Čelnici zanijekali optužbe

Zločin bez kazne, najkraći je opis onoga što se dogodilo prošli tjedan. Kenneth Lay, osnivač i izvršni direktor energetskog diva Enrona, tvrtke koja je bankrotirala u prosincu 2001. godine, umro je prošli tjedan od srčanog udara u 64. godini života.

Lay je prije mjesec i pol dana na sudenju zbog propasti Enrona zbog malverzacije progašen krivim prema šest točaka optužnice. Presuda se očekivala 23. listopada, a Layu je prijetila kazna i do čak 165 godina zatvora. Bankrot tvrtke uništio je tisuće dioničara i zaposlenika koji su uložili novac u njene dionice. Lay se branio tvrdnjom da nije znao za finansijske malverzacije finansijskoga direktora Andrew Fastowa, koji je čak osnovao paralelnu poduzeća da bi prikrio Enronove gubitke. Enron je na svojem vrhuncu bio ‘težak’ 100 milijardi dolara, a doživio je krah u samo nekoliko tjedana i postao najveća američka kompanija koja je bankrotirala. Bez posla je ostalo 4.500 ljudi, a bez svojih mirovina 11.000 bivših zaposlenika.

Kenneth Lay bio je podrijetlom iz vrlo siromašne obitelji, a zahvaljujući Enronu zgrnuo je bogatstvo koje ga je uvelo u mondeni svijet Houstona. Poznat po nadimku Kenny Boy, koji mu je dao američki predsjednik George W. Bush, bio je najzaslužniji za poslovni uspon Enrona, tvrtke koju je utemeljio 1985. i koja se do 2000. pretvorila u moćan energetsko-trgovački konglomerat vrijedan oko 100 milijardi dolara. Prije bankrota, koji se dogodio u prosincu 2001., tvrtka je bila sedma na ljestvici najvećih poduzeća u SAD-u.

Dugoočekivano sudjenje bivšim Enronovim čelnicima zbog krivnje za bankrot toga negdašnjega američkoga energetskog diva počelo je u veljači ove godine. Nakon duge istrage, tužiteljstvo je odlučilo okriviti Kennetha Laya, osnivača, i njegova izvršnog direktora Jeffreyja Skillinga, i to zbog prijevare i urote. Naime, obojica su obmanjivala ulagače i revizore o financijskom stanju tvrtke, dok su se sami istodobno bogatili prodajući svoje dionice. U optužnici stoji i da su davali netočne knjigovodstvene podatke o poslovanju tvrtke prikrijavajući milijarde dolara dugova i napuhujući zaradu. Za tijek sudenja, koje je trajalo više od tri mjeseca, bilo je i te kako važno što je čak 16 bivših Enronovih dužnosnika priznalo krivnju za kriminal u vođenju tvrtke i pomagalo tužiteljima u slučaju protiv bivših šefova. Saslušavši optužnicu, oba su optuženika zanjekala da su napravila bilo što protuzakonito.

Bankrot Enrona bio je tek prvi u nizu velikih financijskih skandalja u kojima su se našle velike američke tvrtke i koji su prisilili američki Kongres da 2002. usvoji zakon kojim su se znatno poštrili zahtjevi o financijskom izvješćivanju i revizijama poslovanja kompanija u vlasništvu dioničara.

Kad je 2001. Enron bankrotirao, bez posla su ostale tisuće ljudi. Tisuće su ostale i bez mirovina, a vrijednost dionica toga energetskog diva pala je na nulu. Tijekom sudenja u Houstonu Enronovi su glavni menadžeri Lay i Skilling odgovornost za malverzacije i kolaps tvrtke nastojali prebaciti na druge. Nisu priznali ni to da su godinama, s namjerom da povećaju vrijednost dionica, lagali o financijskom stanju tvrtke.

Dvanaest članova porote nije povjerovalo njihovoj obrani i proglasilo ih je krivima. Mort Zuckermann, njujorški ulagač u nekretnine i izdavač tijednika US News and World Report, pozdravio je odluku porote: – Ti su ljudi bili umiješani u pohlepne i prevarantske transakcije da bi svoju tvrtku prikazali u boljem svjetlu. Drago mi je da su na kraju ipak uhićeni.

No, Kenneth Lay i Jeffrey Skilling nisu prvi poslovni čelnici posljednjih godina osuđeni za malverzacije i laganje istražiteljima. Primjerice, Bernard Ebbers osuđen je 2005. godine na 25 godina zatvora zbog pronevjerje 11 milijardi dolara, što je dovelo do propasti telekomunikacijske tvrtke WorldCom, a Dennis Kozlowski na kaznu od 25 godina zatvora jer je tvrtki Tyco, kojoj se nalazio na čelu, ukratio 150 milijuna dolara.

U pravosudnom smislu, Lay i Skillinga ‘ni za stube’ bacilo je svjedočenje Richarda Causeya, jednog od glavnih Enronovih menadžera. On se nagodio s tužiteljstvom i tako ubrzao postupak protiv osnivača kompanije Lay i bivšeg predsjednika Uprave Skillinga, što je potvrdio neimenovani izvor upućen u istragu. Causey je, naime, pristao svjedočiti protiv svojih bivših šefova u zamjenu za manju zatvorsku kaznu koja će mu biti dosuđena ako bude proglašen krivim prema svim točkama optužnice. Optužba ga tereti za prijevaru, urotu, zloporabu povlaštenih informacija u prometu vrijednosnicama, davanje neistinitih informacija revizorima i pranje novca u smislu navodnog sudjelovanja, odnosno svjesnog obmanjivanja ulagača s namjerom da ih uvjeri u financijsku stabilnost tvrtke. Causey je još u siječnju prošle godine izjavio da nije kriv za optužbe kojima ga se tereti. Stručnjaci smatraju da je on Layu i Skillingu prouzročio veće probleme nego bivši Enronov glavni financijski direktor Andrew Fastow, koji se pridružio Vladinim svjedocima koji su se obvezali na suradnju, i to nakon što je u siječnju prošle godine priznao krivnju za dvije točke optužnice za urotu. No, za razliku od kolege s kojim je dijelio odgovornost za financijska pitanja u Enronu, Causey nije zgrnuo milijune dolara zahvaljujući mutnim poslovima.

• Dok se tužiteljstvo priprema za sporazum s Fastowom, Causey je sasvim druga priča – prokomentirao je Robert A. Mintz, bivši federalni tužitelj. Inače, Causey je Enronov 16. bivši direktor koji će priznanjem svoje krivnje u slučaju Enron pristati surađivati s Vladom.

Ni obrana nije gubila vrijeme, osobito u traženju sredstva kojima će se pokušati ‘oprati’. Tako se pojavio i novi dežurni krivac u sagi o Enronu – mediji, točnije novine. Barem ako je suditi po iskazu Kenetha Laya, koji je pokušao uvjeriti porotu da su novinski napis otjerali potencijalne ulagače koji su mogli pomoći da se prebrodi kriza, piše Business Week. Lay, koji se pred porotom branio od optužbi za kazneno djelo prijevare, pozvao se na svjedočenje suoptuženog Jeffreyja K. Skillinga, koji je tvrdio da je energetski div i samo nekoliko tjedana prije konačnog sloma u prosincu 2001. bio donekle financijski stabilan. Lay se 24. travnja obrušio na medije i zaključio da se ‘prava zavjera kovala izvan Enrona’. Skovale su je novine, rekao je, osobito Wall Street Journal, koji je poveo pravi lov na vještice protiv tvrtke i glavnoga financijskog direktora Andrewa S. Fastowa. Pritom Lay nije naveo ni jednu pogrešku u Journalovim izvješćima, nego je jednostavno jahao na valu nezadovoljstva medijima, koje se može osjetiti među direktorima i većih i manjih kompanija. Još je 80-ih burzovni meštar Michael Milken za svoj slom optuživao ‘establišment Wall Streeta i medije koji su pristali na njegovu manipulaciju’. Milken je ipak priznao krivnju za prijevaru s dionicama i u zatvoru proveo 22 mjeseca. Pozorniji promatrači već su mogli naslutiti da će novine na neki način biti uvučene u postupak.

Još je u veljači 2002. Jeffrey Skillling pred kongresnim Odborom za energetiku izjavio da je Enron bio meta medijskog pritiska koji je uplašio kreditore i dioničare. A Lay je već drugi dan svjedočenja spomenuo Wall Street Journal. No, pravnici koji prate proces sumnjuju da će mu uspeti uvjeriti porotnike.

• Ideja je da brzi protok informacija pridonio Enronovoj propasti zaslužuje razmatranje – kazao je John K. Caroll, bivši tužitelj, a sad odvjetnik u New Yorku. Ta će ideja teško proći kao pravni argument pred sudom, smatra Caroll i dodaje da bi Layu bilo bolje da ustraje na tvrdnjama da nije znao za prijevaru koju je počinio finacijaš Fastow. Lay će se naći u škripcu kad ne bude mogao navesti pogreške u Journalovim tekstovima. Teško da će itko kao oslobađajući dokaz prihvatiti tvrdnju da je točno izvješćivanje dovelo do propasti kompanije. S druge strane, kritičari medijske scne isticali su da su mediji zapravo bili prilično spori u otkrivanju problema u Enronovu poslovanju. Wall Street Journal se ipak u pisanoj izjavi svojeg urednika Paula E. Steigera pohvalio vodećom ulogom svojih novinara u otkrivanju knjigovodstvenih nedostataka u poslovanju te tvrtke.

Svih pet godina krize, istraga i suđenja, uz Laya je bila njegova supruga Linda. Ovog proljeća zajedno su ušli u houstonsku sudnicu.

Kolaps Enrona naveo je mnoge da postave pitanje je li njegovu dvojbenom poslovanju pripomogla i američka politika deregulacije komunalnih usluga.

• Nikada nisam vidio bolji primjer prodaje vlade od onog administracije predsjednika Busha Enronu.

Tim je riječima senator Ernst Fritz Hollings izrazil osjećaje mnogih kongresnika. Ta je kompanija nekoć bila vodeći svjetski trgovac energijom. Njen kolaps, a zatim i bankrot u prosincu 2001., nanijeli su velike gubitke mnogim ulagačima. Zaposlenici kompanije, čiji su mirovinski fondovi bili uloženi u dionice tvrtke, izgubili su sve. Veliki ulagači u zajedničkim investicijskim fondovima također su izgubili mnogo. Enronove su dionice pale ispod jednog dolara, iako su samo godinu dana ranije vrijedile i 90 dolara.

Demokratski predsjedatelj Odbora za trgovinu američkog Senata Ernst Hollings smatra da je postojala jaka veza između Enrona i izborne kampanje predsjednika Busha. No, Enronove veze s vladom sežu i dalje u prošlost, i obuhvaćaju obje stranke. Enron se 1992. godine zalagao za usvajanje Zakona o nacionalnoj energetskoj politici, koji je omogućio proizvođačima energije da se otvoreno natječu za klijente mimo granica saveznih država. Enron je odlično lobirao za taj zakon i na kraju postao najveći svjetski trgovac energijom. Što je, dakle, krenulo po zlu? Osnova njihova poslovanja očito nije bila dobro osmišljena, unatoč preveličavanju da će deregulacija kompanijama donijeti veliki profit i rezultirati inovativnim metodama za isporuku energije. Peter Spiegel ističe, međutim, da među trgovcima energijom postoje kompanije koje uspjevaju ostvariti dobit. Direktor Studija za prirodne resurse pri Institutu Cato Jerry Taylor također smatra da trgovanje energijom može biti profitabilno, ali vjerojatno ne u onoj mjeri u kojoj je to Enron tvrdio. Ta je kompanija, ističe gospodin Taylor, prva uvela trgovanje energijom za buduću isporuku, u kojem se kupac nada da će kupiti energiju jeftino i da će ostvariti profit ako poslije cijena energije poraste.

Enronova zamisao o trgovanju energijom za buduću isporuku i posredovanju na tržištu električnom energijom te prirodnim plinom pokazala se vrlo dobrom idejom. Za Enronom su se poslije povele i mnoge druge kompanije. Svi su oni ostvarivali dobit, no Enron nije zarađivao tako mnogo kao što je tvrdio – istaknuo je Taylor.

Jerry Taylor također ističe da kolaps Enrona nije utjecao na stabilnost američkog tržišta električnom energijom i prirodnim plinom. Ipak, mogao bi utjecati na spremnost političara i vlasti da nastave deregulaciju tih tržišta. Kalifornija je bila jedna od saveznih država koja je provela deregulaciju. Međutim, smatra se da će takav entuzijazam prema deregulaciji pomalo splašnjavati.

• To je dobra vijest – kaže Doug Heller iz Zakklađe za prava poreznih obveza i potrošača, čije je sjedište u Santa Monici u Kaliforniji. Heller otkriva deregulaciju u energetskom sektoru za prošlogodišnje redukcije i sve više cijene električne energije u Kaliforniji.

• Godine 2000. i 2001. stanovnici Kalifornije potrošili su za električnu energiju desetke milijardi dolara više nego što je trebalo, i to samo zato jer su naglo odustali od kontrole nad električnim sustavom i prepustili ga zakonima slobodnog tržišta. Istodobno, Enron i druge energetske kompanije na Kaliforniji su zaradivale milijarde dolara – tvrdi on.

Na posljeku, pitanje koje američka javnost posljednjih dana često postavlja: Trebaju li s Kennethom Layom u grob otići i sve optužbe protiv njega? Prema mišljenju pravnih stručnjaka, optužnica bi mogla biti zaboravljena. Također, američko Ministarstvo pravosuđa ne može oduzeti preostalu Layevu imovinu, uključujući investicijski račun ‘težak’ 6,3 milijuna dolara, kao ni luksuzno opremljen stan u Houstonu vrijedan oko 1,5 milijuna dolara. Sve će ovisiti o tužiteljima, koji su nedavno potvrdili da neće dopustiti da se ‘uživa na plođovima prijevare’. Riječ je o gradskim parnicama Američke komisije za vrijednosne papi, Enronovih ulagača i bivših zaposlenika. No, tužitelji su u tim postupcima već najavili da su njihov cilj ‘dublji džepovi’, odnosno investicijske banke koje su profitirale od prijevara u režiji Enronovih šefova.

Grupa privatnih ulagača i menadžera hedge fondova planira kupiti inozemnu imovinu propaloga energetskog diva Enrona. Cijena cjelokupne imovine iznosi će otprilike dvije milijarde dolara. Grupa je vodeći ponuđač i uključuje londonskog fond menadžera rastućih tržišta Ashmore Investment Management Ltd. i američke hedge fondove D. E. Shaw & Co. i Eton Park Capital Management, tvrdi se u Wall Street Journalu, koji navodi izvore upućene u kupoprodaju. Inozemnom imovinom Enrona upravlja holding kompanija Prisma Energy, koju je osnovao Enron.

Ona upravlja elektranama, plinovodima za prirodni plin i ostalim postrojenjima za distribuciju energije u Latinskoj Americi, Turskoj, Poljskoj te na Filipinima. Predstavnici Enrona odbili su komentirati te tvrdnje, a potencijalni kupci su ih ili odbili komentirati ili ih nije bilo moguće kontaktirati. Prije bankrota 2001. u Enronu bilo je zaposleno više od 21.000 ljudi i bio je jedan od vodećih svjetskih energetskih i telekomunikacijskih koncerna. U studenom 2004. tvrtka se oporavila od bankrota, a danas prodaje ostatke svoje imovine.