Reagiranje

Poštovani gospodine glavni urednič! U uvodniku tjednika Lider br. 40 potpisuje članak pod nazivom Javnopri- vatno partnerstvo: podvala građevinskog lobia. Sintagma ‘građevinski lobi’ u našim se medijima vrlo često rabi kao krivac za nešto što se i ne pokušava dokazati, kao obvezni ‘Pedro koji visi’ za probleme u stanogradnji, cijenu građevinskog zemljišta, očuvanje okoliša itd., a sad i za model Javno-privatnih partnerstava.

Na svoju žalost, moram reći da građevinski lobi ne postoji. Ne- ma organiziranoga interesnog zastupanja građeljstva u obliku političkog utjecaja na nositelje zakonodavne i izvršne vlast na svim razinama. Građeljstvo je samo u poziciji pružatelja usluga za izvršenje ciljeva, koji nerijetko imaju i političku pozadinu. Kad bi građevinski lobi i postojao, bio bi legitiman i ne bi bio tako štetan.

Zašto tako negativno pisati o modelu JPP-a? To sigurno nije čudovitno rješenje, ali je sve češće instrument za realiziranje javnih potreba za građevinskim objektima. U budućnosti će se veći dio javnih objekata također financirati iz proračuna. U nekim slučajevima model JPP-a može imati prednosti u odnosu na konvencionalan način, stoga svaki pojedinačni slučaj treba konkretno analizirati i odlučiti o njemu.

Potpuno se slažem da treba dobro pripremiti zakonsku i ugovornu regulativu, pripremne radnje i kontrolne mehanizme, i smatram da ne treba žuriti na širokoj fronti. Primjerice, Bavarska je već sagradila 22 objekta po modelu JPP-a. Za cijelo to vrijeme, otprilike četiri godine, radilo se su na izradi vodiča smjernica.

Građevinari su i te kako svjesni i skeptični prema rizicima koje trebaju preuzeti za razdoblje od 25 godina i koji se ne daju predvidjeti. Navest ću samo neke: rizik cijene, rizik vezan uz prihod, uz gradnju, politički rizici, rizik vezan uz inflaciju, uz upravljanje i održavanje itd. Tih je rizika previše i u sređenom društvu. Hrvatski građevinari nisu pripremljeni za brzu i široku primjenu modela JPP-a.