Tržište financijskim uslugama (knjigovodstvo i računovodstvo, revizija, porezno savjetovanje i ostale usluge financijskoga konzaltinga) u Hrvatskoj je neuređeno. U takvim uvjetima na tržištu vodeći položaj imaju tvrtke kćeri velikih svjetskih korporacija: KPMG-a, Ernst&Younga, PricewaterhouseCoopersa i Deloitte de Toucha.
Slijede domaće financijske i revizorske tvrtke, od kojih su neke pokušale uspješnije konkurirati vodećim tvrtkama kćerima svjetskih financijskih konzultantskih kompanija osnivanjem konzorcija domaćih revizorskih tvrtki: Kopun revizije, Discordia audita, Revizije Zagreb, Progres – Revizije i Audit revizije.
U trećoj su liniji male revizorske tvrtke, u pravilu s jednim zaposlenim revizorom, koje posluju prema načelu ‘one man band’ i koje osim revizija prodaju i usluge vođenja knjigovodstva i računovodstva. Tvrtke s jednim revizorom ni prema važećim propisima ne mogu obavljati revizije financijskih izvješća poduzeća s prihodom većim od 40 milijuna kuna na godinu. Zbog toga se očekuje da će se najmanje revizorske tvrtke morati spajati.
Na začelju su tvrtke računovodstvenih i knji-govodstvenih servisa bez revizora, koje svoje usluge vođenja poslovnih knjiga prodaju uglavnom malim poduzetnicima i obrtnicima. Dio tih servisa je učlanjen u Hrvatsku udrugu računovodstvenih servisa, koja povremeno organizira razne aktivnosti.
Računovode i knjigovode iz računovodstvenih servisa, kao i njihovi kolege iz većih tvrtki s vlastitim računovodstvima, konzultantske usluge dobivaju telefonski od savjetničkih službi stručnih časopisa RIF (Računovodstvo i financije), RRIF (Računovodstvo revizije i financije), Računovodstvo i porezi u praksi te časopisa Financije i porezi Tehnološko-ekonomskog bi- roa. Tako dobivene savjete potom revizori preprodaju svojim klijentima. Telefonski konzalting je zastarjeli način savjetovanja klijenata, osobito zbog toga što zbog eventualno pogrešnog savjeta nije moguće zahtijevati naknadu štete.
U Hrvatskoj, nasuprot praksi u većini europskih zemalja, nije osobito razvijena posebna djelatnost poreznog savjetovanja. Ispite za porezne savjetnike, koje je organiziralo Ministarstvo financija, dosad je položilo samo dvadesetak osoba, jer više nema zainteresiranih kandidata. Na tržištu se dobro plaćaju savjeti kako platiti manje poreza, a ne oni koje daju porezni savjetnici ‘istrenirani’ od poreznika na način da se plati što više poreza. Zbog toga se porezni savjeti dobivaju kod odvjetnika, nekih konzultanata i revizora, a kvalitetne savjete daju i spomenute savjetničke službe stručnih časopisa.
Glavna značajka poslovanja tvrtki kćeri PricewaterhouseCoopersa, KPMG-a, Ernst&Younga i Deloitte de Toucha na hrvatskome tržištu je u tome da poslove obavljaju uglavnom mladi priučeni domaći financijaši, a samo iznimno angažiraju se vrhunski specijalisti iz inozemstva. Osnovni razlog tome je višestruka razlika u cijeni radnog sata svjetskih financijskih specijalista i domaćih mladih revizora.
Zbog toga je velika fluktuacija kadrova kod tvrtki kćeri svjetskih konzultinških korporacija u Hrvatskoj. Mora se, doduše, priznati da kod tvrtki ‘kćeri’ svjetskih konzaltnih korporacija u Hrvatskoj mladi financijski dobivaju ubrzano školovanje na engleskom, uče strane propise Velike Britanije, MRS-ove i Međunarodne standarde financijskog izvještavanja, koji kod nas vrijede samo za velika poduzeća. U sklopu ubrzanog školovanja mladi hrvatski financijski stječu strane certifikate ovlaštenih revizora. Zanimljivo je da je većina tih mladih imatelja stranih certifikata išla polagati i ispite za stjecanje certifikata domaćega ovlaštenog revizora koji se organiziraju na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i da je većina njih tek iz trećeg uspjela položiti domaće ispite.
Premda na domaćim ispitima ostvaruju slabi rezultate, mladi revizori iz najvećih svjetskih tvrtki se nakon tri do pet godina iskustva lako prodaju dalje, ali većina njih ne više kao revizori, nego kao financijski konzultanti. Zbog toga revizije kao revizori tvrtki ‘kćeri’ najvećih svjetskih konzultantskih kompanija u Hrvatskoj obavljaju izuzetno mladi revizori ili oni stariji od 50-ak godina.
U svijetu je uobičajeno razdvojiti djelatnosti revizije i konzaltinga u dvije tvrtke, a s obzirom na to da je osobito u Europi razvijeno porezno savjetništvo, i ta se djelatnost izdvaja u posebnu, treću tvrtku. Kod nas, valja zbog mentaliteta, partnerstva teško funkcioniraju. U svijetu se zna da se partnera kad ide u mirovinu mora isplatiti, kao i da ga isplatiti moraju novi partneri, koji na taj način ‘kupuju’ svoj partnerski položaj. Od lipnja revizori imaju tarifu prema kojoj bi morali poslovati, ali vrijeme će pokazati hoće li se ta tarifa poštovati. Većina čeka da vide što će biti, jer već od ranije imaju ugovorene poslove prema slobodnim tarifama.
Činjenica je da pobrojane tvrtke financijskoga konzaltinga, pa i tvrtke kćeri Ernst&Younga, Deloitte de Toucha, PricewaterhouseCoopersa i KPMG-a nemaju razvijen pravni konzalting na razini koju nude odvjetnička društva Žurić i partneri, Marković i Plišo, Porobija i Porobija, Hanžeković i Radaković itd. A koliki je udio odvjetničkih društava u poslovima financijskoga konzaltinga ponajbolje se vidi po tome što među prema prihodima najvećim hrvatskim odvjetnicima nema odvjetnika poznatih po za stupanjima u velikim sudskim postupcima, nego su to odvjetnici iz odvjetničkih društava koja se bave pravnim i financijskim zastupanjima u velikim investicijama.