Dok se akvizicijom fiskalne koristi odmah realiziraju, s identitetom branda nešto je drukčije, i to pitanje može zbuniti dioničare novoga kombiniranog entiteta. Primjerice, jesu li dvije kompanije prije bile žestoki konkurenti? Uživa li jedna izvrsnu reputaciju, a druga nešto lošiju? Uživaju li njihovi proizvodi i usluge u očima sudionika tržišta istu vrijednost? Hoće li njihovi potrošači prihvatiti novu kombinaciju ili će spajanje pobuditi sumnjičavost?
Ako obje kompanije žele izvući maksimalnu korist iz spajanja, odgovore na ta i mnoga druga pitanja valja pronaći prije akvizicije. Određivanje vrijednosti branda, kao neopipljive imovine u bilanci, ključni je korak pri spajanju i preuzimanju, a često je podcijenjen.
PricewaterhouseCoopers (PwC) proizvod je mnogih spajanja, ali u svakom je ideja vodila bila kultura organizacije i promjena vrijednosti koja se ne rješava newsletterima, logom ili posterima. Treba stvoriti novi profil i na vrijeme uključiti zaposlene, koje su i nositelji kulture organizacije. Potrošači moraju uočiti koristi koje proizlaze iz spojenog branda i shvatiti da će udružene snage bolje riješiti njihove probleme i dosad nezadovoljene potrebe.
Compaq se kupnjom Digitala našao u problemima, jer je odbacio Digitalovo ime koje je još imalo vrijednost. Svi proizvodi i usluge bili su rebrandirani kao Compaq, a pošto je svaka strana imala jaku korporativnu kulturu, taj se potez nije dopao ni zaposlenicima Digitala niti njegovim potrošačima.
Postoje četiri načina kako se korporativni brand može promijeniti za vrijeme spajanja i akvizicije. Kompanije mogu zadržati svoje ime, preuzeti ime kompanije koja ih je kupila, kombinirati oba imena, kao što je slučaj s PricewaterhouseCoopersom, ili pak kreirati potpuno novo ime, primjerice USX, koji je prije bio US Steel.
U čak 85 posto slučajeva kompanije odluče zadržati ime, a preostalih 15 posto trebalo bi se rukovoditi koristima za potrošače. Kad je Kohlberg Kravis Roberts&Co. preuzeo RJR-Nabisco, tražila se efikasnost. Među ostalima, udržali su i prodajne sile Nabisco Foodsa s Planters Lifesaversom, koje su bile različite. Dvije posve različite brand kulture nisu se dobro upotpunile i nijedna strana nije ostvarila uspjeh u prodaji proizvoda one druge. Kako je prodaja opadala, a s njom i moral, promocijske aktivnosti za Planter’s Nuts obustavljene su, a brand Planter izgubio je reputaciju. Pola bitke dobiveno je ako brandovi dobro pristaju jedan uz drugoga, a nema toga što bi moglo spasiti spajanje ako je razlika među njima prevelika. Primjer koji spaja financijsku korist za dioničare i zadovoljava potrebe potrošača obiju kompanija zasigurno je InBev.
InBev je nastao spajanjem belgijskog Interbrewa i brazilskog AmBeva (Cia de Bebidas das Americas) radi rasta na tržištu piva. Pošto Interbrew nije bio prisutan u Latinskoj Americi, to je spajanje za njega bilo izvrsno, s obzirom na to da je AmBev vodeći proizvođač piva na brazilskom tržištu, a nastao je također spajanjem, i to Brahma i Antartica. Tim spajanjem InBev kontrolira 15-ak posto svjetskog tržišta piva.