Home / Tvrtke i tržišta / Tema broja

Tema broja

Top liste najvećih domaćih kompanija proteklih nekoliko godina ne donose mnogo uzbuđenja, barem ne pri vrhu, gdje je od 2000. bilo relativno malo promjena. Povremeno bi u to društvo upalo po- koje brodogradilište koje je te godine isporučilo i naplatilo veliki brod, a ugled listi kvarile su tvrtke poput Hrvatskih željeznica, čiji su prihodi napuhani proračunskim dotacijama. Već godinama prvo mjesto drži nacionalna naftna kompanija i to se nije promijenilo niti lani. Prema najnovijoj listi pedeset najvećih hrvatskih kompanija prema ukupnim prihodima u 2005. godini koju je sastavio Zavod za poslovna istraživanja, Ina je i dalje prva, s prihodima većima od 20 milijardi kuna. Slijedi je još jedna energetska kompanija, HEP, s prihodima od skoro 10 milijardi kuna, te trgovački lanac Konzum, koji je lani ostvario prihode od 8,7 milijardi kuna.

Inini rezultati ove godine, međutim, imaju mnogo veće značenje nego dosad. Razlog je Pliva. Bitka islandskog Actavisa i američkog Barr Pharmaceuticalsa za većinsko vlasništvo nad hrvatskom farmaceutskom kompanijom još nije gotova, ali jedna je stvar sigurna: Pliva će sigurno biti prodana i steci novoga većinskog vlasnika. On će pak, kako se očekuje, kupiti većinu Plivinih dionica, pa ih možda čak i povući iz kotacije.

Uoči očekivanog povlačenja dionica Plive, investitori im na slabom hrvatskom tržištu kapitala nestrpljivo traže nasljednika. Tu ulogu bi, smatraju mnogi analitičari, mogle preuzeti upravo dionice Ine. Premijer Sanader najavio je, naime, prodaju 15 posto Ininih dionica u rujnu putem nacionalnih i nekih međunarodnih burzi. Naravno, preduvjet za uspješnu emisiju dionica je da se Vlada odu- pre pritisku strateškog partnera MOL-a, koji bi želio dionice otkupiti izravno od Vlade.

Sudeći prema poslovnim rezultatima, Ina je za ulogu spasiteljice domaćih tržišta kapitala sprema. Prihodi su lani porasli za 24 posto u odnosu na 2004. godinu, što je prije svega zaslužno rekordno visokih cijena nafte na svjetskom tržištu. U 2005. godini cijena barela nafte u prosjeku je porasla za 50 posto, a rast je nastavljeno i u 2006. godini (u prvih šest mjeseci oko 20 posto). Inina prednost je što oko 25 posto nafte proizvodi iz vlastitih izvo- ra, a veliki dio naftnih derivata izvozi u su- sjedne zemlje poput BiH i Slovenije. Za razli- ku od prihoda, Inina dobit ostala je na pri- bližno istoj razini kao i godinu dana ranije i to zbog početka ulaganja u obnovu i modernizaciju rafinerija u Sisku i Rijeci.

No, rezultati neće biti dovoljni za uspješan izlazak na burzu. Ina mora riješiti ispreple- te odnose s državom poput državne kontro- le cijena naftnih derivata, koncesija za naftne i plinske bušotine i sl. Osim toga, stroga pravila domaćih i još stroža stranih burzi zahtijevaju redovita izvješća javnosti o poslovanju, a Ina još nije službeno objavila rezultate niti za 2005. godinu.

Dok je Ina jednom nogom već duboko za- koracišla u privatizaciju, Hrvatsku elektroprivredu to tek čeka, zajedno s daljom liberaliza- cijom elektroenergetskog tržišta. Unatoč vi- sokim troškovima energije (termoelektrane troše naftne derivate i plin), prihodi HEP-a kontinuirano su rasli proteklih godina. Dobri rezultati cijelog sektora trgovine vidljivi su i iz nacionalne statistike: promet u trgovini na malo je u 2005. godini bio oko 6,5 posto veći nego godinu dana prije. Većim prihodima su, osim ubrzanoga organskog rasta, pridonijele i akvizicije koje su lani zabilježene u sektoru: Billa je preuzela našički Minaco, a Mercator samoborsku trgovačku kuću Era-tornado i nje- no kćerinsko društvo Trgohit iz Čakovca.

Druga značajna kategorija zastupljena među 50 najvećih su financijske institucije. Na listi je šest banaka, pri čemu je očekivano najveća Zagrebačka banka, s prihodima od oko 4,2 milijarde kuna. Prošla je godina bila dobra za banke, koje su nastavile ostvarivati stope rasta više od europskog prosjeka. No, novi proizvodi i tržišta sve više pomažu klasičnim bankarskim poslovima na kojima se dosad temeljio rast. Ne čudi stoga da se na visokom 19. mjestu našla leasing kompanija Hypo-Leasing Kroatien u vlasništvu Hypo Alpe-Adria grupe.

Pri slaganju liste najvećih poduzeća u Hrvatskoj postoji nekoliko teškoća koje donekle relativiziraju odnose na listi. Prvo je činjenica da visok prihod ne jamči istovremeno i visoku dobit ili čak pozitivan rezultat uopće. Petrokemi- ja je 30. na listi, ali je lani ostvarila gubitak od skoro 30 milijuna kuna. Pliva je 12. unatoč lanjskom gubitku od 428 milijuna kuna. Dakle, veličina i uspješnost kompanije često se ne podudaraju. Drugi problem je organizacijska struktura domaćih holding kompanija. Naime, podaci se objavljaju zasebno za neke tvrtke u stopototnom vlasništvu holdinga, pa tako niti jedna lista najvećih hrvatskih tvrtki ne odražava stvarnu veličinu poslovnog imperija Ivica Todorića. Na listi 50 najvećih je samo jedna (Konzum) od ukupno 15 kompanija koje čine holding Agrokor (lani prihodi od prodaje 12,6 milijardi kuna).

Drugi primjer su HT i HEP. Hrvatska elektroprivreda ima na listi čak tri kompanije: HEP d.d., HEP-Operator distribucijskog sustava i HEP-Proizvodnja. Njihov ukupni prihodi lani su bili veći od 16 milijardi kuna, još uvijek nedovoljno za poziciju najvećega hrvatskog poduzeća. Slična je situacija s HT-om i T-Mobileom, mobilnim operaterom u 100-postotnom vlasništvu HT-a. Njihovi kombinirani prihodi za 2005. iznose nešto više od 11 milijardi kuna. Zanimljivo je da bi čak i zbrajanjem prihoda svih tvrtki u holdingu i tvrtki kćeri poredak na prva četiri mjesto ostao isti: Ina bi i dalje bila prva, HEP grupa druga, Agrokor treći, a T-HT (s T-Mobileom) četvrti.

Čak 15 tvrtki u državnom vlasništvu. Rang-lista pedeset najvećih poduzeća u Hrvatskoj ipak je daleko od beskorisne. Ona, naime, odražava strukturu najutjecajnijih tvrtki u Hrvatskoj, onih koje čine hrvatsko gospodarstvo onim što u stvarnosti jest. Iznenađujuća je, primjerice, stvarnost da je čak 15 od 50 najjačih kompanija u većinskom državnom vlasništvu. Manje iznenaduje dominacija nekih sektora čiji je poslovni uspjeh proteklih godina bio jasno prepoznatljiv i uočljiv: desetak trgovačkih tvrtki, osam financijskih (od toga šest banaka), tri telekomunikacijske, sedam energetskih kompanija, tri brodogradilišta, dvije građevinske tvrtke. No, ono na što upozoravaju ekonomski stručnjaci i Vladini stratezi i dalje je bolna točka hrvatskoga gospodarstva – nema novih, velikih kompanija u proizvodnim djelatnostima. Tu nam ‘čast’ i dalje brane Ericsson Nikola Tesla, Podravka, Lura, TDR i Pliva. Novih tehnoloških suvremenih proizvodnji među 50 hrvatskih top kompanija nema. Ne znači to, međutim, da ih nema ispod te granične, ali očigledno će uz najbolju volju trebati pričekati još par godina da recimo domaći informacijske tvrtke ili turističke kompanije udu u društvo predvodnika ekonomskog života i rasta hrvatskoga gospodarstva.

Jedan od rijetkih konsenzusa ekonomskih stručnjaka, političara i javnosti je da je izvozna orijentacija sudbina koju Hrvatska ne smije izbjeći. Izvoz je za malo tržište poput hrvatskog, u uvjetima visokog stupnja otvorenosti globaliziranoj svjetskoj i europskoj ekonomiji, jedini način preživljavanja i ekonomskog rasta. Stoga je uspjeh u izvozu jedan od važnih kriterija ocjene uspješnosti hrvatskoga gospodarstva. Uzmemo li listu 50 najvećih kompanija prema ukupnim prihodima kao relevantan uzorak za predstavljanje domaće ekonomije, situacija je daleko od idealne.

Od 50 top kompanija, samo polovica izvozi proizvoda i usluga u vrijednosti većoj od 54 milijuna kuna, čime bi se svrstali među top 200 hrvatskih izvoznika. Najveći izvoznik je Ina, s izvozom vrijednim skoro šest milijardi kuna u 2005. godini. To se prije svega odnosi na izvoz naftnih derivata u BiH i Sloveniju. Slijedi Pliva, koja čak 64 posto ukupnih prihoda ostvaruje od prodaje na stranim tržištima, Uljanik (1,269 milijardi kuna), Dioki (1,194) i Ericsson Nikola Tesla (1,148 milijardi kuna).

U posljednje tri godine nije bilo značajnijih promjena u poretku među pet prvih mjesta na listi. Nekad četvrta Pliva pala je na deveto mjesto, a prošle godine na 12. mjesto kad su kulminirali negativni efekti pogrešnih strateških poteza uprave i isteka patenta na Plivin najuspješniji lijek, antibiotik azitromicin.

Nekadašnje Plivino četvrto mjesto zauzele su HT-Hrvatske telekomunikacije i drže ga već tri godine. HT je uspio izdržati prvi udar liberalizacije telekomunikacijskog tržišta u Hrvatskoj i pojave novih konkurenata. Treba vidjeti hoće li se s istim uspjehom nastaviti odupirati, ali teško se može očekivati neki dramatičniji pad ili uspon na listi. Slična se prognoza može dati i za prva dva igrača. Naime, uz telekomunikacije, energetika je jedan od najunosnijih sektora u današnjem svijetu naftne oskudice. Naftne kompanije, posebno one koje poput Ine imaju i izvore nafte, mogu očekivati rekordne profite. Jedini nepoznat faktor je tu uloga države i hoće li i nakon potpune privatizacije Vlada zadržati politički utjecaj na Ininu politiku cijena i ostale poslovne poteze.

Za razliku od Ine i HEP-a te globalnih trendova koji podržavaju njihove optimistične prognoze razvoja, Konzumovo višoko treće mjesto nije tako sigurno. Naime, konkurencija u maloprodaji je već sada žestoka, a uskoro domaći trgovci čeka još jedan veliki izazov: Lidl sa svojom politikom niskih cijena. Cijela priča oko Lidla pokazuje nesigurnost industrije, kojoj strah može izazvati najava dolaska samo jednoga velikog igrača. No, za utjecu trgovcima, ni ostale industrije, uz izuzetak možda bankarstva, nisu otporne na nagli ulazak velikih konkurenata izvana. Potvrda te teze doći će vrlo brzo, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Tada će se vidjeti hoće li hrvatski poduzetnici iskoristiti tržište od nekoliko stotina milijuna potrošača ili će se suočiti s razinom konkurencije koju mnogi u Hrvatskoj još nisu osjetili.