Poseban prilog

Pokušavamo sklopliti posebne ugovore s restoranima koji nude naša vina, primjerice da bismo bili ‘prva ponuda’ kuće – kaže Igor Hruškar, voditelj Kutjevačkog podruma.

Vinari, veletrgovac, ugostitelj ili trgovac na malo tri su karike na tržištu vina koje bi trebale biti neraskidivo povezane. U zemljama s dugom tržišnom ekonomijom i jest tako, ali kod nas još uvijek nije. Premalo je zajedničkih akcija toga tržišnog lanca čiji dijelovi, umjesto da pronađu zajednički interes, vuku svaki na svoju stranu.

• Jako mi je teško pregovarati s pojedinim vinarima, jer svaki od njih ima neku svoju filozofiju – veli Bobo Čimbur, vlasnik Baltazara, vjerojatno najposjećenijega zagrebačkog restorana.

Čimbur vina nabavlja od trgovaca, jer oni s mnogo manje problema zadovolje njegove i zahtjeve njegovih gostiju, koji su još uvijek vrlo jednostavni.

• Gosti traže dobro vino i samo je povremeno u pitanju količina, odnosno obujam u kojem je vino pakirano. U vrijeme ručka mnogima je previše cijela butelja, pa bi rado naručili ‘halfbottle’, odnosno bočicu u kojoj je 0,375 litara vina. Slavonskobrodski vinar Davor Zdjelarević je, primjerice, baš zbog nas počeo puniti svoja vina u takve boce, a u posljednje mi ih vrijeme nudi i Kutjevačanin Ivan Enjingi – kaže taj iskusni ugostitelj kojem je vino mnogo više od robe koja će mu donijeti zaradu, pa je zbog toga i trećinu svog lokala posvetio isključivo vinu.

Pokraj Baltazara, mesnog restorana, dogradio je riblji restoran Gašpar, a u podrumu u istom dvorištu je i vinski hram Melkior. Čimburovi gosti sigurno nisu prosječni. I takvi gosti relativno rijetko traže ‘polenke’, odnosno male buteljke, ali još su rjeđi zahtjevi za atraktivnim većim bocama vina.

• Nuđimo dosta vina punjenih u magnum boce od 1,5 litara, ali većinom je riječ o slavnim stranim proizvođačima iz Italije, Francuske i drugih velikih vinskih zemalja, jer kod nas magnuma gotovo da i nema. Takva vina u redovitoj potrošnji ne zauzimaju niti jedan posto – veli Čimbur, dodajući da mu je nedavno došlo društvo od desetak ljudi koji su naručili metuzašem, bocu od šest litara. Otvaranje i točenje takve boce vizualno je iznimno atraktivno, a vino u većim bocama koje imaju deblje staklo i bolje sazrijeva.

Ako već ugostitelj nemaju velikih prohtjeva, vinari ih imaju još manje. No, neki su vinari ipak počeli postavljati posebne zahtjeve pri plasmanu svojih vina.

• Pokušavamo sklopliti posebne ugovore s većinom restorana koji naručuju naša vina – veli Igor Hruškar, voditelj Kutjevačkog podruma.

• U vinarstvu se ne može govoriti o ekskluzivi, jer se nijedan ugostitelj, hotelijer ili veletrgovac ne želi ograničiti na samo jednog proizvođača. Mi ipak posebnim aranžmanima tražimo da budemo ‘prva ponuda’, što znači da se neodlučnim gostima prvo ponudi naše vino kao vino kuće. S obzirom da pokrivamo doista velik dio sortnoga vinskog spektra, možemo zadovoljiti najrazličitije vinske ukuse – veli Hruškar.

Zauzvrat, Kutjevački podrum nudi i kvalitetne rashladne vitrine.

• Naravno da očekujemo da u tim vitrinama naša vina prevladavaju. Nuđimo i vinski pribor, uključujući i vrhunske vinske čaše – dodaje Igor Hruškar.

Poseban problem naše vinske ponude i potražnje su godišta. Vinski su brandovi kod nas uglavnom proizvođači, tako da svi znaju za Enjingija, Krauthakera, Tomca, Plenkovića ili Matoševića, ali bit će mnogo problema ako se zatraži Venje, Zelenac, Chardonnay Premier, Grand cru ili Anima iz tih podruma. Podjednako malo gostiju i ugostiteljima zna za ta vina, a još ih manje naslućuje koje su berbe bile bolje. A u svim glasovitim europskim restoranima ili hotelima o godini berbe, a ne o imenu proizvođača ovisi hoće li neko vino biti višestruko jeftinije ili skuplje od drugog. U Hrvatskoj se još uvijek vrtimo u krugu bijeloga ili crnog vina kuće u ponudi. U takvim prilikama, a riječ je o barem 90 posto potrošača i ‘ponuditelja’ vina, teško je i razmišljati o posebnim ponudama vina i posebnim zahtjevima za držanje ili ponudu vina.