Sveučilište

Problem povlaštenog upisa djece branitelja ove sezone neopisivo podsjeća na lanjsku. Medijska buka će se stišati kad produ upisi, a iduće godine – sve ponovno. Kao repriza loše predstave koju bismo s većim ili manjim intenzitetom mogli gledati dok povlaštene kategorije braniteljske djece ne odstudi- raju. To bi moglo trajati i 20 godina. Ipak, sve je ekonomski velika nepoznanica, još maglovitija nego je bila lani.

Nadležni ministri Jadranka Kosor i Dragan Primorac tijekom godine dana nisu napravili baš ništa kad je riječ o dokumentu koji bi se mogao nazvati ‘studija izvodljivosti Zakona’, a kojim bi se detektiralo koliko ima djece u povlaštenim kategorijama trenutačno, koliko povlaštenih studenata domaća sveučilišta mogu očekivati u idućih barem pet akademskih godina s obzirom na njihov uzrast te koliko će takve povlastice koštati blagajnu ministra Ivana Šukera. Na takvju je studiju u drukčijim uvjetima priznajemo, trebalo utrošiti i nešto novca. Studije nema ni danas, a dok akademski zajednica ponovno vrši, ministri se ponašaju kao razmažena dje- ca. U međuvremenu, studenti potpisuju petici- je protiv povlastica, a djeca branitelja koja na prijemnim ispitima postižu visoke rezultate ne shvaćaju čime su zaslužili da ih se proziva kao povlaštene.

Zakon je okrenuo Hrvatsku protiv Hrvatske i to u studentskoj populaciji, onim generacijama koje bi trebale odrastati u drukčijim uvjetima nego su odrastali njihovi roditelji. Ministarskoj garniturii problem je poznat već godinu dana, a oni mu pristupaju po metodi: ‘Ignoriraj ono iz čega se ne može izvući kao pobjednik, jer u Hrvatskoj ionako živi svega 7,82 posto visoko-obrazovanih, a ostali nam ovaj slučaj na izborima neće uzeti za zlo.’

Zakon koji daje povlastice prema nekim je tu- mačenjima pokazao da mladi punoljetni ljudi, potpuno pogrešno shvaćeni kao djeca, u biti žele studirati. Zakon je pokazao i da Hrvatska nije sposobna omogućiti svima koji to žele da zaista i studiraju i njena je nemoć financijske, prostorne i kadrovske prirode. Sveučilišni se čelnici rukama i nogama bore protiv Zakona, ali sveučilišta nisu izradila studiju o uspješnosti studenata uz povlasticu. No, da je takva studija i napravljena, neki profesori tvrde da bi se najvjerovatnije pokazalo kako je skupina ‘studen- ta uz povlasticu’ statistički jednako pametna kao i kontrolna skupina – ‘studenti bez povla- stice’.

Pravi problem Zakona koji daje povlastice, osim što je prema tvrdnjama mnogih protu- stavan i u suprotnosti s međunarodnim obve- zama Hrvatske, jest financijske prirode. Naime, minister Primorac lani je fakultetima obećao dodatno platiti obrazovanje za povlaštene kate- gorije. I to u iznosu školarine po studentu koju plaćaju oni kojima studij ne financira resorno ministarstvo, a koja iznosi između 5 i 8 tisuća kuna. Tako će valjda biti i ove godine. Sve je to protivno ekonomskoj logici i riječ je o još jednom triku aktualne vlasti, koja se uzda da nitko ne zna logično razmišljati.

Buka oko povlastica sakrila prave probleme. Za Sveučilište u Zagrebu ove je godine izra- đena studija u kojoj su izračunate realne cijene studiranja po studentu, pa se pokazalo da par- ticipacija studenata koji ‘sami plaćaju’ studij ni- je niti trećina prave cijene studiranja. To bi, pak, značilo da Primorčev ministarstvo pre- ma jednostavnoj logici, ako zaista želi financi- rati povlaštene studente, treba po svakom ta- kvom upisanom studentu platiti najmanje tri školarine. Zato je financijska pomoć države no- vac bačen u bezdan, jer tim iznosom nije mo- guće sagraditi nove predavaonice, a radna mje- sta koja država odobrava nije moguće popuniti jednim mahom čarobnog štapića koji će stvoriti 400 docenata voljnih raditi na fakultetima.

Financijski apsurd ove priče sadržan je i u ar- gumentu onih koji brane prava na povlastice, a glasi: ‘Djeca će izgubiti obiteljsku mirovinu svojih očeva ako ne upišu fakultete’. Riječ je o vrlo niskoj argumentaciji, jer obiteljske mirovi- ne primaju djeca koja su izgubila roditelje bez obzira na način na koji se to dogodilo i gdje. Ne bi li u tom smislu trebalo svim mladim ljudima koji upisuju fakultet, a na neki su način izgubi- li roditelje, omogućiti da upišu fakultet da ne bi izgubili mirovinu? Upravo kao što se zapliće jednostavan primjer s mirovinama, zapletena je priča o upisu na fakultete i Hrvatska protiv Hrvatske vodi bitku na leđima studenata. Istovremeno, pravi problem, odnosno činjenica da državni proračun ne može financirati visoko obrazovanje, ostaje u magli. Zakon ministrice Kosor jednostavno može promijeniti ova ili ne- ka buduća vladajuća garnitura i to će se u ko- načnici morati dogoditi, ali to neće riješiti pro- blem pred kojim se Hrvatska našla. I bez tog zakona trebat će graditi nove predavaonice i kampuse te zapošljavati nove kadrove na sveu- čilišta i revidirati sustav participacije studenata u financiranju studija. Svim tim problemima nitko se ozbiljno ne bavi, već su oči uprte i sna- ge uložene u raspravu o braniteljskim povlasti- cama, koje su ukazale na brojne probleme, što je njihova jedina korist, dok su ipak donijele mnogo više štete.