ono što nedostaje je komunikacija i povezivanje. Zato smo mi u udruci pokrenuli call centar kao mjesto razmjene informacija i povezivanja poduzetnika koji žele graditi hotele s konzultantima, arhitektima, interijeristima i dobavljačima. Riječ je o investiciji većoj od 300 milijuna eura i vjerujem da će većinu posla odrediti hrvatske tvrtke – objašnjava Klarić.

Drugi projekt udruge je Enogastro klastar. – U gastronomiji se teži autohtonom jelima sa što više namirnica proizvedenih na zdrav način, prema lokalnim specifičnostima. Zato smo pokrenuli Enogastro klastar udruge, čiji je cilj afirmacija lokalne, autentične kuhinje i uključivanje što više namirnica i vina lokalnih proizvođača.

U sklopu projekta planira se da će grupa marketinških stručnjaka, gastronomija i sommeliera posjetiti svaki restoran i hotel te educirati vlasnika i osoblje podižući tako.

• Mali hoteli i ugostitelji imaju neke specifične potrebe koje smo definirali po uzoru na one njemačke udruge malih i obiteljskih hotela. Riječ je o petstotinjak artikala koji se najčešće koriste u malim hotelima i za koje smo od naših partnera tražili da za naše članove definiraju posebnu cijenu i uvjete. Za razliku od velikih hotela, koji imaju hladnjake i velika skladišta, mi nabavu obavljamo dnevno ili tjedno, pa je jako važna distribucija i kvaliteta usluge – kaže Šime Klarić, predsjednik Nacionalne udruge obiteljskih i malih hotela.