Tijekom proteklih petnaestak godina došlo je do eksplozije u popularnosti, kreativnosti i produktivnosti ekonomske sociologije, pristupa čiji korijeni sežu do Maxa Webera. Po svemu sudeći, ekonomska bi sociologija u 21. stoljeću lako mogla postati jednom od ključnih metoda u analizi ekonomskih pojava, u istom rangu s enoklasičnom ekonomijom, teorijom igara i bihevioralnom ekonomijom.
Ekonomska sociologija uglavnom ima iste interese i ciljeve kao i ekonomska znanost, no u jednom se razlikuju, barem kad je riječ o konvencionalnoj ekonomskoj znanosti – snažno je usredotočena na ulogu koju društveni odnosi i društvene institucije imaju na ekonomiju. Obrasci društvenih interakcija i institucije koje ljudi stvaraju i rabe u nastojanjima da zarade za život i ostvare profit njezin su glavni predmet. Kao i u teoriji igara, ne postoji izdvojeni homo oeconomicus, postoje samo ljudi koji u međusobnoj interakciji nastoje ostvariti svoje interese.
Autor, međutim, otvara i nove perspektive te znanosti. On tvrdi da se ekonomska sociologija ne bi trebala zanimati samo za utjecaj društvenih odnosa na ekonomske akcije, što je sada njezina glavna uloga, nego bi također trebala voditi računa o interesima kao što je to, primjerice, učinio Max Weber u Protestantskoj etici i duhu kapitalizma. Stoga se pristup koji Richard Swedberg zagovara u svojoj knjizi može se opisati kao pokušaj usmjerenja analize na sociološki pojam interesa.
Interesi, naime, pokreću ljudske akcije. Knjiga je organizirana tako da se najprije raspravlja o povijesti ekonomske sociologije, zatim slijedi rasprava o kapitalizmu, tvrtkama i tržištu, pa istraživanje uloge politike i prava, odnosno između kulture i ekonomije, spolova i ekonomije, a zadnje je poglavlje posvećeno različitim pitanjima koja su na dnevnom redu suvremene ekonomske sociologije.
